23.04.2014.
Hrvatska kazališna laž

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Kao što sam bila i predvidjela, prošli je tjedan u hrvatskom kazalištu bio iznimno turbulentan.

U Rijeci je nakon dvodnevnog sastančenja, Kazališno vijeće odabralo Olivera Frljića kao kandidata za intendanta nacionalnog kazališta. Premda, kako piše teatar.hr , Frljić nema deset godina rada u kulturi kako traži Statut ovoga kazališta, dobio je povjerenje Vijeća. Ne postoji ni zakon ni pravilnik u Hrvatskoj po kojem se studentski radovi ili radovi koji spadaju u amatersko djelovanje tretiraju kao profesionalno djelovanje, ali eto, Kazališno vijeće HNK-a u Rijeci unijelo je novine u naš kazališni okvir.

Zar nisu mogli promijeniti Statut kad su već sve dogovorili?

Sjećate li se kako se mijenjao Statut HNK-a u Zagrebu zbog Ane Lederer? Mogli su sad i zbog Olivera Frljića učiniti isto: smanjiti s deset na pet godina djelovanja  i - mirna Bosna!  Ovako, što reći…?

Ponovno kršimo propise.

U Šibeniku je za v. d. ravnateljicu predložena mlada Maja Trlaja koja također nema uvjete za tu funkciju.

Što reći?

I iz Varaždina i Osijeka, premda su natječaji za čelno mjesto nacionalnih kazališta već trebali izaći, nema novosti.

Koga briga za rokove!

Što reći?

Vlada RH izglasala je povjerenje novoj intendantici HNK-a u Zagrebu Dubravki Vrgoč s nadnevkom 1. rujna 2014. godine. Ovo imenovanje izazvalo je lavinu reakcija, a javnost je bombardirana oprečnim informacijama o programima, a osobito onim izabrane intendantice.

Naime, program je u našem kazališnom sustavu - presudan čimbenik.

Što o pristiglim programima misli Snježana Banović, predsjednica Vijeća za dramsku umjetnost pri Ministarstvu kulture, možete pročitati ovdje, a komentar nije potreban.

Što o pristiglim programima misle članovi Vijeća HNK-a, to ne znamo jer po novom ZOK-u svoje mišljenje nisu ni dužni dati. O tome sam već pisala, samo otvaraju i zatvaraju poštu.

AZV1

No, poštu moraju čitati ministrica Zlatar i gradonačelnik Bandić.

Njima su programi najvažniji.

Ako ni zbog čega drugog, a ono barem da vide jesu li pristigli programi u skladu s Osnovnim programskim i financijskim okvirom koji su zadali kandidatima.

Još 18. rujna 2013. godine u tjedniku Aktual ministrica kulture je u dijelu u kojem objašnjava zašto Ana Lederer nije prošla za intendanticu rekla: Kada govorimo o izboru intendanta, govorim isključivo o programima.

Dakle, nedvojbeno je da je osobi koja po ZOK-u ima zadnju riječ (ministrica) - program jedino važan.

A moram priznati i zainteresiranoj javnosti.

Eh, da se barem u nečemu slažem s ministricom!

No, Dubravka Vrgoč u razgovoru za Jutarnji list 19. travnja 2014. kaže:

Ono što mi je u nas neobično jest to da se pridaje velika važnost programu, a ne osobi.

Hm, ministricu zanima isključivo program, a Dubravki Vrgoč je neobično da se u nas pridaje velika važnost - programu.

U nas je, naime, Zakon o kazalištima napisan na način da su programi važni.

I nema se tu što pridavati važnosti ili ne.

Zakon je naprosto - zakon.

No, naša praksa potvrđuje ono što kaže Vrgoč, odnosno, da je važna osoba, ne program.

Zakon je u raskoraku s praksom.

Rijeka želi Frljića pa ne pita za deset godina staža. Ministrica Zlatar Violić i gradonačelnik Bandić žele Vrgoč pa sad odjednom program nije važan.

Odnosno, Zakon nije važan.

To je naprosto - ISTINA.

 

Kada Zlatar Violić objašnjava zašto Lederer nije dobila treći mandat kaže:

Nije ponudila inovativne naslove u Operi, u Baletu i u Drami pod čime podrazumijevam prvenstveno autorsku moć redatelja, koreografa, cijelog umjetničkog tima.

Što kaže Vrgoč?

Pisati točne naslove koji će se izvoditi u sljedeće četiri godine, besmisleno je.

Pa sukladno tome, u svom programu nabraja dvadesetak redatelja (za dramu), ali cijele umjetničke timove, kako to želi ministrica, ne spominje.

Ni za Dramu, Operu, a bome ni za Balet.

Premda u dokumentu Osnovne programske i finanijske smjernice piše da je plan potrebno napraviti - za svaku kalendarsku godinu.

U programu Dubravke Vrgoč za Dramu su nabrojani samo naslovi, i to u nekoliko sljedova, od Shakespearove Oluje, Kralja Leara, Richarda III., Molièreova Umišljenog bolesnika, Don Juana, Schillerovih Razbojnika, Dame s kamelija A. Dumasa, Ljermontovljeve Oluje, Čehovljevih Ujaka Vanje, Prosidbe, Medvjeda, O štetnosti duhana (po koji put?), Ibsenova Neprijatelja naroda, Žene s mora, Držićeve Novele od Stanca, Grižule, Tirene, Šenoine Ljubice, Vojnovićeve Žene sa suncokretima do komada koji su već igrali u HNK-u (Sin domovine, Kiklop, U agoniji, Tako je ako vam se čini), ili u Gavelli (Bernhardtov Trg heroja ili Koltèsovo Zapadno pristanište, Mačka na vrućem limenom krovu, Krležin Vučjak, Begovićev Pustolov pred vratima, Kosorov Požar strasti…).

I da ne nabrajam dalje.

Inovativno?

Hm.

Što se opere tiče, za prvu sezonu predviđena je Mimi, adaptacija La bohèmea u suradnji s Theatre des Bouffes du Nord iz Pariza.

Za ožujak/travanj 2015. piše da će režirati Pascal Rambert.

A opera koju će režirati?

Djelo s njemačkog repertoara.

Štogod to značilo.

Inovativno?

U svibnju 2015. gledat ćemo Debussyjevu operu Pelléas i Mélisande u produkciji Opére Comique iz Pariza, u režiji S. Braunswheiga, a s dirigentom Pascalom Ropheom.

Ostali navedeni naslovi su Cosi fan tutte, Fidelio, Weberov Strijelac vilenjak, Janačekov Iz mrtvog doma itd.

E, sada, za Mimi možemo reći da je - inovativan projekt.

Što je s ostalima?

Djelo s njemačkog repertoara.

Inovativno?

U intervjuu Vrgoč spominje Gotovca i Papandopula, ali ih u programu - nema. Štoviše, nije naveden ni jedan domaći autor!

A kamoli praizvedba suvremenog domaćeg djela, što uz nacionalne klasike spada u «obvezni dio», odnosno, što je je izrijekom navedeno u Osnovnom programskom okviru koji su potpisali Zlatar Violić i Bandić.

Da, nema ni suradnje s Muzičkim Bienalom koji je isto dijelom tog Okvira. 

S baletom smo «najtanji» što se tiče inovativnosti jer su na programu Bajadera, Pepeljuga, Orašar, Snjeguljica, nadalje nova kreacija Bignozettija, a imamo i praizvedbu neimenovanog hrvatskog klasika u koprodukciji zagrebačkog, riječkog i splitskog HNK-a.

Osim opere, drame i baleta imamo i nešto novo, filozofski teatar koji je osmislio Srećko Horvat, a koji potiče diskusiju o svrsi kazališta u društvu, kako kaže ministrica u Večernjem listu.

Hoće li se sad u Zakon o kazalištima uvesti i još jedan pomoćnik intendanta, onaj za filozofski teatar?

Možda.

Na koji je način predviđeno funkcioniranje ove jedinice, nije jasno.

Ne piše.

Ono što je jasno jest da će i to netko morati opslužiti. Tehnika, na primjer. A u programu je navedeno da će se smanjiti tehničko osoblje u korist - umjetnika.

Jako je zanimljivo da ministrica već sada, i prije nego li je Vrgoč ušla u HNK, kaže da je program Dubravke Vrgoč repozicionirao HNK izvan samo nacionalnih granica.

Vrgoč kaže da program nije bitan, a ministrica kaže da nas je već repozicionirao, a na T portalu ministrica izjavljuje da Mandat počinje 1. rujna te mislim da do tog trenutka imamo vremena za to da članovi i predstavnici svih dijelova, glazbenog, plesnog i dramskog ansambla, razgovaraju o onome što vide spornim u programu i u samoj koncepciji. Imamo punih šest mjeseci za sve sporne točke zbog kojih su možda umjetnici u nekom strahu ili nesigurnosti.

Uh, ministrice, imamo četiri (4) mjeseca i 11 dana, nemamo šest (6) mjeseci. A da bi se programi prijavili na natječaje, da bi se ugovorno obvezali timovi koji će raditi predstave, valja potpisati i ugovore. A sve to ne radi se od 1. rujna, do kada će se razgovarati s predstavnicima HNK-a koji nikako ne mogu dobiti program na uvid.

Poštovana ministrice, pretprodukcija i produkcija imaju svoja pravila, a izjava da imamo punih šest mjeseci naprosto je - nestvarna.

O kojih punih šest mjeseci Vi govorite?

Tko će pisati programe za natječaje?

Tko će raditi troškovnike?

Tko će raditi produkcijske planove?

O EU projektima na koje se snažno oslanja program Dubravke Vrgoč da ne govorimo. Da bi se osmislio projekt, povezali partneri i napravila dokumentacija, potrebno je - vrijeme. Ako se ne ide na rok početkom listopada, onda je sljedeći početkom ožujka 2015. Što znači da prvi ugovori, ako se projekti odobre, mogu doći ujesen 2015. godine.

A sredstva? Mnogo kasnije.

I ode tako godina dana…

Najmanje.

A traženje novih sponzora i povećanje vlastitog prihoda na čak 25 % cjelokupnog budžeta, kako predviđa Vrgoč?

Kada će se raditi strategije da se dosegne nevjerojatnih 25 %?

Sada je i 10 % - nedostižni san.

Idemo dalje.

fotografija_VL_AZ

Vrgoč je, kako kaže ministrica, riješila problem umjetnika koji više ne mogu nastupati.

Bavit će se pedagogijom. Kaže ministrica za Večernji list.

Što je za taj dio rekla Lederer, ne sjećam se. Ispričavam se.

A što kaže Vrgoč?

Razvidno je da će doći do novih zapošljavanja jer u programu piše da će ansambl Drame okupiti najperspektivnije glumce različitih generacija.

Osobno smatram da u matičnoj nacionalnoj kući uistinu trebaju biti samo najbolji. I najperspektivniji.

No, što će se dogoditi s 40 postojećih kolega koji možda nisu najperspektivniji?

Hoće li neki otići kad dođu najperspektivniji?

 

Usput, u Osnovnom programskom i financijskom okviru piše da se repertoar valja temeljiti na postojećim ansamblima.

Nadalje, kaže ministrica da će Vrgoč riješiti problem umjetnika koji više ne mogu raditi, a nemaju uvjete za mirovinu na način da idu u pedagoge.

Vrgoč kaže da će smanjiti operni i baletni ansambl, a umjetnici koji više ne mogu plesati ili pjevati bit će uključeni u edukacijske programe i pedagoške aktivnosti studija što bi se pokrenuli unutar kazališta, te baletne produkcije na drugoj sceni HNK.

Baletne produkcije na drugoj sceni?

Kojoj drugoj sceni?

Također se predviđa mogućnost otvaranja Baletnog centra.

Osnivanje Baletnog centra?

Predviđeno je da se dio baletnih i opernih umjetnika zaposli u školskom sustavu glazbenih i baletnih pedagoga.

Ništa od gore spomenutog neću komentirati.

Naime, za sve navedeno potrebno je vrijeme, novac, prostor, i najvažnije, ljudski resursi.

Da, prije svega, potrebna je strateška odluka prema okretanju u novom smjeru.

Ah, zaboravih, Vrgoč ni na jednom mjestu svog programa ne spominje šefa dirigenta, a ministrica izrijekom kaže da moramo imati stalnog šefa dirigenta.

Moramo? Mi?!

Tko će to biti?

Kako stojimo sa šefom dirigentom u ostalim našim orkestrima?

Zna li ministrica i brine li ju da Zagrebačka filharmonija nema šefa dirigenta, da ga nema Simfonijski orkestar HRT-a, Dubrovački simfonijski orkestar, orkestar INK-a, splitskog, riječkog i osječkog HNK-a, Riječki komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar?

Sad odjednom zagrebački HNK mora imati šefa dirigenta?

A ne znamo još ni ime ravnatelja Opere.

Koja je odjednom panika za šefom dirigentom?

Da tu već nije napravljena neka trgovina za koju Vrgoč možda i ne zna?

Mislim, ne zna mu još ime.

Nadalje kaže ministrica:

Program koji očekujemo treba sadržavati i plan otvaranja novih scena, posebice dramske, mora poticati stvaranje novih publika, uključujući i onu međunarodnu.

Lederer

Lederer je u svom programu za drugu scenu predložila skladište HNK-a u Kranjčevićevoj ulici. I priložila je nacrte.

Što je predložila Vrgoč?

Da se drama preseli u neki od već postojećih prostora (primjerice napuštene industrijske arhitekture kao što je tvornica Gredelj u blizini Autobusnog kolodvora), ili će se za nju izgraditi nova zgrada.

Ministrica kaže: S gradonačelnikom Bandićem razgovarali smo (razgovarali smo? Opet mi?) o adaptaciji prostora koji su sada skladišta. Tu je i projekt na lokaciju Brezje preko puta Lisinskog, koja bi poslužila za plesno školovanje, ali bi imala multimedijalnu i nekoliko manjih dvorana za produkcije koje trebaju novu vrstu tehnologije.

Vidim, sad smo već na nekoliko dvorana, multimedija, izložbe, nova tehnologija… Čudo!

Ledereričin prijedlog nije zadovoljio i o njemu Violić Zlatar nije raspravljala s Bandićem, ali o Brezju, Autobusnom kolodvoru i slično, već su s Bandićem razgovarali.

Tko je ta množina? To famozno Mi?

Vidim ja, imat ćemo mi uskoro dvorana na bacanje!

Hm, a možda oživi i Limenko kao druga scena HNK-a?

Je li gradonačelnik možda pomislio na svog dragog Limenka? Prije nego izdahne.

 

Teorija nas uči da se svaki cilj, prije negoli krenemo prema realizaciji, treba provesti kroz SMART analizu.

Neću sada detaljno elaborirati ovu iznimno važnu i korisnu analizu. Samo ću se zaustaviti na dva posljednja slova:

R - REALNOST, DOSTIŽNOST.

T - U ODREĐENOM VREMENU.

U ovom slučaju program mora biti realistično postavljen da bi se izvršio u četiri godine.

Što je od svega navedenog dostižno u razdoblju od četiri godine?

Vremenske tablice nema ni za prvu godinu.

Kamoli za četiri.

Sve da smo s ovim programom stigli do slova R, dalje ne možemo. Sve da se svi mi koji se bavimo kazalištem urotimo da sve kako je navedeno u ovom programu uspije u razdoblju od četiri godine, nisam sigurna da bismo uspjeli.

Naime, potrebno je mijenjati zakonski okvir, i to ne samo onaj kazališni, da bi se uspjelo ostvariti ovakav program.

Zaključno, program se zapravo bravi Dramom koja se ionako seli iz zgrade na Trgu maršala, a Opera i Balet, koji ostaju, djeluju u programu kao napuštena djeca.

Ministrica nas svejedno uvjerava da je Vrgoč programom riješila ono što Lederer nije.

Ne slažem se s ministricom, slažem se s Vrgoč, presudila je OSOBA.

Ne PROGRAM.

Sukladno svemu zaključujem da ministrica Zlatar Violić i gradonačelnik Bandić nisu čitali ili svoje Osnovne programske i financijske smjernice ili - programe.

 

A o čemu se zapravo radi?

Radi se o tome da je sve - laž.

Da živimo u trajnom stanju laži, prijevara i isprika koje se više i ne trude prikriti.

Sve je laž.

Laž je da su ministrici važni programi.

Laž je da će se sagraditi nova zgrada Drame u četverogodišnjem razdoblju.

Ili više njih.

Laž je da je da će se na predviđen način riješiti problemi umjetnika koji ne mogu više raditi.

Laže je da se u našem sustavu uzima u obzir struka i mišljenje Vijeća.

Laž su nam svi natječaji.

Laž nam je Zakon o kazalištima.

Laž su nam Statuti.

Laže je da Dubravka Vrgoč (ili bilo tko drugi) išta može učiniti u HNK-u a da se ne promijeni cjelokupan sustav, zakonodavni okvir.

Laž su i ostali natječaji koji su trenutačno u tijeku, onaj u Rijeci, u Šibeniku, u Virovitici, Splitu, a i oni koji tek trebaju biti raspisani u Osijeku, Varaždinu…

Laž.

Sve je laž.

Živimo u laži i dalje si lažemo.

Kada ćemo priznati da nam nema spasa dok napokon ne promijenimo paradigmu, da prestanemo lagati i da se prestanemo lagati?

Ne može se zaposliti balerine i operne pjevače u školski sustav a da se to ne omogući s više različitih zakona i u skladu s nekoliko ministarstava.

Ne može se sagraditi nova Drama a da se ne osiguraju sredstva, zatim napravi sva potrebna dokumentacija, natječaji…

Sve je besmisleno dok se ne napravi strategija kulturnog razvoja Grada Zagreba.

Koja nije ni na vidiku.

A nema nam ni pomaka bez Strategije kulturnog razvoja na razini države.

Koje također nema na vidiku.

Ne može se ništa napraviti bez jasne kulturne politike.

Koju u dvije i pol godine ove vlasti baš nitko nije ni pokušao napisati.

Ni u tri rečenice.

Kako će Rijeka ili bilo koji drugi grad u Hrvatskoj postati Europskom prijestolnicom kulture kad toga uopće nema u strategiji razvoja Hrvatske?

Koja je vizija naše kulture?

Koja je vizija HNK-a u Zagrebu?

Pa ne znamo ni koja je misija, a kako ćemo znati koja nam je vizija?

 

Ah, da, laž je da nema zapošljavanja u Gradu Zagrebu.

Kazalište Komedija zaposlilo je u mjesec dana tri nova glumca, ali nije popunilo orkestar koji je već dramatično opustio.

Laž je da nema novih zapošljavanja u državnim službama.

Upravo je Ministarstvo kulture zaposlilo pet novih djelatnika.

Laž je da postoji komunikacija između Ministarstva i kulturnjaka.

Laž je da se održavaju javne rasprave.

Same javne rasprave su laž.

Ljudi, sve je laž.

Živimo u nepodnošljivoj laži.

A i ova šutnja umjetnika, osobito prvaka i nacionalnih prvaka, o dvogodišnjem natječaju za intendanta HNK-a u Zagrebu osobita je vrsta laži.

Možda još gora od svih ostalih laži.

Šutnja. Danteovi mlitavci.

Laž je da nas sve štiti sindikat.

Laž je da Udruge skrbe o nama.

Laž je da skrbimo jedni o drugima.

Živimo u laži.

Dubokoj, nepreglednoj, nepovratnoj i bolesnoj laži.

Tjedan koji je iza nas ogolio je ovu našu kazališnu/kulturnu laž do kostiju.

Ispod je sablastan kostur.

 

Jedna Slamka neće ništa promijeniti, dakako, i dalje ćemo ostati živjeti u ovoj prljavoj laži i jedni ćemo druge bodriti da izdržimo jer će, kao, biti bolje.

Ne, neće biti bolje.

Ne može biti bolje sve dok ne prestanemo lagati jedni drugima.

Kako je ono rekao Nadan: Muž uvijek zadnji sazna.

Izgleda da smo svi postali - muževi.

 

P. S. Ne mogu se praviti da ne znam za pismo/apel koje su uputili Zaposlenici HNK-a u Zagrebu na mnoge adrese. Pročitajte ga, ako slučajno niste.

Ministrica kaže da s anonimcima ne želi razgovarati.

U pravu je.

No, pita li se ministrica zbog čega se ljudi ne potpisuju imenom i prezimenom?

Možda će joj biti jasnije ako pročita pismo odvjetnice Dubravke Vrgoč upućeno ravnatelju televizije Radmanu nakon emitiranja priloga o izboru intendanta u emisiji Pola ure kulture 16. travnja.

Kako stvari stoje, mogle bi zbog HNK-a u Zagrebu opet doletjeti neke tužbe.

Kao da ih već sada nema sasvim dovoljno.

Ako ne tužbe, mogle bi stići - odmazde.

Tko zna.

Prvak drame Dragan Despot već godinama nije igrao na matičnoj pozornici jer je često «imao što reći», a moglo bi mu se dogoditi da i u narednom razdoblju ostane na ledu.

Pa tako do mirovine.

Tko ga tjera govoriti?

Pogledate li prilog u Pola ure kulture vidjet ćete da Despot ni u jednom trenutku nije spomenuo Dubravku Vrgoč.

Zašto ga onda odvjetnica Artuković spominje u pismu Radmanu?

Je li ministrica ikad čula za riječ strah? Je li joj jasno da živimo u sustavu trajnog zastrašivanja koje nas još dublje tjera u laž?

 

Poštovana ministrice, svaki put kad Vas imenom i prezimenom nazovem ili pišem i tražim sastanak, Vi ste ili u Vladi ili u Stranci.

Nemate vremena.

Tako se to zove. Ta profesionalna i ljudska savjest.

Eto, ja imam ime i prezime, ali vi nemate vremena za razgovore.

Možda se i vi bojite? Osjećate strah?

Gotovo da ste anonimni kad Vas se p(r)ozove.

Zašto se ne odazivate?

I tako mjesecima.

A i to je laž.

Naprosto, svi smo postali jedna velika - laž.

P. P. S. S. Za one koji žele znati više, pročitajte najnoviji tekst Snježane Banović na portalu Forum.tm Bijeli dim nad HNK - prekretnica ili farsa?,a priključite se i inivijativi teatra.hr - Programe na "sunce"!

 

Danas na programu