originalno objavljeno na   blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Predmet: Zahtjev za ostavkom Predsjednika Odbora za kulturu Grada Zagreba Zvonka Makovića

Predsjednik Odbora za kulturu, Radnog tijela Skupštine Grada Zagreba, dr. Zvonko Maković, svojim je tekstom u tjedniku «Aktual» od 15. svibnja 2012. godine u svojoj kolumni pod naslovom « Prava istina o kazališnoj gerili», grubo prekršio Poslovnik Skupštine Grada Zagreba (Članak 23) prekoračivši svoje ovlasti te neovlašteno iznijevši u javnost lažne, tendenciozne i selektivno izdvojene podatke o radu kazališta Mala scena iz Zagreba i njezinim osnivačima Vitomiri Lončar i Ivici Šimiću, a koje je na nelegalan način pribavio. U istome je članku Maković pokazao neznanje i nekompetentnost za funkciju Predsjednika odbora za kulturu i nepoznavanje područja rada tog istog Radnog tijela Skupštine koji bi, prema Članku 68. Poslovnika Skupštine trebao pratiti stanje u kulturi, razmatrati prijedloge odluka i drugih akata iz te djelatnosti te predlagati i poticati poduzimanje mjera za njezin razvoj.
Privatiziranjem funkcije na koju je izabran Maković je nanio neprocjenjivu štetu Odboru za kulturu, Skupštini, pa i Gradu Zagrebu.
Također se traži istraga o načinu na koji su Zvonko Maković i Alojz Matijašević došli u posjed dijela dokumentacije o financijskom poslovanju kazališta Mala scena i napravili financijsku «analizu» njegova rada i s kojim kvalifikacijama.
Traži se odgovornost Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba u navedenom slučaju i sankcije za sve sudionike koji su sudjelovali u navedenim nezakonitim radnjama.
Budući da je neprocjenjiva šteta nanesena i ugledu kazališta Mala scena, Ivici Šimiću i meni osobno, angažirala sam odvjetnički ured i podigla tužbu za klevetu i uvredu protiv Zvonka Makovića.

Obrazloženje:
Kazalište Mala scena jedna je od najstarijih privatnih inicijativa u kulturi u Gradu Zagrebu te sam dužna i široj javnosti podastrijeti činjenice o lažima, klevetama i uvredama koje je Zvonko Maković naveo u navedenom članku:
• O prvome dijelu teksta u kojem Zvonko Maković ne spominje imena neću govoriti jer taj dio, u kojem u nedostatku argumenata dominaraju pridjevi, nisu vrijedni ozbiljne analize.
• Nakon uvoda, počinje obračun Makovića s Vitomirom Lončar u kojem Maković ustvrđuje da je Lončar «nekadašnja glumica, a već dugo ravnateljica i suvlasnica privatnog dječjeg kazališta». Vitomira Lončar JEST (višestruko nagrađivana) glumica, a i osnivačica je kazališta za djecu Mala scena koje je svoju prvu premijeru izvelo 1. srpnja 1986. godine. Od tada je Mala scena postavila preko 100 premijera, odigrala preko 10 tisuća izvedaba, gostovala na svih pet kontinenata na desetcima međunarodnih festivala, igrala na pozornici Sydney Opera House, Kennedy Centra u Washingtonu, Barbican Centra u Londonu, Koenji kazališta u Tokyju itd. Sve su ovo pozornice na kojima ni jedno kazalište iz Hrvatske nikada nije gostovalo, a na kojima je Mala scena svojim predstavama pronijela ime Grada Zagreba i Hrvatske. Tijekom više od 25 godina djelovanja, s Malom scenom surađivalo je preko 300 umjetnika, predstave kazališta osvojile su desetke nagrada, a za izniman doprinos programu za djecu i mlade Mala scena dobila je i Plaketu Grada Zagreba 2009. godine.
• Vitomira Lončar i Ivica Šimić nisu VLASNICI kazališta Mala scena, kako neupućeno tvrdi Maković, već OSNIVAČI UMJETNIČKE ORGANIZACIJE, a ova vrsta organizacije ne poznaje VLASNIČKU nego samo OSNIVAČKU I UPRAVLJAČKU strukturu.
• Maković navodi da je "OPĆE POZNATO" za iole upućene u kazališni život Grada Zagreba da je riječ o «dobro uhodanom obiteljskom obrtu». Kazalište Mala scena nije nikada bila niti je sada OBRT. Postoje velike razlike između OBRTA i UMJETNIČKE ORGANIZACIJE.
• Mala scena ne «crpi godinama milijune iz državnog proračuna» kako lažno navodi Maković. U prošloj je godini Mala scena prošla na natječaju Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba, Republike Hrvatske, na natječaju Poduzetništvo u kulturi te na Natječaju za udruge Grada Zagreba, a za sve projekte koje je prijavila uredno je podnijela izvještaje s financijskim i programskim pokazateljima. Konkretno, Mala scena ugovorno se obvezala da će u 2011. godini producirati 2 premijerna naslova i odigrati 250 repriza, a producirala je 5 premijernih, na repertoaru je imala 12 repriznih naslova, a odigrala je 452 izvedbe. Bila je pozvana na 14 festivala, od toga 7 međunarodnih, i osvojila 10 nagrada (4 međunarodne) i 2 nominacije.
• Vitomira Lončar i Ivica Šimić samostalni su umjetnici kojima država uplaćuje doprinose od prosinca 1989. godine. Premda ove činjenice Maković plasira kao senzaciju, ovo JEST OPĆEPOZNATA ČINJENICA koja stoji na internetskim stranicama Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te na svim službenim biografijama Lončar i Šimića koji, prema Zakonu o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva iz 1996. godine, zadovoljavaju sve propisane uvjete.
• Nadalje Maković navodi da se «zna, pobogu, što je slobodni umjetnik». Maković ne zna ni terminologiju - to znači da se radi o samostalnim, ne slobodnim umjetnicima, a kamoli da bi znao koje vrste samostalnih umjetnika u Hrvatskoj postoje. Nadalje kaže da «vlasnik kazališta i producent to sigurno nisu». Već je ranije navedeno da umjetnička organizacija ne poznaje vlasničku strukturu. Umjetničke organizacije, prema Zakonu, OSNIVAJU UMJETNICI. Lončar je u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika stekla status (prvi put 1981. godine) kao glumica, a Šimić kao glumac. Maković u ovome dijelu implicira da su nelegalno došli do statusa samostalnih umjetnika, a te će svoje navode također morati utemeljeno dokazati.
• Nadalje Maković smatra da država ne bi smjela uplaćivati doprinose samostalnim umjetnicima koji «plaćaju najam prostora 3 kune po kvadratnom metru». Nije jasno na koji način Maković povezuje stvari i poznaje li on možda neki članak Zakona ili Pravilnika u kojem stoji da se «umjetnicima koji plaćaju najamninu 3 kune po kvadratnome metru ne smiju uplaćivati doprinosi». Kazalište Mala scena u najmu je prostora od 195 kvadratnih metara na adresi Medveščak 2 od 1. rujna 1988. godine, a koji je iz praznog prostora za sastanke pretvoren u kazališnu dvoranu radom i sredstvima svojih osnivača, i to bez pomoći Grada. Najamninu plaća po cijeni po kojoj plaćaju svi korisnici iz skupine umjetnika, umjetničkih organizacija i udruga, a prema važećem cjeniku Grada Zagreba. Maković implicira da Mala scena ima neki osobit tretman i dobiva povlastice koje joj ne pripadaju, što je - laž.
• Maković navodi da «bračnom paru Šimić-Lončar Mala scena nije bila dovoljna pa je «izmišljena fantomska firma - Kazališni epicentar» i kaže da je za tu firmu posebno unajmljen prostor od devedesetak kvadrata u Preradovićevoj 44 te navodi cijenu mjesečnog najma. Kazališni epicentar nije FIRMA nego je UDRUGA unutar koje djeluje SVJETSKI CENTAR ASSITEJ, svjetska asocijacija kazališta za djecu i mlade u čijem je članstvu preko 80 zemalja. Ivica Šimić GLAVNI JE TAJNIK ASSITEJA (i to u drugom mandatu), a to je i jedina svjetska organizacija koja ima svoje sjedište na području Republike Hrvatske. Kada je svjetska organizacija predložila da se Šimić kandidira za glavnoga tajnika, Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb dogovorili su da će Ministarstvo kulture financirati program rada Ureda, a Grad Zagreb osigurat će prostor kako bi ova najveća svjetska organizacija kazališta za djecu došla u Zagreb. Na temelju tog dogovora Šimić je i istaknuo svoju kandidaturu te bio izabran na kongresu u Australiji 2008. godine, a 2011. na kongresu u Danskoj ponovno je izabran na ovu prestižnu funkciju. Dakle, plasiranjem lažnih podataka u javnost da se radi o «fantomskoj firmi» Zvonko Maković namjerno obmanjuje javnost ne bi li diskreditirao Šimića.
• «Obiteljski obrt s kazališnim pretenzijama», kako Maković pogrdno naziva kazalište Mala scena, «uvlači se u mrežu neovisnih kazališta». Kazalište Mala scena ne uvlači se u Mrežu neovisnih kazališta nego su upravo Šimić i Lončar potakli osnivanje te iste Mreže ujesen 2010. godine. Maković ponovno krivotvori činjenice kako oklevetao kazalište Mala scena i njezine osnivače.
• Maković navodi da je Mala scena financirana kao i svako drugo javno kazalište - što je laž. Svako javno kazalište financirano je za materijalne, režijske i programske troškove, dakle, financiraju se plaće, hladni pogon, program i investicije. Mala scena javlja se na javne natječaje sa svojim programima i sufinancirana je isključivo u tom dijelu.
• Nadalje Maković uspoređuje iznose koje kazalište Mala scena dobiva na javnim natječajima s drugim subjektima s neovisne scene ponovno pokazujući da ne razumije postojanje veze između količine naručenog programa i iznosa koji se za pojedine programe dodjeljuju. Ako neko kazalište ima obvezu odigrati 5 izvedaba godišnje, ne može na javnom natječaju dobiti ista sredstva kao netko tko ima obvezu odigrati 250 izvedaba. Ovo je sramotni primjer toga na koji način Maković selektivno i zlonamjerno iznosi podatke u svojoj kolumni ne bi li diskreditirao kazalište Mala scena.
• U dijelu teksta u «Aktualu» Maković govori o izvještaju koji je Mala scena dostavila Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport, a tiče se programskog i financijskog poslovanja Male scene u 2011. godini. Prije svega, ponovno se postavlja pitanje na koji je način Maković došao do podataka jer je, kako prenosi portal Teatar.hr, glasnogovornica Ureda pismeno izjavila da nije proveden nadzor nad poslovanjem ni jednog kazališta (pa tako ni Male scene). Prema Zakonu, nadzor nad umjetničkim organizacijama provodi Ministarstvo kulture, a ne Zvonko Maković osobno ili izvjesni Alojz Matijašević.
• Po čijem je i kakvom NALOGU Alojz Matijević napravio ovu «analizu za Ured» i gdje je Zaključak koji spominje Maković? Da je proveden SLUŽBENI nadzor, Mala scena trebala je o tome biti obaviještena kao stranka u postupku, dobiti na uvid i potpisati zapisnik. Očito je da zapisnik u posjedu ima privatni tjednik «Aktual» i pisac kolumne u istom tjedniku Zvonko Maković, ali ne i stranka u (nepostojećem) postupku. Ovaj je primjer najbolji dokaz kako funkcionira pravna država na razini Grada Zagreba. Ili, kako Zvonko Maković doživljava i tumači pravnu državu.
• Tražim da se zapisnik o nadzoru nad radom Male scene koji je nezakonito napravio Zvonko Maković, zajedno s Alojzom Matijaševićem, žurno dostavi u Malu scenu kako bih se o njemu, kao odgovorna osoba, mogla očitovati i tražiti dodatna objašnjenja.
• Maković zaključuje da Matijašević «ne može sa sigurnošću donijeti zaključak da li Kazalište vodi financijsko poslovanje u skladu sa Zakonom o računovodstvu i Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija te ima li kazalište Mala scena računovodstvo i ima li uopće blagajnu». Ovo je vrhunac kršenja procedure, pozitivnih zakona, a ujedno i nova kleveta. Mala scena ima zaposlenog računovođu, i to na neodređeno vrijeme, i posluje prema svim pravilima poslovanja neprofitnih organizacija.
• Isplate za ugostiteljske usluge koje Maković senzacionalistički iznosi odnose se na topli obrok za zaposlene djelatnike Male scene, a troškovi turističkih agencija odnose se na avionske karte koje Mala scena plaća za međunarodna gostovanja. S obzirom na razgranatu međunarodnu suradnju, koja je dio Strateškog plana ovoga kazališta (jedinog kazališta u Hrvatskoj koje ima strateški plan prema kojemu radi), ova je stavka uobičajena.
• Godišnji honorari za Lončar i Šimića pokazuju da su svojim radom u kazalištu tijekom 2011. godine (3 režije, 5 produkcija, više desetaka odigranih predstava, umjetničko i poslovno vođenje kazališta) prosječno mjesečno zaradili svaki 10.916,00 kuna, i to BRUTO. Da, baš senzacionalno visok iznos za cjelodnevni i svakodnevni rad. Pritom je Lončar, osim što je diplomirana glumica, i doktorica znanosti, a ima i 31 godinu radnoga staža, a Šimić je diplomirani glumac s 29 godina staža.
• Laž je da su svi ostali autorski honorari umjetnicima koji rade u Maloj sceni iznosili 140 tisuća kuna. Maković i Matijašević zbrojili su stavke umjetnika koji su u bruto sustavu i koji ispostavljaju račune, ali nisu uzeli u obzir VEĆINU isplate honorara koju umjetnici dobivaju u NETO iznosu i MALA SCENA IM UPLAĆUJE POREZ I PRIREZ. Nije problem biti neznalica i ne poznavati osnove načina poslovanja neke organizacije, ali je problem kada neznalice podatke koje ne znaju pročitati iznose u javnost kao senzaciju kako bi javno oklevetali kazalište Mala scena i njegove osnivače.
• «Treninzi mentalne snage», koje Maković spominje, pokazuju do koje je mjere Maković izgubio kompas i prepustio se negativnim emocijama, a zaboravio argumente. Jedna od osnovnih strategija Male scene jest EDUKACIJA pa je sukladno tome četvero djelatnika Male scene sudjelovalo na različitim edukacijama. Tečaj «mentalne snage» nije polazio nitko niti je poznato da takav postoji. Edukacija za mentalne mape postoji i nije stajala 23 tisuće kuna. Mala scena (s 4 zaposlena djelatnika) u 2011. godini u edukaciju zaposlenika investirala je ukupno nešto više od 15 tisuća kuna. Za usporedbu, HNK u Zagrebu investirao je u edukaciju svoja 502 zaposlena nešto više od 17 tisuća kuna. Valja istaknuti da je sredstva za edukaciju Mala scena dobila na natječaju Poduzetništvo u kulturi koji osobito potiče edukaciju organizacija.
• Zvonko Maković iznosi još jednu laž, a to je da Mala scena ima preko 125 tisuća kuna nepodmirenih obveza. Mala scena godinu je završila, kako i piše u službenoj bilanci predanoj na FINU, s plusom od 15.508,04 kune. Još jedna kleveta na račun kazališta Mala scena i Lončar kao odgovorne osobe.
• Na kraju ću i uvredu - po rodnoj i dobnoj osnovi - šezdeset petogodišnjeg Makovića da sam «dokona sredovječna gospođa» koja putem žutila medijskog prostora «skreće pozornost na svoju tužnu osobnost» prepustiti sudskom pravorijeku.

Poštovani Predsjedniče Skupštine Grada Zagreba, zastupnici Skupštine, očekujem od vas kao predstavničkog tijela građana Grada Zagreba da, zbog svega navedenoga, a posebice zbog kršenja Poslovnika Skupštine u Članku 23, žurno pokrenete proceduru i poduzmete mjere koje će ustvrditi odgovornost Predsjednika Odbora za kulturu grada Zagreba Zvonka Makovića te Alojza Matijaševića, zaposlenika Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba.
S poštovanjem,
doc. dr. sc. Vitomira Lončar, samostalna umjetnica, ravnateljica kazališta Mala scena i vanjska suradnica na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu

P. S. za čitatelje Slamke
Na kraju, postavlja se pitanje ZAŠTO se Zvonko Maković izložio na ovako neinteligentan način i zbog čega je sebi već treći put dopustio izljeve neopravdane žuči na stranicama «Aktuala»? Prva mu je meta obračuna bila Gordana Vnuk, nakon toga Zagrebačko kazalište lutaka, a sada Lončar, Šimić i kazalište Mala scena.
Nakon napada na Gordanu Vnuk napisala sam tekst na Slamki spasa «Nedodirljivi supermen Z. M.» jer je Makovićeva reakcija kao predsjednika Odbora za kulturu bila krajnje necivilizirana i imala je za cilj zastrašivanje i vrijeđanje, što je nedopustivo u demokratskom društvu. No, nije to glavnim razlogom obrušavanja Zvonka Makovića na mene. Glavni je razlog Slamka spasa koja već punih 90 tjedana uporno ukazuje na bolesti od kojih boluje hrvatska i zagrebačka kultura, a osobito hrvatsko kazalište. «Centri moći» izgubili su živce, a Zvonko Maković, kako stvari stoje, samo odrađuje nečiji prljavi posao. Da tekstovi objavljeni na Slamki spasa nisu «kolumnističko laprdanje», kako ih karakterizira Zvonko Maković, dokazuje i činjenica da je 26. travnja 2012. na 36. sjednicu Skupštine Grada Zagreba stigao prijedlog promjene Statuta HNK-a u Zagrebu u kojem su učinjene sve promjene na koje sam ukazala na svom blogu. Da se uistinu radi o «kolumnističkom laprdanju dokone srednjovječne gospođe» bi li u postupak Skupštine išao Statut naše najveće javne ustanove u kulturi, a natječaj se morao raspisati po treći put?

Dr. Zvonko Makoviću, nećete me zastrašiti ni vi ni oni koji su vas nagovorili da odrađujete navedene članke u «Aktualu» kako biste diskreditirali ljude koji se usuđuju misliti drugačije od onih koji su doveli do toga da nam je kazališni sustav pervertiran do krajnjih granica. Takvih kao što ste vi nagledala sam se u životu, a ne gajim ni lažnu nadu da ste posljednji u tom podužem nizu.

No jedno je sigurno, oni koji se koriste SILOM, a ne ZNANJEM, nestaju kao i njihova (ne)djela. Ispratit ću sažaljivim pogledom i Vas, i to uskoro, kao i mnoge silnike prije Vas.