29.08.2011.
CSI Šibenik
Sve do danas odgađala sam izravno pisati o problemima kazališta u Šibeniku u proteklih devet mjeseci, ali sad je već jasno da je uz Split i Šibenik postao „grad slučaj“, pa moram napisati nekoliko riječi.

originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Sve do danas odgađala sam izravno pisati o problemima kazališta u Šibeniku u proteklih devet mjeseci, ali sad je već jasno da je uz Split i Šibenik postao "grad slučaj", pa moram napisati nekoliko riječi.
Hm, kriza u šibenskom kazalištu (vidljivo) traje devet mjeseci. Uobičajeno je to vrijeme od začeća do poroda… Je li to vrijeme Šibeniku i njegovom kazalištu donijelo na svijet zdravo novorođenče? Ili ipak ne?
Ajmo vidjeti.
Dakle, sve je započelo u prosincu prošle godine kada je Dragan Zlatović, dugogodišnji ravnatelj Šibenskog kazališta (danas HNK u Šibeniku) podnio ostavku godinu dana prije isteka mandata. Otišao je bez obrazloženja, ali je bilo jasno da je otišao zbog - politike.
Odmah nakon Zlatovićeva odlaska, gradske vlasti željele su na mjesto ravnateljice dovesti Senku Bulić, ali su se opet u politici dogodila previranja pa kolegica Bulić nije izabrana (ni ne sluteći da je to na njezinu sreću). O programu se, dakako, nije ni raspravljalo.
Politika je bila na prvom mjestu.
Izabrana je v.d. ravnateljica Jasenka Ramljak, raspisan je natječaj za novog ravnatelja/ravnateljicu, ali se dogodilo da je Kazališnom vijeću u međuvremenu istekao mandat (što se vidjelo i iz aviona i prije raspisivanja) pa je natječaj - propao.
Izabrano je novo Kazališno vijeće i ponovno raspisan natječaj za ravnatelja na koji se javilo čak devet kandidata. Rekord!
Sredinom svibnja i Kazališno i Gradsko vijeće jednoglasno su se odlučili za kandidata Marka Torjanca pa smo svi odahnuli.
I kad se činilo da će Šibeniku i njegovom kazalištu konačno poteći med, mlijeko i maćuhice, Torjanac, nakon detaljnog uvida u organizacijsku i financijsku situaciju u ustanovi kojom je trebao upravljati četiri godine, odbija potpisati ugovor.
Nastaje šok.
Počinju pregovori, povuci - potegni, ali nakon nekoliko dana gradske vlasti odlučile su prihvatiti većinu Torjančevih zahtjeva.
Valja napomenuti da se ovo događalo tijekom lipnja.
Ugovor između Torjanca i vlasnika kazališta (Grada Šibenika) još uvijek nije potpisan. Upamtite ovaj podatak jer je za daljnju priču vrlo važan.
Ipak je ovo CSI Šibenik!
Vrijeme prolazi, stiže i srpanj, a Torjanac (kako prenosi lokalni list) shvaća da su stvari u Šibeniku puno gore nego što se činilo na prvi pogled, odnosno da kazalištem vlada - politika.
Izlazi na vidjelo da je Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika, Živana Podrug, ujedno i članica Kazališnog vijeća kazališta u Šibeniku, što prema Zakonu o kazalištima nije dopušteno. Torjanac upozorava na taj problem, ali, kako to već obično biva kad se sukobe politika s jedne, a umjetnik s druge strane, "po piksi" dobiva - Torjanac. Nakon što definitivno odbija potpisati ugovor i samim time postati fikusom u HNK u Šibeniku, lokalni mediji ga proglase prevrtljivcem koji je vukao za nos cijeli grad.
Medije izvan Šibenika ova priča ionako ne zanima.
No, sjećate se one poslovice koju su nam govorili kad smo bili mali: Zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju…
Odmah po debaklu s Torjancem, Kazališno vijeće raspisuje novi natječaj i u rekordnom roku za ravnateljicu Gradskom vijeću predlaže glazbenu umjetnicu Neru Gojanović. Gojanović se za to radno mjesto prijavljivala već od početka ove sapunice, ali na prvom natječaju , kad je bila najbliže cilju, nije prošla - zbog politike.
Eh, jaka je ta politika u Šibeniku!
Pitate se, gdje je sad problem i zašto danas pišem o ovoj temi?
Zato što sad nastupa - krimić.
Naime, dnevne novine objavile su da je za kandidatkinju Neru Gojanović glasalo pet od sedam članova Kazališnog vijeća jer su se dvije članice (Gojanović i Kunčić) prijavile na natječaj pa, nisu mogle dizati ruku o vlastitom programu.
Jako me zanimalo tko su ostali članovi Kazališnog vijeća pa sam otišla na internetske stranice HNK u Šibeniku gdje ih (očekivano) nije bilo.
Zašto bi građani znali tko su ljudi važni za rad kazališta koje financiraju?
Ali, kao što već znate, ne odustajem tako lako pa sam pogledala u izvor koji bi (barem prema zakonu) trebao biti najrelevantniji, a to je Očevidnik kazališta pri Ministarstvu kulture.
A kad tamo…
U Očevidniku kazališta piše da je ravnatelj kazališta MARKO TORJANAC i to još od 18. svibnja 2011.godine!
Kolega Torjanac ugovor nikada nije potpisao i kao takav nikada nije ni postao ravnateljem kazališta u Šibeniku.
Sad se pitate kako se onda našao u Očevidniku?
E, to je misterij i za stručnjake iz CSI službe!
Pravilnik o očevidniku kazališta iz 2007. godine u članku 6. kaže da se upis u Očevidnik obavlja na temelju prijave koju podnosi ravnatelj Kazališta Ministarstvu kulture i to PUTEM županijskog ureda nadležnog za poslove kulture na čijem području Kazalište ima sjedište.
Prevedeno: Torjanac je (kako Pravilnik nalaže) prvo pisao Županijskom uredu da ga se prijavi u Očevidnik, a onda je taj isti ured pisao Ministarstvu kulture da je Torjanac ravnatelj od 18. svibnja 2011.
Torjanac, dakako, nikome ništa nije pisao, a bome ni potpisao, ali eto, piše u Očevidniku da JEST!
Tko je sve to neovlašteno i netočno učinio?
Preteško pitanje…
Idemo dalje:
Zakon o kazalištima (Članak 31.) kaže da Kazališno vijeće javnog kazališta ima tri, pet ili sedam članova. Već smo vidjeli da je Nera Gojanović dobila pet glasova, da Orijana Kunčić i ona nisu imale pravo glasa, a da su na sjednici bili svi članovi Kazališnog vijeća.
HNK u Šibeniku, dakle, ima sedam članova Kazališnog vijeća
No, u Očevidniku kazališta stoji da ih ima - ŠEST!
Ako ste dobro pratili ovu epizodu CSI Šibenik onda pogađate da Živane Podrug, Pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika kojoj Zakon zabranjuje da bude članicom Vijeća - nema u Očevidniku kazališta!
Ovdje se pitam, kako je moguće da je, suprotno Zakonu, u Očevidniku šest članova, a ne sedam?
Gdje je na putu od Šibenika do Runjaninove 2 u Zagrebu nestala Živana Podrug, Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika, a stvorio se ravnatelj Marko Torjanac koji ugovor nije ni potpisao?
Možda se Bermudski trokut preselio negdje kod stajališta u Otočcu ili u tunel Sveti Rok?
Nije ni tu kraj ove priče.
Naime, još 15. listopada 2010. državni tajnik Ministarstva uprave, Edmond Miletić izjavljuje da se: " Sukladno članku 31. Zakona o kazalištima (…) pročelnica (Podrug) nije mogla imenovati na dužnost predsjednice Kazališnog vijeća".

Ministarstvo kulture još je u travnju 2011. dalo priopćenje da Živana Podrug NE SMIJE BITI članica Kazališnog vijeća dok je na funkciji Pročelnice.
NE SMIJE BITI, kaže Ministarstvo kulture, kaže Zakon, kaže Ministarstvo uprave, kaže zdrav razum, ali Pročelnica Podrug ipak JEST alfa i omega Šibenskog kazališta, odnosno, bivša predsjednica, a sada članica Kazališnog vijeća. Doduše, neupisana u Očevidnik, ali prisutna pri donošenju svih odluka od životne važnosti za kazalište.
Iliti: Kadija te tuži, kadija ti sudi…
Iliti: SUKOB INTERESA. BEZAKONJE.
U civiliziranom svijetu odstupa se s mjesta pri samoj pomisli na sukob interesa, a kamo li kad ti Ministarstva uprave i kulture jasno kažu da se radi o ČISTOM sukobu interesa i kršenju zakona.

Pročelnica Podrug odgovara da nije u sukobu interesa. I točka. A dogradonačelnik Šibenika Petar Baranović kaže da mišljenje Ministarstva kulture - nije obavezujuće. Podrug još kaže da je to zakonodavac u članku 31. Zakona o kazalištima mislio na Grad Zagreb, a ne na ostale gradove… Ma zna ona točno što je zakonodavac mislio!

Poštovana Pročelnice Podrug, da je zakonodavac želio reći da se članak 31. Zakona o kazalištima odnosi samo na Grad Zagreb, onda bi to i napisao, kao što je u drugim člancima u kojima spominje Grad Zagreb tako i navedeno (članak 10., 14., 25.).
Tko je sad na potezu? Opet Ministarstvo kulture?  Opet Ministarstvo uprave? Gradonačelnik Šibenika?
Ako nitko ništa ne poduzme da se kazalište u Šibeniku izvadi iz ralja politike neće mu pomoći ni stotinu novih natječaja ni ravnatelja.
Hoće li netko lokalnim političkim šerifima reći da Divljem zapadu više nema mjesta u hrvatskom kazalištu?
Da ovoga tjedna Mislav Čavajda nije, zajedno s cijelim ansamblom Kralja Edipa, pokazao da je kazalište nešto za što vrijedi ići i preko svojih (fizičkih) mogućnosti, pala bih nakon ove šibenske priče u crnu rupu.
Zato, hvala ti, Mislave, za tvoju strast!
I brzo ozdravi!

 

Danas na programu