originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

U posljednje vrijeme Zvonko Maković, «gangrena hrvatske kulture», kako ga naziva kustosica MSU-A Nada Beroš u Peticiji koja je pokrenuta za njegovu smjenu (i koja se još uvijek potpisuje na ovom linku), skače nam već iz paštete izvikujući uzrečicu «Popu pop, a bobu bob».

Pak je došlo vrijeme da podastremo javne dokumente i dokažemo tko je pop, a tko je bob iliti, da Zvonko Maković uporno i sustavno kleveće, vrijeđa i - laže.

Ah, što volim analizu…

Evo malo JAVNO DOSTUPNIH PODATAKA.

U Zagrebu djeluju tri umjetničke organizacije koje imaju «svoj» prostor: Glumačka družina HISTRION, Teatar EXIT te kazalište Mala scena.

Umjetničke organizacije spadaju, prema Zakonu o kazalištu, u privatna kazališta, a samim time u NEZAVISNU SCENU kako tumače mnogi autori među kojima je i Andrea Zlatar (2008).

• HISTRIONI su kazalište koje djeluje od 1975, a prostor u bivšem kinu Apolo/Kozara, dobili su na korištenje od Grada Zagreba prije pet godina. Obnova prostora od 1766 kvadratnih metara stajala je zagrebačke porezne obveznike preko 30 milijuna kuna. Zlatko Vitez, osnivač Histriona, tijekom cijeloga svog života (pa tako i za vrijeme vođenja Histriona) bio je u stalnom radnom odnosu u kazalištu Gavella, Ministarstvu kulture te Hrvatskom Saboru, a sada je umirovljenik. Uvijek je imao sigurnu plaću i život - bez rizika, premda je djelovao na nezavisnoj sceni. Valja napomenuti da je nešto prije Viteza i Relja Bašić bio osnovao svoj Teatar u gostima, ali je, za razliku od Viteza, Bašić dao otkaz u javnom kazalištu i otišao - u rizik. Pak je kazalište prije osam godina morao - zatvoriti.
• Teatar EXIT koji je osnovan 1994. godine, djeluje od 1998. godine u prostoru Centra za kulturu August Cesarec, a najam plaća Centru. Nepoznat iznos po kvadratu. Nedostupan je i broj kvadrata kojima se Exit koristi. Do prosinca 2011. godine osnivač Teatra Exit, Matko Raguž, bio je istovremeno i ravnateljem Centra za kulturu. Dakle, Matko Raguž, ravnatelj Centra u radnom odnosu tri mandata, davao je u najam prostor voditelju umjetničke organizacije Exit - Matku Ragužu. Više o ovom nesvakidašnjem hibridu može se pročitati u knjizi «Menadžment u kulturi u turbulentnim vremenima» autora Dragičević-Šešić i Dragojević. Raguž je u radni odnos kao ravnatelj Centra ušao iz statusa samostalnog umjetnika u koji se, prije pola godine, vratio. Dakle, nakon dvanaest godina života bez rizika, ponovno je došao u situaciju - rizika.
• Malu scenu, koja djeluje od 1986. godine, uredili su u kazalište njegovi osnivači Šimić, Šušković Stipanović i Lončar, i to vlastitim sredstvima i radom, bez pomoći Grada. Sveukupno se radi o 195,03 kvadratna metra koji su u zakup dobiveni putem javnog natječaja, a najam plaćaju prema važećem cjeniku. I Lončar i Šimić izašli su iz radnog odnosa osnovavši privatno kazalište i otada su samostalni umjetnici, dakle, žive - u riziku.

Što se prostora tiče, jedino je Mala scena sudjelovala na javnom natječaju za dodjelu prostora, a javnost nikada nije saznala na koji su način rješavani problemi prostora Histriona i Exita. Valja napomenuti da je dvorana Histriona prvotno bila predviđena za dugoočekivanu i prijeko potrebnu drugu scenu HNK-a, a nakon toga za prostor djelovanja cjelokupne neovisne scene. Po putu su se iz kombinacija za korištenje prostora izgubila ostala kazališta s neovisne scene, a ostali su samo - Histrioni.

Toliko o prostorima u kojem rade ova tri privatna kazališta s jednakom registracijom, a onaj Male scene, najmanji i jedini dobiven na javnom natječaju, nepresušni je izvor trajne Makovićeve brige i uzrujanosti.

Koliki najam plaćaju Histrioni i Exit nije poznato jer prostori kojima se koriste nisu upisani u tablicu dostupunu na stranicama Grada, a Mala scena plaća ga prema važećem cjeniku. Da Histrioni dobivaju posebna sredstva za održavanje prostora, i to iz programskih stavaka Grada, vidljivo je na svakom javnom natječaju - u Bijeloj knjizi.

Što se pak financiranja i izvršavanja programa tiče, javno dostupni podaci za 2011. godinu izgledaju ovako:

• Histrioni su prijavili u svom prostoru dvije premijere: Krležinu dramu «U agoniji» te Haymanovu komediju «Kako glumiti ženu». Za 26. zagrebačko histrionsko ljeto prijavljena je Škrabeova komedija «Idu svati, mlade ni». Obvezali su se igrati 7 repriznih naslova
i održati 160 izvedaba.

Za navedeni program dobili su 1 (jedan) milijun kuna programskih sredstava te dodatnih 260 tisuća kuna za troškove PROSTORA.

Od najavljenih naslova u svom prostoru nisu napravili NI JEDAN, nego su ih promijenili i odigrali «Mjehur od sapunice» i «Hrvatsku Antigonu». Na Opatovini je izvedena predviđena predstava «Idu svati, mlade ni».

Sveukupno su imali 3 premijere, 4 reprizna naslova, u Zagrebu su odigrali 155 izvedaba, na gostovanjima 48 (sveukupno 203), a njihove je predstave vidjelo 34.300 gledatelja. Ah, da, dobili su za Gumbekove dane i 40 tisuća kuna što je pak prikazano na drugoj stavci u Bijeloj knjizi.

U izvještaju koje donosi Grad Zagreb ne piše jesu li tražili promjenu obaju najavljenih naslova.

Ne treba zaboraviti da su od Ministarstva kulture Histrioni za gostovanja dobili 500 tisuća kuna tako da je od svih ovih 46 prikazanih gostovanja SVAKO sufinancirano s gotovo 11 tisuća kuna. Možemo tu još pridodati 2 i pol tisuće kuna za gostovanje u BiH također od Ministarstva kulture.

Zbrojimo li sve stavke, Histrioni su od Grada i Ministarstva sveukupno na Javnim natječajima dobili 1.802.500,00 (milijun osamsto dvije tisuće petsto) kuna.

• Teatar Exit prijavio je za 2011. godinu, kako piše u Bijeloj knjizi, dva naslova: «Jet seterice» Olje Lozice te (po ne zna se koji put) prijavljen je Berkoff s dramom «Greek».

U izvještaju Grada Zagreba za 2011. godinu piše da je teatar Exit imao jednu (1) premijeru, i to «Ja, tata» koja je rađena u produkcijskoj suradnji kazališta Teatron iz Zagreba, Zorin doma iz Karlovca te teatra Exit. Zanimljivost ove izvrsne predstave jest da je to MONODRAMA u kojoj fenomenalno igra Rakan Rushaidat - zaposlenik kazališta Trešnja.

Eto, dva neovisna kazališta i jedno javno (dakle, TRI KAZALIŠTA) prijavljuju za svoj ukupno izvršen program za 2011. godinu JEDNU MONODRAMU s glumcem - zaposlenim u četvrtom kazalištu, Kazalištu Trešnja. Koje je, usput, kako piše u izvještaju - promijenilo SVE najavljene naslove za prošlu godinu.

Za predviđene premijerne naslove, 160 izvedaba i 12 repriznih naslova teatru Exit bilo je namijenjeno 640 tisuća kuna. No, u Izvještaju Grada piše da sredstva Exitu NISU STIGLA ZBOG TEŠKOĆA S PRILJEVOM SREDSTAVA. Hm, očito je od svih javnih i privatnih kazališta jedino Exit u prošloj godini imao «teškoće s priljevom» pa je uspio napraviti samo jednu, i to koprodukcijsku premijeru. Piše i da će se «Jet seterice» izvesti u prvom tromjesječju 2012. godine. Eto nam prošlo prvo tromjesječje, sad će i drugo, a još nisu izvedene. A i neće. Kao što neće izaći ni Grci ("Greek").

Izvještaj Grada kaže da je Exitove predstave vidjelo 59.680 gledatelja, na 164 izvedbe u Zagrebu i 77 na gostovanjima. Valja napomenuti da je i Exit od Ministarstva kulture dobio sredstva za gostovanja, i to 200 tisuća kuna.

Od Grada je za međunarodna gostovanja Exit dobio dodatnih 100 tisuća kuna, i to za Rumunjsku, Italiju, Mađarsku, Sloveniju i BiH tako da je razvidno da je svako Exitovo gostovanje u zemlji i inozemstvu sufinancirano s prosječno 3.900,00 kuna.

Sveukupno je teatru Exit na Javnim natječajima Grada Zagreba i Ministarstva kulture odobreno 940.000,00 kuna.

• Kazalište Mala scena za 430 tisuća kuna nije napravilo dvije (2) ugovorom predviđene i financirane predstave nego njih PET (5). Nije mijenjalo ni jedan najavljeni naslov kao što to nije učinilo već godinama.

Odigralo je 327 izvedaba u Zagrebu (obvezalo se odigrati njih 250) i još 156 gostovanja (za koje je od Ministarstva kulture dobilo 60 tisuća kuna), a predstave Male scene vidjelo je 48.482 gledatelja. Mala scena imala je na repertoaru i 12 repriznih naslova, a kazalište je s najviše izvedenih predstava u godinu dana u Hrvatskoj uzevši u obzir SVA KAZALIŠTA, javna i privatna.

Od Grada Zagreba, na javnom natječaju za međunarodna gostovanja, Mala scena dobila je 32 tisuće kuna (za Japan, Egipat, Koreju, Italiju, Austriju i Rusiju).

Od Ministarstva kulture za međunarodnu je suradnju Mala scena dobila 90 tisuća, i to za festivale u Japanu, Danskoj, Egiptu, Makedoniji, Srbiji, BiH, Sloveniji, Kini i Tajvanu, za produkciju predstave «Kamenje» 20 tisuća, a za gostovanja po RH 60 tisuća kuna. Dakle, Mala scena je po gostovanju (u Hrvatskoj, Aziji i Europi) sufinancirana s 1.170,00 kuna po izvedbi.

Sveukupno je Mala scena na Javnim natječajima Grada i Ministarstva dobila 632.000,00 kuna

Zbrojimo li sva dobivena sredstva od Grada Zagreba i izvedbe za ove tri umjetničke organizacije te podijelimo na gledatelje, eto kako izgledaju rezultati.

Grad Zagreb i Ministarstvo kulture sufinanciraju svaku ulaznicu Histriona s 52,50 kuna, a svaka premijera Histriona Grad Zagreb stoji 420 tisuća kuna.

Exit Grad i Ministarstvo po ulaznici sufinanciraju s 15,75 kuna, ali jedna premijera stoji 640 tisuća kuna.

Malu scenu Grad i Ministarstvo sufinanciraju s 13 kuna po ulaznici, a premijera u Maloj sceni stoji porezne obveznike 90 tisuća kuna.

Koliko stoje reprize - nije moguće izračunati.

Po izvedbi - Histrioni su sufinancirani s 8.880,00 kuna, Exit s 3.900,00, a Mala scena s 1.308,00 kuna.

Broj STALNO zaposlenih djelatnika, a prema izvještaju Državnog zavoda za statistiku za 2010. godinu, u kazalištu Exit jest pet, Histrioni zapošljavaju tri, a Mala scena četiri djelatnika.

Tablica za lakše praćenje problematike:

Osobito je zanimljivo kako to da skrb o sredstvima poreznih obveznika Zvonko Maković sustavno vodi i javno iskazuje samo na poslovanju kazališta Mala scena koje ima najveći broj premijera i repriza, najmanji prostor te na javnim natječajima dobiva najmanje sredstava od svih triju privatnih kazališta u Gradu koja imaju prostor za izvođenje predstava? I koje jedino SVE svoje podatke već godinama javno postavlja na svoje internetske stranice? Radi li se tu uistinu o brizi, čak zabrinutosti za porezne obveznike ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

A što se tiče Alojza Matijaševića, djelatnika Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, koji je napravio izvještaj o poslovanju kazališta Mala scena, on je postao, ni kriv ni dužan, dio refrena Makovićeve pjesmice «Popu pop, a bobu bob». Naime, od Ureda sam službeno tražila spomenuti izvještaj o vlastitom poslovanju koje je, kaže Maković, Matijašević analizirao, i nisam ga dobila. Glasnogovornica Ureda Tea Akrap službeno je odgovorila da nadzora nad poslovanjima kazališta nije bilo. Na internetu ga nisam našla. Mislim, izvještaj. Alojza Matijaševića - jesam. I na Facebook stranici. Jeste li gledali film «Psiho» u kojem se glavni glumac preodijeva u svoju mrtvu mamu i javlja se na telefon? Mislim da se Zvonko Maković u slobodno vrijeme preodijeva u Alojza Matijaševića i onda glumi da radi financijske analize. Hm, uskoro će Zvonko Maković zbog odlaska u mirovinu imati mnogo više vremena pa možemo očekivati i više njegovih stručnih analiza u liku Alojza Matijaševića. Dakako, prikladno odjevena.

Ne, Zvonka Makovića ne brinu sredstva poreznih obveznika u slučaju kazališta Mala scena, nego Zvonko Maković obavlja DOMAĆU ZADAĆU ZA - HOBOTNICU, ne bi li se fokus javnosti s PRAVIH PROBLEMA zagrebačkog (ali i hrvatskog) kazališta prebacio na POJEDINCA koji je sad već, prema mišljenju Hobotnice, pretjerao s analizom postojećeg pervertiranog stanja u našem kazalištu.

Da je tema ovog bloga situacija u gradskim knjižnicama, ne bi Zvonko Maković, koji nikada nije gledao ni jednu predstavu Male scene, dobio zadatak da se bavi ovim kazalištem i njegovim osnivačima.

Odnosno, pjesnički rečeno (a Maković je pjesnik, ako ne znate), Zvonko Patak dobio zadatak….

Pak Zvonko zadatak obavlja, kao i svaki poslušnik. A zadaća je uobičajeno slatka - da poljubi Patku…

A Hobotnica, koja je mnogo pametnija i lukavija od kazališnog ignoranta Makovića, čeka trenutak da skorog umirovljenika Zvonka škartira čim se počnu objavljivati (spori ali dostižni) nalazi svih mogućih inspekcija koje su, po anonimnoj prijavi, u Malu scenu u međuvremenu poslane.

O, da, Vitomira Lončar mirno spava. A kako spava te hoće li uskoro uopće spavati Zvonko Maković?

Onako će to biti kako mu posteljicu prostre - mama Hobotnica.

Zapravo, jadni Zvonko Maković. Zamislite kako je to spavati i buditi se uz ljigave krakove Hobotnice.