originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
I dalje nezaustavljivo padamo u crnu rupu, kako to lijepo voli reći jedan moj dragi prijatelj.
Prošli je tjedan počeo šokantno.
Portal forum.tm nije objavio najnoviji tekst Snježane Banović, a kako prenosi teatar.hr , zbog straha od svog financijera, Ministarstva kulture RH.
Premda Banović, kao i obično, samo analizira postojeću alarmantnu situaciju u kulturi, propituje transparentnost rada Ministarstva kulture u protekle dvije i pol godine te odgovornost same ministrice Zlatar Violić, urednici ovoga «neovisnog» portala posegnuli su za - autocenzurom, oruđem koje je još krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća dr. Boris Senker opisao kao našu najveću opasnost. Pročitajte tekst Snježane Banović pa procijenite sami dokle smo došli u slobodi medija.
Crna rupa.
Jadno.
A u crnoj rupi i dalje je Grad Split.
Gradonačelnik Baldasar mijenja brave na Dioklecijanovim podrumima i tako ostvaruje dijalog s civilnim društvom, član Kazališnog vijeća HNK-a Tonći Šitin dao je ostavku samo mjesec dana nakon što ga je taj isti gradonačelnik postavio, a jedino još Vjeko Santrić i Radničko vijeće nisu izgubili ni volje ni glasa te i dalje upozoravaju na nepravilnosti u radu kazališta i njegova menadžmenta. Pročitajte zapisnik XXIV. sjednice Radničkog vijeća (i priloge, obvezatno!) pa prosudite sami do koje mjere je situacija u ovoj nacionalnoj kući dramatična.
Ne reagira - nitko.
Da takvo pismo dođe iz HEP-a ili nekog brodogradilišta, bilo kojeg poduzeća, odmah bi se digle na noge sve institucije pravne države i radile bi svoj posao.
Ali institucije pravne države ne ulaze u crne rupe.
Valjda im je to - bljak.
A što radi Ministarstvo kulture? Što radi Baldasar? Glume nojeve. (Hm, mogli bi ih nazvati crnorupastim nojevima. Vulgaris.)
Baldasar glumi noja koji se priprema aplicirati da Grad Split postane Europska prijestolnica kulture! (Ovo je ipak vrh vrhova!)
Iskrsnuo je mali problem s tom «prijestolnicom».
Naša ministrica koja mora podržati svoju stranku (HNS) već je pak dala izjavu da je upravo Varaždin taj grad koji ima najveće šanse postati EPK-om.
A tome će, kaže, pomoći i činjenica da je kazalište u Varaždinu postalo nacionalno. Jer gostuje po županijama.
Auuuuu!
Jedino nije rekla da bi grad koji želi postati EPK morao imati - strategiju kulturnog razvoja.
Hm, a s tim malo slabije stojimo i u Splitu i u Varaždinu.
Sa strategijama smo ionako stalno u crnim rupama.
Bez obzira na to što je HNK u Varaždinu upravo za jednu takvu, crnorupastu strategiju, platio tvrtki Hadrian pedesetak tisuća kuna.
Joj, joj, ode pedesetak tisućica u crnu rupu!
Natrag u Zagreb…
Čitam u Aktualu tekst Saše Drinića o zauzimanju ravnateljskih mjesta u javnim kazalištima.
Sjećam se da je vijest dana prije otprilike dva mjeseca bila da ravnatelj Gavelle, Darko Stazić, odlazi u neku svoju crnu rupu, u pola mandata, te da će ga najvjerojatnije naslijediti Boris Svrtan.
No, na prošloj Gradskoj skupštini Stazićevo razrješenje nije se pojavilo kao točka dnevnog reda.
Također ne znamo razloge njegove ostavke (ili otkaza?).
Što se događa s Gavellom?
Odakle novinarima informacija da Stazić odlazi?
Je li to netko službeno potvrdio?
Svrtan se, očito, sprema za kandidaturu, a još nije sigurno da Stazić odlazi.
Meni tu nešto ne štima pa ne štima.
Što se događa s Gavellom, ponavljam pitanje.
Kako to da je sve obavijeno velom šutnje?
I zašto?
Na stranicama Grada Zagreba nema nikakve informacije.
Na stranicama Skupštine grada - ništa.
Na stranicama Odbora za kulturu - ništa.
Ljudi, pa radi se o najvećem dramskom kazalištu u zemlji, a stvari se već dva mjeseca pričaju samo po kuloarima!
Što je istina?
Sve je ovo bio uvod u temu o kojoj ću danas pisati.
Mi smo kazalištarci, kao što nam (s pravom) mnogi predbacuju, toliko opsjednuti kazalištem da ne vidimo ostala područja.
Pa se danas okrećem segmentu koji djelomično spada pod Zakon o kazalištima, ali je kao područje izvan pogleda naše kazališne javnosti.
Današnja je tema - folklor.
Nešto svima milo i simpatično i naizgled bezazleno.
Jeste li znali da u Hrvatskoj djeluje samo jedan profesionalni folklorni ansambl, a svi ostali folklorom se bave amaterski?
I taj jedan jedini ima status nacionalnog ansambla, a zove se, kao što sigurno znate - LADO.
Dakle, nakon što je tri mandata LADO vodila Ivana Lušić, raspisan je natječaj za novog ravnatelja. Na natječaj se javio Andrija Ivančan, nesumnjivo najkompetentnija osoba za to radno mjesto, a javio se i mladi novinar i komunikolog Krešimir Dabo, koji je u proteklom razdoblju radio za LADO na poslovima PR-a.
Pogledate li biografiju Andrije Ivančana, diplomiranog etnologa i polonista s dugogodišnjim iskustvom u profesionalnom i amaterskom folkloru, i Krešimira Dabe, morate se upitati: kako je moguće da u dvoboju Ivančana i Dabe kao pobjednik izađe - Dabo?
A onda malo dublje prokopate po problematici i vidite da Andrija Ivančan ima veliku i nepopravljivu grešku, štoviše manu: piše kolumne (nešto kao Slamka spasa) o nepravilnostima u našem profesionalnom i amaterskom folkloru, o promjenama koje se moraju napraviti da bi se (ponovno) dosegla izvrsnost, o privatizaciji u folkloru, o maloj sredini u kojoj glavnu ulogu igraju premreženost, umreženost i osobni interesi, a umjetnost je na trećem, petom ili možda čak desetom mjestu.
Što govori samo jedno - čovjeku je stalo do svoga profesionalnog miljea.
Kad sam krenula u dublju analizu, odjednom su počeli izvirati dokumenti koji su pokazali da je jedan od glavnih aktera naše folklorne scene - Josip Forjan.
Znate, onaj isti Josip Forjan koji je na jednom otvaranju PIF-a molio Bandića da mu daruje KC Travno. Pak mu ga je Bandić, kao dobri narodski čovjek koji ispunjava i nemoguće želje - i darovao!
To vam je onaj isti Josip Forjan koji za pristojan novac posuđuje narodne nošnje jer je ravnatelj i Posudionice narodnih nošnji koja je sada, dakako, dio Kulturnog centra Travno. Jer mu je Josip Forjan - ravnatelj.
Onaj isti Josip Forjan koji je bio v. d. pa ipak postao ravnateljem KC Travno, premda nikome nikada nije postalo jasno kako mu je to uopće, nakon baš nikakvih rezultata u prvom mandatu, pošlo za rukom.
Josip Forjan naprosto ne zna voditi KC Travno, ne zna voditi PIF, ne zna voditi organizaciju. Kažu da mu super ide to s posuđivanjem narodnih nošnji, ali ovo ostalo - nula bodova.
Odjednom shvatiš da u ovom našem sustavu izvrsno prolaze ti nevidljivi igrači tipa Josipa Forjana, koji nisu baš prva liga, ali im je umreženost za ekstra ligu, čak iznad prve lige.
Dakle, naš je Josip Forjan (inače jugoslavist) do nedavno bio i u Vijeću za kulturni amaterizam u Gradu Zagrebu i dijelio svom društvu novac poreznih obveznika prema zaslugama. Među zaslužnima koji su na ovom Vijeću dobivali sredstva bila je i Forjanova supruga Melita Horvatek Forjan koja vodi Udrugu ZAG (školska udruga). Forjanova je družina godinama vodila kolo (kad smo već kod folklora) kako je samo htjela, a važna karika u igri bila je Posudionica narodnih nošnji.
Onda se ove godine dogodilo čudo: u čišćenju ustajalih bara u kulturi Grada Zagreba na red je došlo i ovo Vijeće pa je Josipa Forjana zamijenio nitko drugi doli - Andrija Ivančan.
Reakcija je bila munjevita, skočili su na zadnje noge svi forjanovci (s pravom) u strahu za svoje položaje.
Zapravo, za svoje novce.
No, Ured za kulturu podržao je Andriju Ivančana i novo Vijeća koje je nedvosmisleno i s kriterijima odlučilo uvesti reda u amatersku (folklornu) djelatnost.
Osim toga, Ured je poslao dopis Josipu Forjanu da za potrebe 37. Smotre folklora narodne nošnje treba dati - bez naknade.
Eh, možete misliti kako na Josipa Forjana i slične djeluju takve okrutne i dramatične odluke!
Zaboljeli su Forjana i družinu ovi neočekivani porazi koji su rezultat propitivanja Andrije Ivančana i Gorana Kneževića, autora nekoliko knjiga o dječjem folkloru, a koji također kritički piše o našoj folklornoj močvari.
Pitate se, kakve sad veze ima ovo što pišem s izborom za ravnatelja LADA?
Eh, ima, itekako ima!
Dakle, Andrija Ivančan je i jedan od osnivača Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja koje je uvelo kriterije za dobivanje statusa umjetničkih, stručnih voditelja, koreografa, plesnih korepetitora i sl., a uvelo je i cjenike, odnosno, najniže neto iznose naknada za rad folklornih voditelja, sukladno statusu.
Ovi su cjenici važni jer se kod prijava na javne natječaje točno može vidjeti jesu li iznosi koje traži pojedina folklorna amaterska družina realni ili napuhani.
Vjerojatno mislite, ah, pa napokon je netko uveo reda u područje!
Oh, da, misli tako (prema istraživanju) čak 90 % sudionika amaterskoga folklornog života.
Ali ne i svi.
Pismo koje traži smjenu Andrije Ivančana i njegova Vijeća poslala je skupina od 28 članova ansambla LADO, a poslano je na sve razine, od Ministarstva kulture, gradonačelnika Bandića, Hrvatskog sabora kulture pa do Ureda za kulturu.
Eh, sigurno se pitate, otkud se i zašto sad članovi jedinoga profesionalnog ansambla toliko ljute na Vijeće za amaterizam i traže smjenu članova netom po izboru?
Što je profesionalce briga za amatere!
Odgovor je jednostavan: njih 28 potpisnika pisma, članova družine LADO, vodi najmanje 33 amaterska društva! Od KUD Orač Demerje, Brezovica, Fizulica, Marija Jurić Zagorka, Dučec-Mraclin, Zelina, Klinča Selo, Donji Stupnik, Podgorac-Gračani, Sesvete, Čiče… i da ne nabrajam dalje sva mjestašca iz okolice Zagreba koja imaju po jedno, dva, a ponekad i tri folklorna amaterska društva!
Dakle, zaposlenici jedinoga profesionalnog i nacionalnog folklornog ansambla zapravo drže veliki dio - amaterskog folklora.
A u tom poslu im se baš ne sviđa novonastalo uvođenje reda!
Pa treba li se onda čuditi da je za ravnatelja LADA izabran mladac koji je radno iskustvo stekao na TV Z1, RTL-u, u turizmu i PR-u, a ne Andrija Ivančan koji je autor mnogobrojnih folklornih koreografija, dobitnik nagrada i osoba ogromna iskustva u užem području!
A znate li tko sjedi u Upravnom vijeću LADA koje nije dalo glas Andriji Ivančanu?
Josip Forjan.
Naravno.
Čijoj je supruzi Vijeće Andrije Ivančana smanjilo financiranje za ovu godinu, a i zbog kojeg Posudionica narodnih nošnji ima nalog davanja kostima za Smotru bez naknade.
Kako kažu naši ljudi, samo prati trag novca i sve će ti biti jasno.
Ono što je jedino u ovoj situaciji čudno jest da je 28. travnja na službenoj stranici ansambla LADO (na kojoj ne možete saznati ni osnovne informacije o našoj nacionalnoj družini) objavljeno da je mladi Dabo izabran za ravnatelja LADA, a dan nakon toga pojavila su se ispred Dabina imena slova «v. d.».
Znači li to da je ministrica Zlatar Violić ipak pogledala biografije i malo se stresla kad je vidjela prijedlog svoga Upravnog vijeća i odlučila bolje promisliti?
Ili su u pitanju neke druge igre?
Zašto je Dabo od ravnatelja preko noći postao v. d. ravnatelja?
Ministrice Zlatar Violić, još uvijek imate vremena usporediti kompetencije dvaju kandidata za mjesto ravnatelja naše jedine nacionalne družine.
Zar ćete i u ovom slučaju dopustiti da odluke umjesto Vas donesu ljudi kojima je jedino važan osobni interes?
A što na primjer mislite o propitivanju prakse da članovi nacionalnog ansambla svoje vrijeme uglavnom provode po selima u okolici Zagreba u kojima vode amaterske folklorne družine, a posljednji DVD slavni je ansambl snimio 2006. godine?
Prije osam godina.
U kojem je to vremenu LADO zaostao i ostao?
Pročitajte, draga ministrice Violić Zlatar, analize Andrije Ivančana i Gorana Kneževića pa možda i promijenite mišljenje i strategiju prema našem najznačajnijem ansamblu.
Ah, da, umalo zaboravih!
Andrija Ivančan morao se javiti na natječaj jer je na Burzi.
Pa ga je Burza poslala da se prijavi za radno mjesto u LADO.
Mislim, logično je da je Andrija Ivančan na Burzi u zemlji u kojoj forjani kadroviraju.
Perspektiva u kulturi uistinu nam je sjajna kad su nam takvi stručnjaci kao Ivančan umjesto u menadžmentu - na Burzi.
Sve dokumente o ovoj temi imam u svom računalu, bez brige.
Ništa što sam napisala nije rekla-kazala.
Gruba zbilja iz naše crne rupe.
Za kraj bismo mogli zapjevati u stilu Ladarica: Joj, joj, crna rupo, jooooj!
P. S. Dubravka Vrgoč još uvijek nije objavila članove svog tima: ravnatelja Drame, Opere i Baleta. Kaže Vrgoč da program nije važan nego osoba. Pa neka već jednom objavi OSOBE koje će joj voditi umjetničke ansamble.
Imena tih osoba jako me zanimaju jer ćemo po njima mnogo toga saznati.
Najviše me zanima je li istina da glazbeni lobi, koji je najjači u našoj kulturi, priprema transfer Tončija Bilića iz Splita (gdje je izgubio potporu) u Zagreb!
Uh, zaboravih reći, još uvijek nisam uspjela saznati ništa o registraciji Festivala svjetskog kazališta: u koji registar je upisan, tko su osnivači i o kojem se organizacijskom obliku radi.
Čekamo, čekamo…
A za kraj, svakako pročitajte najnoviju analizu Snježane Banović: O jakim adresama i slabim mjestima programa za novi HNK, objavljenu na portalu teatar.hr .
Ajme, što je uzbudljivo u ovoj našoj crnoj rupi!
Joooj, joooj…