Eto i Slamke u izvanrednom izdanju, naravno, zbo samostalnih umjetnika! Pročitajte i uvjerite se sami zašto...

Svakako pročitajte novu Slamku spasa za spas neovisne kulture u Gradu Zagrebu!

Pročitajte nekoliko riječi o problemima upravljanju scenskih prostora u gradu Zagrebu!

Prošli je tjedan bio jako uzbudljiv za kulturu Grada Zagreba! Pročitajte što o tome kaže Slamka spasa!

Evo nastavka od prošloga tjedna!

Ne propustite novu Slamku o situaciji u Splitu!

Tjedan je počeo senzacionalističkim naslovima u dnevnim novinama o iznosima koje hrvatski glumci/glumice dobivaju za svoj rad u sapunicama i ostalim TV formama. Zarađuju, piše, 5, 10, 30 tisuća eura. Po sapunici, po danu, po epizodi, po ulozi… Po tko zna čemu sve ne. Dobila sam nekoliko mailova narudžbi da svakako pišem o tom fenomenu pa mi nema druge nego ispuniti želju vjernim čitateljima.

U Hrvatskoj su (javna) kazališta ostala JEDINA MJESTA u kojima još uvijek nema ni K od kapitalizma. Nekmoli onog neoliberalnog. (Zao)stalo nam je kazališno područje u debeloj hladovini SOCIJALIZMA. I to onog najtvrđeg socijalizma, koji još nije krenuo prema promjenama. Recimo, pedesete, šezdesete godine prošloga stoljeća. Tu smo negdje već desetljećima i samo glumimo da smo se pomaknuli s mjesta.

Vijest da već jedanaest godina na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti postoji Odsjek produkcije na kojem se školuju ljudi koji studiraju pet godina da bi postali kazališni producenti i koji ZNAJU kako se planiraju program i rad kazališta, još nije doprla do onih koji određuju te čudnovate koeficijente. Oni još uvijek misle da su producenti oni ljudi koji glumcima i redatelju – nose kave, na primjer, ili skoče do kioska po šibice. Ili još gore – o toj temi ne misle NIŠTA. Nemaju predstave o tome.

Prvi hrvatski predsjednik zamislio je državu koju će voditi 200 obitelji. Kako stvari stoje, nama bi se u kulturi uskoro moglo dogoditi da to bude – samo JEDNA OBITELJ. La famiglia.

Opet sam bila na okruglom stolu. U Rijeci. Ovoga puta razgovarali su "veliki dečki" (oni koji donose odluke) te pričali o budućnosti i povezivanju visokoškolskih umjetničkih škola. No, na spomen riječi STRATEGIJA, narogušiše se "veliki dečki", svi odreda, i zaključiše da su strategije samo puste riječi. Od kojih nema koristi. I da to misle čak i oni koji ih rade. Hm… Baš zanimljiv stav.

Kultura u kojoj se za program izdvaja 7,5% od ukupnih troškova – nema šanse preživjeti.

„Plan B“ Duška Mucala glasi: NEMA NOVIH PREDSTAVA PA NEMA NI GUBITAKA! Genijalno, ljudi, GENIJALNO! To se stvarno još nitko na svijetu nije dosjetio. Ma ja bih mu za ovo dala Nobelovu nagradu! Za ekonomiju. Potrošit će samo pedesetak milijuna kuna na hladni pogon, i neće biti u gubitku! Heureka! Ovo bismo mogli nazvati „Mucalov poučak“

Pokraj nas (kulturnjaka) odvija se jedan drugi, usporedni život, s drugim i drugačijim pravilima igre, u kojem sve funkcionira na uglavnom predvidljiv način: tvrtke koje ne rade kako treba odlaze u stečaj, radnici sele na zavod za zapošljavanje, kriminal se prijavljuje DORH-u i USKOK-u itd. Ali, kultura je u drugoj galaksiji. Nema veze sa stvarnošću, sa životom, ukratko, nema veze s vezom.

Kada na internetskim stranicama Ministarstva kulture pogledate sastave vijeća važnjih festivala i vijeća za razne djelatnosti, vidjet ćete da se uvijek jedni te isti ljudi «vrte» na funkcijama, a da je politka čvrsto zasjela na sva mjesta i da nema govora o depolitizaciji kulture o kojoj smo još donedavno slušali.

Zahtjev za ostavkom Predsjednika Odbora za kulturu Grada Zagreba Zvonka Makovića

Osobito je zanimljivo kako to da skrb o sredstvima poreznih obveznika Zvonko Maković sustavno vodi i javno iskazuje samo na poslovanju kazališta Mala scena koje ima najveći broj premijera i repriza, najmanji prostor te na javnim natječajima dobiva najmanje sredstava od svih triju privatnih kazališta u Gradu koja imaju prostor za izvođenje predstava? I koje jedino SVE svoje podatke već godinama javno postavlja na svoje internetske stranice? Radi li se tu uistinu o brizi, čak zabrinutosti za porezne obveznike ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

Povlačim, potežem, ali shvatiti zašto je Bandić sazvao konferenciju i što je rekao javnosti, jednostavno – ne mogu. Kaže Bandić da je kontaktirao Ured za kulturu. Pa onda kaže da ga nije kontaktirao. Pa je u suglasju s Uredom i strukom (Kazališnim vijećem HNK-a) donio odluku da je Lederer njegova kandidatkinja. Pa kaže nakon toga da je odluku donio sam. Ali zapravo nema «svog» kandidata. ŠTO? Što je ovo bilo?

I tako, dok ja ČEKAM da me Ovi, kod kojih nema škakljivih situacija, prime, dok i ja i Gordana VNUK čekamo nova ročišta na kojem će se Maković smijati, u međuvremenu su me posjetile još – dvije inspekcije. U ovom čekanju da profunkcionira pravna i demokratska država, osjećam da polako ali sigurno tonemo u – totalitarizam. Nema drugog imena za to. A kad utonemo u to živo blato, nema te Slamke spasa koja će nas izvući.