originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

U svim se područjima sve više i više spominje sukob interesa i kao da se taj pojam počinje "bistriti" svakom prosječnom građaninu naše zemlje. Na prvi se pogled ne vidi da je kazalište i u ovom slučaju priča za sebe, odnosno nedodirljiva kula u kojoj žive i rade neki drugačiji ljudi kojih se stvarnost baš i ne dotiče.
Ali je tako. Kazalište je i u ovom slučaju ostalo - nedodirljivo.
Kad se općenito govori o sukobu interesa postoje dva aspekta koja treba uzeti u obzir: jedno je ono što piše u zakonima, odnosno, za što se može reći da zakonski definira i problematizira sukob interesa, a drugo je nešto što bi trebalo biti moralna kategorija i što nam ni jedan zakon ne bi trebao propisivati. Dakle, nešto što se jednostavno - zna.
E, sada, ovo drugo ipak je primjenjivo za neke zemlje u kojima je proces civilizacije "službeno" započeo s Erazmom Roterdamskim. Ali ne i za nas. Za nas ne vrijede čak ni pravila što ih je propisao zakon, a kamoli da se pozivamo na nešto tako fluidno kao što je moral.
Eh, moral…
Ajmo vidjeti kako stojimo u hrvatskom kazalištu kada je u pitanju sukob interesa. S oba stajališta. I zakonskog i moralnog.
Čitam u najvećem dnevnom listu koji izlazi u Dalmaciji o nastavku sapunice na temu izbora ravnatelja kazališta u Šibeniku. Cijeli članak govori o tome kako se na (ponovljeni) natječaj za izbor toga kazališta javila operna pjevačica sa završenom Muzičkom akademijom koja je i - članica Kazališnoga vijeća. Tog istog kazališta. Kazališnog vijeća koje, prema Zakonu o kazalištima, treba predložiti Gradskome vijeću kandidata za kojeg misli da je (s obzirom na predloženi program) najbolji. Hm, hm… Koja bi ovo bila kategorija? Zakonom nije zabranjeno da se na natječaj javi netko tko odlučuje o tome tko će biti ravnatelj, ali nekako mi se čini da je mlada umjetnica ipak trebala dati ostavku na mjesto članice Kazališnog vijeća kada se odlučila kandidirati za ravnateljicu. Ovako, dala je izjavu, da će se suzdržati kod glasovanja kad se bude raspravljalo o njezinu programu. Baš lijepo od nje, zar ne? Neće se izjašnjavati o sebi i svom programu što znači da je jedan glas (možda presudan) - izgubljen u procesu izbora.
Nasreću, premda se situacija u Šibeniku ponovno mogla zakomplicirati, jednoglasno je izabran kandidat koji ne sjedi u Kazališnom vijeću pa se nadamo da će se moguća drama ipak pretvoriti u priču sa sretnim završetkom. Barem za Šibenik.
Kad sam već krenula govoriti o sukobu interesa, spuštam se od Šibenika ponovno do dragog nam Splita. Često smo ga u zadnje vrijeme spominjali što zbog silnih propalih izbora intendanata, što zbog "Maršala", a što zbog osovine "Mucalo - Kerum". Valjda već i splitske ptice znaju da je Duško Mucalo vršitelj dužnosti intendanta HNK-a u Splitu, da je na zadnjem natječaju "prošao" i Kazališno i Gradsko vijeće i da sad samo čeka (po drugi put) da ga ministar kulture potvrdi pa da može sljedeće četiri godine skidati i postavljati nepoćudne i poćudne komade i opere. Valjda i balete. Nadasve zabavne, dakako.
Ali, eto jednog podatka koji spada u "moralni pogled" ove teme: Duško Mucalo jedan je od osnivača (pri Ministarstvu kulture registrirane) umjetničke organizacije "Produkcija Z", koja svakodnevno igra predstave za djecu po splitskim vrtićima. Zakon kaže da će se Mucalo svog upravljačkog i osnivačkog udjela trebati odreći kada s kazalištem potpiše ugovor na razdoblje duže od jedne godine. Za sada ga nije potpisao, ali nije li u najmanju ruku čudno, pa čak neprimjereno i neprikladno, da to do sada nije učinio? A na mjestu je v. d. intendanta jednog HNK-a s preko 270 zaposlenih još od listopada prošle godine!
Ma da, nikamo mu se ne žuri! Ako ne postane intendant HNK-a, neka barem bude gazda u malom privatnom kazalištu koje djecu kazališnim činom uči (na tečnom engleskom) kako se ne smije zagađivati zemlja!
Pa super je alternativa, nije li?
Ali Mucalo u samom ansamblu HNK-a u Splitu ima sukob interesa koji nije u skladu sa zakonom, a koji bi on, kao nadređeni, trebao riješiti, odnosno procesuirati. Registriranu umjetničku organizaciju ima mu jedna zaposlena glumica. Ali, budući da se sukob interesa ne doživljava kao najveći problem u kazalištima, zašto bi to brinulo Mucala? Pa takvo kršenje Zakona uobičajena je praksa i ne brine ni ravnatelje mnogih hrvatskih javnih kazališta čiji zaposlenici imaju privatna kazališta/umjetničke organizacije - zašto bi onda brinulo Mucala?
Već prvim pogledom na Registar i bez ulaženja u podrobniju analizu, takvih sam slučajeva vidjela najmanje petnaest! A od toga ih je i nekoliko u kojima su osnivači baš ravnatelji javnih kazališta - kako umjetnički tako i oni koji su i umjetnički i poslovni u jednoj osobi!
Pa što je sve ovo?! O čemu se radi?
Samo o jednoj stvari, o našem tipičnom šlamperaju i nikakvoj želji i potrebi da se u kazalište uvede barem minimum reda. A praviti se šlampavim i umjetnički slobodno razbarušenim uglavnom je jako - isplativo.
"Umjetnost je to, ne može se umjetnost normirati!" reći će vam većina kazalištaraca u našoj zemlji. A i njihovih ravnatelja.
A bome i sam je zakonodavac 2006. u novi Zakon o kazalištu "ugradio" sukob interesa! I to na više mjesta… Od članaka koji govore o sastavu kazališnog vijeća, u upravljačkom području pa sve do zapošljavanja umjetnika. Daleko bi nas dovelo da krenemo nabrajati svaku pojedinu vrstu sukoba interesa koji se svakodnevno događaju u hrvatskom kazalištu: vanjski članovi kazališnih vijeća umjetnički djeluju u tom istom kazalištu (premda je to zakonom zabranjeno), glumci pa čak i ravnatelji imaju privatna kazališta (također zakonom zabranjeno), ravnatelji režiraju, a glumci glume po privatnim produkcijama koja rade predstave za istu ciljnu skupinu kao i kazalište u kojem su zaposleni, jedan ravnatelj uprave u Ministarstvu kulture u upravljačkoj je strukturi neovisne strukovne umjetničke udruge, članovi vijeća za kulturu pri Gradovima odlučuju o programima u kojima sami sudjeluju, u jednom je kazalištu ravnateljica čak i članica vijeća što znači da sama i predlaže i odobrava, a na kraju i kontrolira program … Kaže jedan naš poznati umjetnik i stručnjak u kulturi da smo mala zemlja pa imamo "plitki resursni bazen" … Ma naravno, skoro svi smo rođaci u četvrtom koljenu (ili smo vezani na neki drugi način) pa kako neće onda biti sukoba interesa!
E, baš zato trebali bismo više raditi na osvještavanju tog velikog problema i pokušati KRENUTI prema nekom kazalištu koje neće biti toliko premreženo sukobom interesa.
Ali, za to je potrebna volja. Prije svega - politička. Ali i ona osobna. Svakoga od nas.
A volje da se sukobi interesa u hrvatskom kazalištu počnu rješavati naprosto - nema. Niti će je uskoro biti. Jer nered smeta samo manjini.

P. S. Europska komisija će u srpnju službeno pokrenuti javnu raspravu o tome koliko će se uložiti u kulturu u idućem proračunu EU-a. Propitivat će se i format i sadržaj Programa Kultura. U tom procesu nacionalne će vlade i institucije EU-a donijeti odluke koje će imati izravan utjecaj na idućih 10 godina potpore za kulturne aktivnosti. Trenutno, izravna potpora za umjetnost i kulturu čini samo 0.05% ukupnog proračuna EU-a. We are more smatra da to ne predstavlja u odgovarajućoj mjeri važnost umjetnosti i kulture u razvoju europskih društava te traži veću potporu za kulturu u sljedećem proračunu EU-a. Ne možemo čekati još jedno desetljeće! Treba prikupiti što više potpisa prije srpnja kako bismo uvjerili vlade i donositelje odluka. Potpišite manifest! Pridružite se kampanji! Postavite okvir za potpisivanje na vaše stranice, blogove, forume!