originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

PRVO JANJE I PRVA SISA

Danas je gužva pred golom od mogućih tema kao nekidan u Ateni kad su naši nogometaši opet dobili po nosu, a to nazvali ni manje ni više nego - GRČKOM TRAGEDIJOM.
Tjedan je počeo senzacionalističkim naslovima u dnevnim novinama o iznosima koje hrvatski glumci/glumice dobivaju za svoj rad u sapunicama i ostalim TV formama. Zarađuju, piše, 5, 10, 30 tisuća eura. Po sapunici, po danu, po epizodi, po ulozi… Po tko zna čemu sve ne.

Dobila sam nekoliko mailova narudžbi da svakako pišem o tom fenomenu pa mi nema druge nego ispuniti želju vjernim čitateljima.
Imam jako mnogo dvojba oko ovih napisa jer su novinari, željni senzacija, a poduprti neznanjem, pobrkali kruške i jabuke.

Velika je razlika u tih 5, 10 ili 30 tisuća eura za posao koji je dobila:

1. Glumica/samostalna umjetnica, koja je u posljednje dvije godine postavila na noge svoje privatno kazalište, u kojem je sama financirala dvije premijere i odigrala nekoliko stotina izvedaba, a koje je sama i prodavala. "Usput" je i - rodila.

2. Kada tih istih 5, 10 ili 30 tisuća eura dobije zaposlena glumica u javnom (nacionalnom) kazalištu koja je uz tih (već poznatih, "dvostruko od premijerkine plaće") 5, 10 ili 30 tisuća eura dobivala, dakle PLUS, još i plaću, troškove za prijevoz, topli obrok, regres za godišnji odmor i božićnicu. Ovaj "mali dodatak" (plaća, prijevoz, topli obrok i dr.) može mjesečno bruto iznositi i 12 - 13 tisuća kuna! Pa i više.

E, to naši upućeni novinari ne razlikuju.
Vidite li vi razliku?
Ja vidim. I to veliku.

Naime, kolegica koja nije zaposlena možda u sljedeće tri godine neće uspjeti zaraditi ni kune od navedena iznosa. A ode li na bolovanje ili porodiljski dopust, pitanje je hoće li imati čime platiti račune budući da je za samostalne umjetnike/umjetnice plaćeno bolovanje znatno nižeg iznosa nego za one zaposlene.
A prvih se 45 dana ionako ne priznaju.

Pritom novinari ne spominju da se ovdje radi o BRUTO iznosima.
Malo računanja: oduzmemo li porez od tih 30 tisuća eura, podijelimo na tri godine po 12 mjeseci i - dobivamo 4.625,00 kuna mjesečno. NETO.
Zašto tri godine? Zato jer će samostalna umjetnica svake tri godine imati financijsku, a svakih šest godina i umjetničku reviziju.
A zaposlena kolegica neće imati baš nikakvu reviziju. Naravno.

Vrlo vjerojatno zaposlena glumica za svoju plaću i nije morala raditi za vrijeme trajanja snimanja. Napisala je molbu intendantu/ravnatelju da ju se malo oslobodi obveza na radnom mjestu jer snima i - nema problema.
Sve da je i kolegica koja snima, a istovremeno je i zaposlena u javnom kazalištu, i igrala predstave nakon snimanja, pitam se: koje kvalitete može biti taj rad?
Opće je poznata činjenica da se za snimanje sapunica često ustaje u zoru i radi do navečer. Nema tu sindikata koje će reći koliko će se sati snimati i hoće li se nešto toplo pojesti ili ne. Bez obzira na to što iznosi u eurima lijepo zvuče, nije to nimalo lak ni jednostavan posao. Dakako, krivi su si glumci i sami jer nisu napravili svoj sindikat, ali - o tome sam već pisala pa se neću ponavljati.
Dakle, ustaje svakodnevno naša zaposlena glumica u četiri sata ujutro, šminka se, odijeva kostim, uči tekst u trku, isto tako i jede, snima, snima i - nakon cjelodnevna snimanja, još od jutrošnjeg mraka neispavana i umorna - stiže u garderobu svojega kazališta ravno sa seta. I tako danima, ma što danima, mjesecima…

Mislite li da u 19.30 ili 20 sati, kad se podigne zastor, glumica u svojem kazalištu može dati IZVRSNOST NA POZORNICI nakon takva "rudničkoga" radnog dana?
ZNAM da to ne mogu ni Superman ni Batman zajedno.

A budući da se zalažem za IZVRSNOST kao jedini kriterij koji je relevantan u umjetnosti/kazalištu, jasno je što mislim o ovoj temi.
I ponovno se vraćam na sustav koji je kriv da je tako nešto suludo uopće moguće i dopušteno.

DRUGO JANJE I DRUGA SISA

Pa kad smo već kod sustava, u Rijeci su se u četvrtak sastali intendanti/intendantice naših četiriju nacionalnih kazališta. U zajedničkom su priopćenju (kao Vijeće mudraca) na drugo mjesto (odmah iza PRIPREME IZRADE NACRTA STRATEGIJE HRVATSKIH NACIONALNIH KAZALIŠTA) stavili POKUŠAJ ISPRAVLJANJA POGREŠNE PERCEPCIJE JAVNOSTI O KULTURNIM INSTITUCIJAMA. Prenosi HINA.
E, tu sam stvarno pukla od smijeha!
Percepcija javnosti je POGREŠNA?!!
A oni znaju pravu istinu koja NIJE POGREŠNA!
Super!

Pa što nam odmah putem HINE nisu priopćili svoje ARGUMENTE da nas promptno razuvjere pa da ispravimo svoje POGREŠNE PERCEPCIJE?
Kažu, pritom, da njihove institucije INTENZIVNO PARTICIPIRAJU U EUROPSKOM KONTEKSTU.
Ljudi moji, ma je li ovo moguće?

U kojem to EUROPSKOM KONTEKSTU oni intenzivno participiraju? U tome što PLAĆAJU skupe inozemne redatelje koji rade loše predstave?
Ajme, Mucalo mi je stvarno paradigma EUROPSKOG KONTEKSTA! Čim mi na pamet padne njegovo ime, odmah mi se neonski ukaže: EUROPSKI KONTEKST. Ma kao jednojajčani blizanci!
Idemo dalje.

Vidim da kažu da će JAČATI SURADNJU ZAJEDNIČKIM KOPRODUKCIJAMA.
Aha, sad mi je tek jasno o čemu se radi!

Valjda je zato objavljeno u godišnjem programu HNK Split da će intendantica HNK Rijeka dirigirati operu u Splitu, a direktor opere HNK Rijeka režirati tu istu operu! U HNK u Splitu, naravno.
Samo se pitam: tko će za vrijeme njihova boravka u Splitu RADITI U KAZALIŠTU U RIJECI POSLOVE ZA KOJE SU PLAĆENI? Tko će VODITI kazalište? Kako sustav od nekoliko stotina zaposlenih uopće može funkcionirati ako su šef (u ovom slučaju šefica) i njegov zamjenik na neko, ipak duže, vrijeme u DRUGOM GRADU, udaljenom nekoliko stotina kilometara?
Dajte mi, molim vas, objasnite ovo upravljanje ogromnim mehanizmom nacionalnog kazališta na daljinu? Žali Bože svake kune koju sam dala za edukaciju kad za tu vrstu letećeg kulturnog menadžmenta nikad nisam čula!
A što piše u Zakonu?

Zakon kaže (zahvaljujući intervenciji Petra Selema u Hrvatskom saboru na sâm dan izglasavanja) da je moguće da intendant/ravnatelj radi izvan svog kazališta jedino uz suglasnost kazališnog vijeća, koje mora u svakom pojedinom slučaju sadržavati uvjete za obavljanje takvih poslova.
Voljela bih vidjeti ovu dopusnicu. Baš me zanimaju uvjeti odlaska iz Rijeke u Split za dvoje čelnih ljudi nacionalnog kazališta!
Osobito zato što je u nedavnoj prošlosti intendantica HNK Rijeka na porti glumicama koje su - u svoje slobodno vrijeme - sudjelovale u građanskoj inicijativi dostavila opomenu zbog kršenja radne obveze.
A ima u ovom slučaju i još jedna zanimljiva "sitnica".
Direktor DRAME HNK Rijeka ujedno je i - član KAZALIŠNOG VIJEĆA tog nacionalnog kazališta. (Ako laže Očevidnik kazališta pri Ministarstvu kulture, onda lažem i ja.)
Mislite sad, pa što onda, kakve to veze ima?

E, pa ima: dakle, intendant, prema Zakonu, bira svoju ekipu. Pa je tako izabran od strane intendantice HNK Rijeka za ravnatelja drame i glumac/član ansambla, koji je u trenutku imenovanja bio i član Kazališnog vijeća. Kad je stupio na funkciju ravnatelja, trebao je odstupiti (a nije odstupio!) s mjesta člana Kazališnog vijeća iz jednostavna razloga: Kazališno vijeće POTVRĐUJE program koji predlaže intendant, odnosno ravnatelj. U ovom slučaju - ravnatelj drame PREDLAŽE program, a kao član Kazališnog vijeća ujedno ga i POTVRĐUJE.

Ma zakonodavac je sasvim sigurno želio upravo to, da ravnatelji SAMI pišu i potvrđuju vlastite programe!
A onda i to Kazališno vijeće i taj ravnatelj drame, kojeg si je intendantica odabrala u upravljačku ekipu, piše intendantici i ravnatelju opere uvjete po kojima idu na neko vrijeme raditi operu u Split!
Ma možete li uopće sve ovo pratiti? Već se i ja teško snalazim, a mogu misliti kako je tek vama!

Zato s nestrpljenjem očekujem NACRT STRATEGIJE HRVATSKIH NACIONALNIH KAZALIŠTA koja će se (valjda) pisati na odmorištu u Benkovcu između Splita i Rijeke i kroz koju će me sigurno razuvjeriti da sustav nije zreo za - glomazni otpad.

Moram priznati da mi uistinu nije jasno - gdje ti ljudi žive?! Što su si umislili? Pitao bi Ministar Milinović: na čemu su oni?
Nastavlja se…