22.09.2014.
Milenijsko rušenje kuće od karata

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Tajni brak
foto: Ana Šesto

Peti put započinjem pisati današnju Slamku.

I ne ide.

Ili odem u širinu i izgubim se u detaljima ili pak ne kažem bitno.

I onda ponovno ispočetka.

 

Na kraju odlučih započeti tekstom Snježane Banović koji je prošloga tjedna objavljen na teatru.hr , a pod nazivom Kiso, koso i ka'aso.

Za razumijevanje današnje Slamke ovo je obvezna literatura.

U tekstu je na specifičan, ekskluzivno hrvatski način, opisana naša kulturna politika i svi njezini glavni instrumenti: planiranje i odlučivanje, financiranje i zakonodavstvo.

Zahvaljujući ovoj i ovakvoj (nikada proklamiranoj) kulturnoj politici koja je na snazi već desetljećima, isplivalo je prošloga tjedna na vidjelo sve naše smeće u financiranju, koje je pak povuklo planiranje i odlučivanje (ili je bilo obrnuto?), a svemu je kumovalo potpuno suludo zakonodavstvo.

 

Haiku stanje:

 

 

Premda vam je iz ovog haiku pregleda jasno da se kuća od karata našega hrvatskog kazališta sasvim urušila, i to prema svim trima instrumentima kulturne politike, jučer je navečer u HNK-u u Zagrebu, uz prigodan (i za novu upravu neočekivano staromodan) program, hrvatsko glumište svečano otvorilo svoju 154. sezonu.

Bilo je kao da nam na svim planovima cvjetaju ruže.

Recimo, kao da imamo (lošu) reprizu Tuđmanova rođendana.

Red baleta, red drame, red orkestra i red opere. (Bravo za mlade pjevačice Mariju Kuhar Šoša i Jelenu Kordić!)

Ma sve je bilo kak se šika u ovoj našoj malograđanskoj sredini.

U centralnoj loži ukazao nam se čak i premijer Milanović (pao s Marsa) garniran ministrom zdravlja Vargom (valjda da mu se nađe pri ruci ako mu slučajno pozli od previše kulture na koju se nije navikao i koju dosad u svom mandatu baš nikad nije spomenuo!) te ministricom kulture Andreom Zlatar Violić.

S neizbježnim pomoćnikom Vladimirom Stojsavljevićem.

Kažu da je ovom svečanom trenutku nazočio i gradonačelnik Bandić, ali ga nisam vidjela. A kad su u pitanju naši Veliki Dečki, ja kao i Toma apostol, ne vjerujem ako ne vidim.

Nisam vidjela ni glavnog lika iz teksta Snježane Banović, Dušana Ljuštinu, kojeg ćemo sljedećeg tjedna obje uživo vidjeti na sudu.

 

Ljudi moji, što je sve ovo?

Novci nestaju.

Planovi padaju.

Odluke se mijenjaju iz dana u dan.

Odgovornost ne preuzima nitko.

Novac koji je nestao sigurno neće biti vraćen. Osobito ne od onih koji su stvorili minuse.

Vjerojatno ih nitko neće ni pitati za junačko zdravlje.

Projekti se ne mogu održati u zakazano vrijeme jer je ad hoc planirano.

Odlučuju ljudi koji nisu u stanju i znanju raspisati ni suvisli natječaj (Kazališna vijeća). Oni bi trebali i kontrolirati financijsko i kadrovsko izvršavanje programa jer su, prema Zakonu, glavna poveznica između vlasnika i kazališta.

Potpuno sulude zakone pišu oni koji pojma nemaju o funkcioniranju kazališta.

Tako im se dogodi da im najizgledniji i najpoželjniji kandidat za ravnatelja opere HNK-a u Zagrebu, mo. Nikša Bareza, u Večernjem listu otvoreno kaže da u životu nije dobio posao na natječaju!

A oni koji Barezu žele vidjeti u zgradi na Trgu maršala uvedu u Zakon (i Statut) obvezno raspisivanje natječaja za njegovo mjesto.

Hoće li sada, kad im je Bareza putem medija prenio svoj stav o natječaju, ponovno žurnom procedurom mijenjati Zakon i Statut e da bi mogli provesti što su naumili?

Moguće.

Jevda čekam čuti obrazloženje i osnovu zbog čega se ponovno uvode izmjene i dopune!

 

Gdje ti ljudi žive?

Gdje je taj novi Zakon o kazalištima koji je Stojsavljević najavljivao još u siječnju 2012. godine, a koji nas je trebao izvući iz ove žabokrečine i močvare?

 

Ana Lederer došla je 2005. godine u HNK-u na pozitivnu nulu.

Iz HNK-a kažu: Razdoblje iz kojeg datiraju obveze i potraživanja ne može se utvrditi niti razgraničiti, jer Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu kasni u podmirenju svojih obveza nekoliko mjeseci.(kako prenosi  teatar.hr):

?

U kojem stoljeću živimo?

Je li moguće da se računovodstvo u HNK-u vodi ručno, olovkom i papirom, pa će trebati godine da se vidi tko je potpisao ugovore autorima i dobavljačima koji se neće moći platiti?

Još 2012. godine u izvještaju revizije koja je rađena na Trgu maršala vidjelo se da s financijama nešto nije u redu.

A sada se ne može utvrditi otkad datiraju dubioze?

Sjećate li se onih vrlo lijepih iznosa koje je Ana Lederer, zajedno sa svojom poslovnom ravnateljicom Stelom Stazić, isplatila njima dvjema putem autorskih ugovora, a za poslove za koje su ljudi u HNK-u zaposleni?

Koliko se sjećam, bilo je to nešto malo manje od 80 tisuća kuna za Lederer i malo više od 88 tisuća za Stazić. Za razdoblje od samo devet mjeseci. Sića.

Tko tu koga i dalje štiti? I zašto?

 

Hm, navodno Stela Stazić i ostali istoga prezimena imaju novu «zaštitnu službu».

Hm, hm...

Kada će vodeći ljudi početi vlastitom imovinom odgovarati za minuse, kao što odgovaramo mi privatnici?

Tko im daje pravo da rasipaju naš novac bez ikakvih sankcija i odgovornosti, a za upitne umjetničke dosege?

Nije li Ana Lederer opstala u tom istom HNK-u zahvaljujući tome što se tvrdilo da je u fnancijskoj pozitivi?

Da drži kasu pod kontrolom?

Tko laže?

TKO LAŽE?

Gdje su novci?

Gdje su realni planovi?

Gdje su odluke?

Kako rade Kazališna vijeća?

Gdje su rezultati?

Gdje su suvisli zakoni?

Gdje je hrvatsko kazalište?

Gdje je hrvatska kultura?

ŠTO JE OVO?

Dokle ćemo gutati ove nebuloze koje nam svakodnevno serviraju kao promišljenu kulturnu politiku, a zapravo se radi o golom i ogoljelom neznanju i nekompetenciji, a bome i o nečemu mnogo gorem?

 

Vidim na stranicama HNK-a u Zagrebu da će se 30. rujna od 12 do 24 sati održati nešto što se zove «Dan otvorenog trga».

Što bi to bilo?

Ne usuđujem se ni pomisliti koliko bi neka takva ad hoc manifestacija u trajanju od 12 sati mogla stajati porezne obveznike, a o čemu na stranicama HNK-a nema ni riječi ni dva tjedna prije događanja.

I tko će producirati događaj od 12 sati?

Izvori kažu da će se tu uistinu događati čuda: da će Lado iskakati iz grmlja kraj Zdenca života, pjevat će se a cappella uz orkestar (kako piše u prijedlogu programa, aaaa!), napravit će se milenijska fotografija iz helikoptera ili s krana, balerine će plesati po travnjacima, glumci će (naravno) recitirati i tak... miješani bomboni.

Ili kako se to zvalo oko 1945. godine «Šareni programi».

Isuse...

Kopam po svim dokumentima o financiranju za 2014. godinu i manifestaciju «Dan otvorenog trga» ne nalazim.

Hm, možda će se sve to producirati za nula kuna?

Bumo vidli, kako bi rekao na svom tečnom staropurgerskom gradonačelnik Bandić.

Ne, nije Milanović jučer navečer u centralnu ložu pao s Marsa.

Očito je da smo u ovo ludilo od kulturne politike s Marsa pali nas nekolicina, a svi ostali se baš sjajno uklapaju u središnju ložu i susjedne udobne lože obložene anđelima.

 

Sorry, Milanoviću.

Nisi ništa kriv.

Mi smo krivi što na izborima uporno dijelimo karte ljudima kojima je kultura zadnja rupa na svirali, i dopuštamo im da njima neodgovorno grade kuće našega kazališta bez ikakva znanja i kompetencija.

Ni ova silna, biblijska kiša koja već danima i mjesecima pada u naš Macondo, ne može oprati jad i bijedu hrvatskoga kazališta.

 

P. S. I dok se Veliki dogovaraju oko autorskih timova i podjela, opernu sezonu 2014./2015. u hrvatskom kazalištu otvorit će večeras opera «Tajni brak» Domenica Cimarose nastala u suradnji Muzičke akademije u Zagrebu i kazališta Mala scena.

Za nas privatnike nema dvojbe oko planiranja, odlučivanja, zakonodavstva i financiranja.

Valja nam za nula kuna napraviti - operu.

 

P. P. S. S. Ususret 15. obljetnici postojanja, najstariji neovisni portal u kulturi na hrvatskom jeziku, Teatar.hr, predstavlja još jednu inovaciju -

kupovinu članaka SMS porukama. Usluga je dostupna u Hrvatskoj (2,00 kn) i Srbiji (36 din), a od idućeg mjeseca moći će se koristiti i u drugim zemljama regije. 

 

Danas na programu