originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Prošloga tjedna nisam (a trebala sam) završila Slamku riječima: "Nastavlja se."
Ali što se može, situacija je takva da se nastavak ne može preskočiti. Ponovno je na dnevnom redu situacija u kazalištu u Splitu jer se baš na splitskom slučaju pokazuje koliko naš kazališni sustav ne funkcionira, koliko je pun nestručnosti i neznanja, a pritom prepun bahatosti.
"Maršal" se loše proveo u gradu pod Marjanom. Premda se očekivalo da će se praizvedba ove suvremene opere održati u terminu predviđenom za reprizu, to se nije dogodilo nego je izvedba prebačena za siječanj 2012!.
Znači - nikad.
Trenutačna je situacija takva da koproducent projekta, Muzički biennale u Zagrebu, prijeti sudskom tužbom HNK-u u Splitu ako se praizvedba ne održi u svibnju.
Ma baš je briga Mucala za te prijetnje! Sjetimo se da je još prošloga ljeta izjavio da se uopće ne brine ako bi Ministarstvo kulture povuklo svojih nekoliko milijuna kuna iz budžeta HNK Split zbog njegova imenovanja, jer da to on i Grad mogu nadoknaditi iz drugih izvora. Jasno je da ovih jadnih par stotina tisuća kuna koje su u igri u slučaju "Maršala", nisu nikakav problem. Kerumu i Mucalu je milijun ovdje ili milijun ondje sitnica, dok je CIJELA NEOVISNA SCENA toga grada za programe DOBILA MANJE od pola tog istog milijuna. A neovisna kazališta, kojih u Splitu ima pet, nisu ZAJEDNO iz gradskog proračuna dobila ni toliko koliko stoji devet boca šampanjca u novootvorenu kafiću Kerumove partnerice . Tih se pet kazališta (ako im ne odgovara šampanjac), trebaju financirati od ulaznica i eventualnih sponzora. "Kvaka 22" je u tome da sponzori za kulturu/kazalište u Hrvatskoj nemaju nikakvih olakšica, a osobito u Splitu ima jako mnogo poduzeća koja su ili u stečaju ili su nelikvidna pa je teško očekivati da će se naći netko tko bi bio spreman ulagati u neovisna kazališta. Dakle, privatna su kazališta osuđena raditi programe koji su profitabilni, odnosno, koji će privući gledatelje da kupe ulaznice za predstave. Koje se u Splitu ionako nemaju gdje izvoditi.
A što se danas uspijeva prodati na tržištu? Ono što je zabavno, naravno.
Sada dolazimo na bit problema, a to je pitanje FUNKCIJE kazališta u društvu.
I eto nas opet u Splitu!
Kaže u svom (više nitko i ne zna kojem po redu) programu za intendanta Duško Mucalo, a kako piše u izvještaju Vijeća u kulturi za kazališnu i glazbeno-scensku djelatnost grada Splita: "Kazalište se može odreći svega, osim da bude zabavno. To je njegova osnovna zadaća."
Sad smo barem naučili osnovnu zadaću kazališta! Jupi! Baš sam sretna jer me to dosad u svim školama u kojima sam bila - nisu naučili! Sva sreća da se pojavio Mucalo da nam to objasni, i to tako jednostavno. Lakonski. Ma mogao bi odmah prijeći (bez procedure) u profesora u trajnom zvanju na Akademiji s takvom širinom a opet jednostavnošću u prijenosu znanja!
Ima samo još jedna, naizgled manja, kvaka, a to je da se teorija o kazalištu zabavištu ne odnosi na javna kazališta, a još manje na nacionalna. Kazališta koja proizvode zabavu i kojima je to osnovna funkcija NE financiraju se iz proračuna. Iz proračuna se financiraju kazališta sa sasvim drugačijim programskim zadaćama. A kazalište za koje se kandidirao kandidat Mucalo nije zabavljačko nego nacionalno. Od njih četiriju u Hrvatskoj. Kako stoji u Zakonu.
Dobro, dobro, još su si tri javna kazališta dodala u svoj naziv "hrvatsko narodno", pa ih hrvatskih i narodnih, kad bi se brojalo po nazivima, imamo čak sedam! E, kada bi postojalo natjecanje u toj kategoriji, bili bismo svjetski prvaci po broju nacionalnih kazališta u odnosu na broj stanovnika! Sad čekam da se i neko od privatnih kazališta nazove "hrvatsko narodno" pa da se još malo taj broj poveća… Zašto ne?
Ionako je svejedno kad nam je svima jedina zadaća zabaviti ljude, zar ne?
Vratimo se mi četvrtom izboru za intendanta HNK Split.
Zakon kaže da Kazališno vijeće predlaže najboljega kandidata. Gradovi koji imaju više od 30 tisuća stanovnika moraju, prema Zakonu o kulturnim vijećima, imati vijeće koje daje svoje mišljenje o programima, nakon toga Gradsko vijeće bira novog intendanta. Nakon što ga izabere, ministar kulture treba ga u roku od dva mjeseca potvrditi.
Kazališno vijeće HNK Split predložilo je EKONOMISTA Duška Mucala za novog intendanta, no Vijeće za kulturu grada Splita zaključilo je da nijedan od triju kandidata nije ponudio relevantan PROGRAM za nacionalno kazalište. Međutim, Gradskom vijeću to ništa nije značilo i većinom glasova odlučilo se za kandidata Mucala. Dakle, ponovno je na redu ministar kulture koji je istoga kandidata - već odbio. Dobro, ministar je drugi, ali funkcija je ista. A isti je i kandidat.
Baš mi je zgodno da se u natječaju za čelno umjetničko mjesto u kazalištu našlo da kandidat treba imati završeni fakultet iz "društvenih ili humanističkih znanosti". Kakve veze s UMJETNIČKIM radnim mjestom imaju ekonomija, menadžment, financije i sl., to znaju samo oni koji su u natječaj za intendanta utrpali "društvene znanosti" koje su relevantne za funkciju - POSLOVNOG ravnatelja. Međutim, kazalište je prije svega umjetnička institucija, a ne korporacija! Jer joj je na prvome mjestu UMJETNIČKI REZULTAT, A NE PROFIT! Osobito što je javno kazalište, kako kaže slovo zakona, ustanova, a one NE ostvaruje dobit.
Ali budući da voljeni i željeni kandidat Mucalo ima završeni fakultet iz područja DRUŠTVENIH znanosti, trebalo je "izravnati pute" za njegov dolazak.
Čemu sva ta procedura koja traje i skupo stoji porezne obveznike kada je sve farsa? Kerum hoće Mucala, Mucalo hoće zabavu, obojica neće "Maršala", bivši ministar nije htio Mucala, a sada nam ostaje pričekati - hoće li ga novi? Da, hoće li novi ministar "Maršala" ili neće - ne znamo jer se nije oglasio.
Sve u svemu, ako grad Split i njegovi građani žele kazalište koje će ih zabaviti, onda neka to kazalište postane javno splitsko kazalište pa neka zabavlja Splićane! Zašto bi to kazalište moralo biti nacionalno? Tjera li Splićane itko da strepe od toga hoće li ministar potvrditi njihova kandidata za umjetničkog voditelja kazališta koji je ekonomist, a pritom mu financijski plan za godinu dana rada HNK-a izgleda kao neuspješna vježba studenta druge godine studija Produkcije?
Rezimirajmo: država nije ni vlasnik ni osnivač HNK-a Split. Intendant i gradonačelnik javno se deklariraju da im novac od te iste države ne treba jer su i u vremenu recesije sposobni namaknuti sredstva koja Ministarstvo kulture izdvaja za rad toga kazališta.
I? Što će im onda ministrov blagoslov? Što će im onda pridjev "nacionalno"? Pa slobodna je zemlja! Dajte ljudima njihovo kazalište i neka uživaju u zabavi! Oslobodite ih procedure koja nema nikakva smisla i koja nikoga ne obvezuje, a samo onemogućava da se provede volja većine! I troši novac.
Čemu sve to? Čemu zakoni kojih se nitko ne drži i koje nikoga ne zanimaju? Čemu ikakva regulativa, pravila, kad nam je potrebna samo zabava? Udri brigu na veselje.
Pa zabavljajmo se onda gledajući tragediju jednoga Grada čiji je identitet upropastila politika, a čiji će teatar, dojučerašnji ponos urbane kulture, sljedeće četiri godine, kako stvari stoje, voditi osoba koja je "stručno i kreativno" predložila program sastavljen isključivo od REPRIZA već viđenih komada iz prošlih sezona u hrvatskom kazalištima, a bez i jednog jedinog novog naslova!