Ne propustite novu Slamku spasa o neovisnoj sceni!

Umjesto da iz medija saznajemo o novim kulturnim vjetrovima koji pušu iz najvećega Grada Pozornice, stiže nam neočekivana vijest: autorskom timu koji je trebao raditi otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara - otkazana je suradnja. Navodno zbog toga što je njihov koncept drastično odstupao od tradicionalnog pristupa koji svi očekuju od ovog događaja.

Evo nas na Okinawi, dalekom japanskom otoku smještenom u Pacifiku. Oko nas je Istočno kinesko more i Filipinsko more.

Još sam uvijek na Okinawi pa mi je okruženje i dalje multikulturno. Kazalištarci iz cijeloga svijeta neizmjeran su mi izvor informacija o sustavima u kojima djeluje kazališni život u njihovim zemljama pa mogućnost da se dodatno upoznam s drugačijim načinima rada – obilno koristim.

Nije mi do šale. ODGOVORNOST. Jedina riječ koja nas može spasiti iz kaosa. Kulturnog. Kulturno-političkog. I svakog drugog.

U Splitu (opet) „kuha“ atmosfera u kulturi. Nije potpisan novi kolektivni ugovor, a starome je prošao „rok trajanja“. I premda stari kolektivni ugovor vrijedi dok se ne potpiše novi, sindikalisti nisu zadovoljni. Traže nova prava.

Sve do danas odgađala sam izravno pisati o problemima kazališta u Šibeniku u proteklih devet mjeseci, ali sad je već jasno da je uz Split i Šibenik postao „grad slučaj“, pa moram napisati nekoliko riječi.

Sponzora koji ulaže svoja sredstva/robu/usluge u kulturne (da ne kažem, kazališne) programe, nikada ni jedan radio, televizija ili novine – ne spominju. Ma što ne spominju, ZABRANJENO IH JE I USPUT PRIKAZATI ili napisati, a kamoli apostrofirati kao nekoga tko čini nešto dobro!

Ako kojim slučajem koalicija HDZ – Kerum pobijedi na parlamentarnim izborima, mogla bi Mucalu pasti sjekira u med pa da umjesto intendanta postane ni manje ni više nego ministrom kulture! Mislite da je to nemoguće?

Umjesto da gledamo emisije o kazalištu, gledamo glumce koji spominju svoja kazališta u emisijama u kojima "zvijezde" pjevaju ili plešu ili štrikaju ili heklaju, svejedno. To je maksimum ozbiljnog spominjanja kazališta na HTV-u.

Čini mi se da je u našim kazalištima raditi mjesečni raspored najteži posao! Napraviti predstavu prava je sitnica u usporedbi sa slaganjem rasporeda! Treba biti David Coperfield da bi se uskladilo tko je od glumca kada i gdje zauzet!

Baš čitam da je Mucalo u manje od godinu i pol dana svoga poslovanja u splitskom HNK-u od 2,3 milijuna kuna plusa, koliko mu je ostavio bivši intendant Štrljić, uspio pasti na 2,4 milijuna kuna minusa! Nekidan sam bila na tribini kojom je obilježena deseta obljetnica CLUBTURE, mreže na neovisnoj sceni unutar koje je u preoteklih deset godina djelovalo čak 165 organizacija u Hrvatskoj i 110 organizacija kroz regionalne inicijative. Znate li što je Mucalovih 4,7 milijuna NESTALIH kuna za ovakvu mrežu pod čijom su kapom u deset godina održana 1.593 kulturna događanja u 50 gradova?

Možda bi Ministrica ipak trebala PROVJERITI tko joj u ministarstvu sadi tikve s hobotnicom jer će se u protivnome sve te tikve obiti o glavu upravo NJOJ. Ako toga nije svjesna, onda je u velikom problemu.

I dok u javnom sektoru u našem kazalištu kosturi masovno i svakodnevno ispadaju iz ormara, neovisna scena preselila se u Opatiju na Prvi festival neovisnih kazališta u Hrvatskoj – FEN. Moram priznati da se s toliko dobre energije i kvalitetnih razgovora o kazalištu već dugo nisam susrela. A bome ni onoga čega već kronično nedostaje našem glumištu, a to je EMOCIJA.

Često se pitam, dokad može trajati ovo urušavanje? Koliko je potrebno da se sustav do te mjere (napokon) uruši pa da to postane jasno i VEĆINI, bez koje nije moguće postići promjene?

Promptnoj promjeni u stavu oko toga treba li djelatnica Ministarstva kulture pokazati grudi u svoje slobodno vrijeme ili ne svjedočili smo prošloga tjedna u vrlo kratkom vremenu, ali promjeni paradigme hrvatske kulture/kazališta – zasigurno nećemo još jako dugo.

Rečenica koja mi od jučerašnjeg prvog susreta u životu uživo sa Zvonkom Makovićem još uvijek zvoni u ušima jest: MENE NITKO NE MOŽE SMIJENITI. Reče Maković. I ostane živ.

Uz četiri nacionalna kazališta (s ISTIM OSNOVNIM VRIJEDNOSTIMA) na četiri i nešto malo više milijuna stanovnika imamo na četiristo kilometara udaljenosti i dva nacionalna festivala s ISTIM OSNOVNIM VRIJEDNOSTIMA! Ma mi smo čudo od zemlje!

Ako u Statutu piše da poslovni ravnatelj potpisuje ugovor na 4 godine, odnosno na razdoblje trajanja mandata intendanta, onda se u natječaju ne može pojaviti razdoblje trajanja mandata INTENDANTICE. Jer ne samo da nije u skladu s pravilima nego je i – suludo.

Nekako mi se sve više čini da sadašnje vodstvo nacionalne kuće ide prema iscrpljivanju protivnika. Što više natječaja pada, sve je veća šansa da kandidati koji su imali želju natjecati se – odustanu. Ipak je mnogo jednostavnije proći na natječaju kad se na njega javi samo jedna osoba!