Prema pisanim odgovorima iz Grada sveukupno je do danas na projekt Limenka potrošeno 5 969 080 kuna. Gotovo 800 000 eura.

Modeli kulturnih politika koji se u teoriji najčešće spominju jesu Država arhitekt (francuski model), impresario (nizozemski model), inženjer (ruski model), pokrovitelj (anglosaksonski model), a prošlog smo tjedna inaugurirali novi APSURDISTANSKO-STIHIJSKI model.

Možda se napokon shvatilo da ovakav način izbora intendanta jednostavno više ne funkcionira. Da ne može tako dalje. Da su vremena «dogovornih brakova» pod krinkom javnih natječaja, u zemlji članici EU – prošla. Da je ipak došao kraj vođenju velikih ustanova u kulturi kao da su mamine i tatine. Eh, možda sam preveliki optimist.

Današnja je tema - folklor. Nešto svima milo i simpatično i naizgled bezazleno.

Kriza kriterija i vrijednosti nije odjednom pala s neba. Dugo se i temeljito radilo na urušavanju. Mukotrpno su se svakodnevno u kazalište (i kulturu općenito) upletali osobni interesi, premrežili su sve razine, a javni je interes ostao na margini. Na štetu izvrsnosti.

Sve da se svi ovi «kazališni» procesi ujedine u jedan i da se jedna jedina sutkinja uputi u svu tu našu problematiku i samo ta jedna vodi ove naše «specifične» postupke, i to bi potrajalo. Možda godinama. Kao što će i trajati.

Eto prijedloga: sva javna kazališta moraju postaviti dokumente na internetske stranice: Javna nabava, Statut, imena članova Kazališnog vijeća, izvještaji sa sjednica Kazališnih vijeća, izvještaji o ostvarenim programima… sve. U 21. stoljeću to bi već trebao biti standard, a ne iznimka kojoj ćemo se čuditi.

Otkako je prošloga tjedna izašlo u javnost da je Darko Stazić, danas već bivši ravnatelj DGK-a Gavella, promijenio Pravilnik o radu ovoga slavnog dramskog kazališta ne bi li se gubitkom ravnateljske funkcije uhljebio na što je moguće višem koeficijentu, nije mi do slavlja.