originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Koliko je samo bilo novosti u kulturi/kazalištu prošloga tjedna… Sva zanimljiva događanja koja su se dogodila ne bi stala ni u tri Slamke, kamoli u jednu: nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta, Eurokazov okrugli stol na koji su bili pozvani kandidati za ministra kulture…
Odlučila sam krenuti od najuzbudljivijeg prošlotjednog događaja: vijesti da će stranka gradonačelnika Splita, Željka Keruma, ući u koaliciju s HDZ-om.
Hm, pitate se, otkud sam ja odjednom tako iznenadno zalutala u politiku?
Evo odgovora.
Opće je poznata činjenica da su HDZ-ovi ministri kulture Božo Biškupić i Jasen Mesić odbili za intendanta HNK-a u Splitu potvrditi estradnjaka Duška Mucala. Pak je on sada ponovno izabran za v. d. intendanta, a HNK u Splitu već pune dvije godine pluta u zrakopraznom prostoru bez suvisle ideje o tome kuda, kako, kamo i zašto. Mislim da više nije potrebno ponavljati da nas očekuje (ponovno) raspisivanje natječaja i (ponovna) odluka ministra o tome hoće li potvrditi novog kandidata ili ne.
Ali, život piše romane!
Da je kojim slučajem v. d. intendanta Duško Mucalo već raspisao natječaj i na njega se (ponovno) javio, nema sumnje da bi ga, u svjetlu nove predizborne koalicije, ministar kulture bez problema potvrdio! Pa kako bi mogao odbiti kandidata svog dragog koalicijskog partnera Željka Keruma? Čovjeka koji se u protekle dvije i pol godine uistinu dokazao kao veliki ljubitelj i vrsni poznavatelj umjetnosti, kulture i umjetničkog stvaranja.
Pa ne bi se, valjda, ova velika i važna koalicija Keruma i HDZ-a stavila na kušnju zbog potpuno nevažnog resora - kulture?
Loša vremenska procjena za (ne)raspisivanje natječaja možda će koštati intendantskog mandata Duška Mucala.
Ali… ima tu još jedan veliki ALI!
Ako kojim slučajem koalicija HDZ - Kerum pobijedi na parlamentarnim izborima, mogla bi Mucalu pasti sjekira u med pa da umjesto intendanta postane ni manje ni više nego ministrom kulture! Mislite da je to nemoguće? Uistinu ste sigurni da je to najluđa noćna mora? Ja više ni za što ne mislim da je nemoguće. Stvarnost nas svakodnevno demantira i šokira. U ovoj bijednoj trgovini glasovima i koalicijama koje nemaju veze ni s mozgom ni s programima, a kojoj smo svakodnevno svjedoci, čak je i ta mogućnost potpuno otvorena. Pa bi nam Mucalo uskoro mogao slavodobitno poručiti: niste me htjeli za intendanta? Sad ću vam biti ministar! Mucalo ministar kulture, a Kerumova seka predsjednica Hrvatskog sabora. Kombinacija iz snova! Možete li zamisliti išta bolje za našu zemlju, našu kulturu i kazalište? Ja ne mogu. Ovo je definitivno - BINGO!
Kako stvari stoje, tu bi se odmah mogao priključiti i, kako mediji bruje, "tihi" HDZ-ov partner, stranka "Stijena" Milana Bandića. Tko bi odlučivao o tome tko će na toj "čvrstoj stijeni", "kano klisurini", sagraditi utvrdu kulture u gradu Zagrebu, a i državi, nije nama kulturnjacima teško pogoditi: Onaj tko to čini već desetljećima, bez obzira na to koja je politička opcija u igri - Duško Ljuština.
Eh, mislite sada u sebi, ova se sad igra sa životom…
Ne, (još) se ne igram sa životom.
Samo izgovaram ono što SVI ZNAJU. Već godinama. A nitko (javno) ne govori.
Da je KLIJENTELIZAM PREMREŽIO HRVATSKU KULTURU.
Da je hrvatska kultura u zlokobnom zagrljaju političke korupcije - potkupljivanja, podmićivanja, podmazivanja.
Da KULTURA GUBI BITKU ZA OPSTANAK, danas, u Hrvatskoj, u 21. stoljeću.
Čitam u novinama da su džamboplakatna mjesta predviđena za kulturu u Gradu Zagrebu oblijepljena predizbornim plakatima kandidata Bandića. Da se Vlasi ne dosjete, mjesec dana prije donesena je odluka da se ta skupa mjesta mogu - ustupiti! Bez naknade! U svrhu predizborne kampanje! I tko je uhvatio najbolja, strateška mjesta? Slušam na radiju Bandića koji kaže - to nije istina! Ja to sve osobno plaćam! Aha. Onda u redu.
Gotovo.
To je ARGUMENT.
E, sad, je li ili nije istina?
Ono što JEST istina činjenica je da neovisna scena u Gradu Zagrebu ne može dobiti oglasni prostor na gradskim površinama, ne može, da, a ovih dana na tim površinama gledamo predizborne plakate. Već duže vrijeme osjećam MUČNINU zbog slobodnog pada kojim nam kultura (pro)pada i postaje sve nevažnijom djelatnosti.
Skoro jednak osjećaj kao prije otprilike trinaest godina kad je u svrhu izgradnje Dinamova stadiona, u vrijeme tadašnjeg HDZ-ova pročelnika Ureda ZA KULTURU (Mladena Čuture), "ishlapio" novac za programe u kulturi! Stadion je bio prioritet. A u kulturi je bilo - tko živ, a tko mrtav.
Više je bilo mrtvih nego što ih je ostalo živih.
Slično se sprema i danas.
A mrtvih će biti još više nego što ih je bilo prije znakovitih trinaest godina.
Zašto? Zato što je onda smrt bila financijska, a želja i potreba za stvaranjem bila je živa jer su u ono doba bunt, inat i prkos bili temeljni osjećaji.
Danas nas ponovno čeka financijska smrt, ali nju prate depresija, OČAJ i odustajanje. U svim područjima neovisne kulture.
Zato mi je itekako dobro došla međunarodna konferencija "Menadžment kulture i medija u društvu znanja" na kojoj sam, zajedno s kolegama dr. Lukićem i dr. Banović, s Odsjeka produkcije ADU iz Zagreba, izlagala prošloga tjedna u Beogradu, a koja je bila organizirana prigodom pedesete (!) obljetnice osnutka Odsjeka produkcije na Fakultetu dramskih umetnosti. Na konferenciji su izlagali eksperti iz Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Španjolske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Njemačke, Poljske, Nizozemske i Srbije.
Zaključak konferencije?
Jedino nas ZNANJE i RAD na ZAJEDNIČKOJ PLATFORMI mogu izvući.
Znanje? Cijeni li ga itko u ovim našim krajevima?
Odgovor: sve manje.
Rad?
Odgovor: samo budale rade.
Zajedništvo?
Nepoznat pojam za nas u kulturi.
Ali itekako poznat Kerumu, Mucalu, Seki, njihovim koalicijskim partnerima i… družini NEZNANJA.
Kad će ponovno Proljeće…?