originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Kao što mladi dečki vole (potajno) slušati što govore cure, tako je i obrnuto.
Sjećam se sedamdesetih godina prošloga stoljeća kad sam počela shvaćati da dečki u svojim razgovorima upotrebljavaju neke druge izraze, drugačije slike i usporedbe od nas cura, i pamtim da nisam razumjela gotovo ništa od tih njihovih priča.
Bili smo s PIK-om (današnje Zagrebačko kazalište mladih) na dužem gostovanju po Njemačkoj, igrali mnogo predstava, ali imali još više slobodnog vremena za nezaboravna druženja, prijateljstva, zaljubljivanja… ah, lijepa vremena!
Bili smo mješovita skupina, svi nekako od 15 do 22 godine, pa su «veliki dečki» često davali savjete «malima» o važnim životnim pitanjima…
Hm, možete misliti koja su to «važna životna pitanja» bila.
Da, ne duljim, upravo na tom gostovanju čula sam prvi put važnu životnu uputu «iskusnog» kolege mlađemu koja je glasila: «Nemoj sapunat ako nećeš brijat!».
Hm, nisam razumjela ništa od ove «upute» i dugo mi je trebalo da shvatim o čemu se radi.
No, kad se prije desetak dana pokrenula lavina napisa, priloga, komentara i diskusija o mijenjanju Zakona o kazalištima - ovaj mi je davni životni poučak jedini točno opisao ono što mislim o ovoj temi o kojoj je u nekoliko dana ispucano brdo razne municije. Iliti streljiva.
Od tenkovskih granata pa do kamenčića iz praćke.
Svatko je pucao sukladno svom naoružanju.
Važno da se pucalo!
A tko je prvi započeo s paljbom?
Potpuno je svejedno.
Ali tkogod to bio - promašio je cijelu alku.
Ma što alku, promašio je cijelu Sinjsku krajinu!
A nebuloze izgovorene u ovih desetak dana - nemoguće je nabrojiti.
Pokušavam odabrati najveću i najnevjerojatniju pa mi zasad na ljestvici «Top 10» vodi izjava ravnateljice Drame HNK-a u Zagrebu koja vrišti s naslovnice najčitanijih dnevnih novina. Kaže dugogodišnja ravnateljica da dramski prvaci iz HNK-a u Zagrebu - ne snimaju sapunice! Helou? Stvarno moraš živjeti u nekom drugom vremenu i prostoru da možeš izgovoriti tako nešto. Ili se pak praviti da si "s onog svijeta"!
Samo se o ovoj rečenici može napisati elaborat o hrvatskome kazalištu i iz nje iščitati svu jalovost, šupljinu i neučinkovitost sadašnjega Zakona o kazalištima, ali i cjelokupnog sustava.
Još tijekom 2007. i 2008. godine radila sam istraživanje o utjecaju snimanja sapunica i ostalih TV formi na rad hrvatskoga glumišta. Rezultati su bili baš zanimljivi: neka su kazališta spremno dala podatke o sudjelovanju svojih zaposlenika u TV produkcijama, a neka su, premda su javna kazališta, tvrdila da se radi o «poslovnoj tajni». Ma to je super kad vam uprava javnoga kazališta, za čiji se rad izdvajaju sredstva poreznih obveznika, tako nešto odgovori! Očito je da za pojam TRANSPARENTNOST nikada nisu čuli!
A pojam ODGOVORNOST spada u strane i neprevodive riječi.
Dakle, istraživanje je pokazalo da je ukupno pet (5) glumaca zagrebačkoga HNK-a tražilo dozvolu za snimanje neke TV forme i svima su molbe bile odobrene.
Dobro.
U tom sam razdoblju uspjela nabrojiti tridesetak angažmana dramskih umjetnika naše matične nacionalne kazališne kuće u TV produkcijama.
A među njima je prvakâ bilo - kao u priči.
Ma ne samo «običnih» prvaka, nego i (tadašnji) NACIONALNI PRVAK.
Ah, tako smo mala zemlja da je nemoguće ne vidjeti tko što radi, a razliku između brojke 5 i 30 također nemoguće je ne uočiti!
Samo direktorica Drame HNK-a ne vidi tko gdje nastupa od umjetnika kojima je nadređena. Nije li to zanimljivo? Ono što znaju i kumice na placu - ne zna direktorica Drame.
E, to je prava DRAMA, a ne ono što gledamo na sceni!
Druga mi je izjava na tjednom «TOP 10» ona koju sam čula u emisiji «Hrvatska uživo», a izgovorio ju je pomoćnik ministrice kulture. Kaže, u sapuničarskom tonu emisije i u razgovoru s kolegicom, zaposlenom glumicom, da ako se vidi da je sadašnji Zakon o kazalištima u redu - neće ga mijenjati.
AKO SE VIDI…??!
E, od ovoga bi se stvarno dala napraviti prava sapunica!
Moram se malo vratiti u povijest…
Koalicija koja je sada na vlasti bila je na vlasti i krajem prosinca 2002. godine kada je tadašnji ministar kulture Antun Vujić odredio rok 31. siječnja 2003. godine da svi zainteresirani pošalju prijedloge za promjenu (tadašnjega) ZOK-a. Prijedlozi su se pisali, slali, ali Vujić je sa svojom ekipom imao prečega posla i nije do kraja svojega mandata (studeni 2003. godine) oformio radnu skupinu za ZOK, nije sazvao ni jedan jedini sastanak, a ni komentirao poslane prijedloge.
Ništa. Muk. Tajac. Hamletovska šutnja. Papala maca.
Po pitanju ZOK-a, dragi je Tonči odglumio gljivu i - otišao u povijest.
Došla je nova vlast koja se prihvatila promjene ZOK-a i rađala ga pune tri godine.
(Da je izrodila išta suvisloga - ne bi bilo ni Slamke spasa.)
E, sad, s obzirom na to da je prijedloge zainteresirane javnosti naručila vlast koja je izgubila na izborima, moglo bi se očekivati da će, kao oporba, odmah prionuti izradi svojih prijedloga.
Ali nije prionula.
Novi ZOK (šupalj kao švicarski sir u SVIM svojim segmentima) stupio je na snagu 1. siječnja 2007. godine.
Prošlo je, dakle, više od pet godina od prvoga poziva na promjene do novog zakonodavnog okvira.
A sada je PROŠLO NOVIH PET GODINA!
Nije li se u ovih drugih pet godina već USTANOVILO DA JE ZAKON O KAZALIŠTIMA LOŠ?
Ako nije do sada, e bome i neće u sljedećih nekoliko mjeseci!
Ako se još uvijek nije ustanovilo KAKAV JE važeći ZOK, nego tek sada počinje analiza postojećega stanja, to znači da je kultura/kazalište definitivno zadnja rupa na svirali novoga poretka!
Doduše, skupa rupa, ali ipak - ZADNJA.
Curi nam na sve strane, sustav se već odavno urušio, klinička smrt dijagnosticirana, a na stolu nam je rečenica koja lakonski ukazuje ili čak nagađa to da nam ZOK MOOOŽDA i nije loš!
Usput, vjerojatno ste i sami primijetili da se razbacujemo tim godinama kao da su nam tuđe!
Pet ovdje, pet ondje! Živjet će ovo kazalište vječno, a što je pet godina prema vječnosti?
A i novcem poreznih obveznika razbacujemo se na sličan način.
Baš čitam da je Mucalo u manje od godinu i pol dana svoga poslovanja u splitskom HNK-u od 2,3 milijuna kuna plusa, koliko mu je ostavio bivši intendant Štrljić, uspio pasti na 2,4 milijuna kuna minusa!
I?
Ništa! "Ako nije iz svijeta umjetnosti, barem je ekonomist i spretan menadžer", sjećate li se? Skoro pet milijuna sim-tam, kao onih prohujalih pet godina, što je to…
Nekidan sam bila na tribini kojom je obilježena deseta obljetnica CLUBTURE, mreže na neovisnoj sceni unutar koje je u preoteklih deset godina djelovalo čak 165 organizacija u Hrvatskoj i 110 organizacija kroz regionalne inicijative.
Znate li što je Mucalovih 4,7 milijuna NESTALIH kuna za ovakvu mrežu pod čijom su kapom u deset godina održana 1.593 kulturna događanja u 50 gradova?
NEDOSTIŽAN SAN!
I dok se s jedne strane samo sapuna i sapuna i već se gušimo u mjehurima sapunice (a britve niotkuda), na drugoj se strani samo - brije.
Bez sapuna i sapunica. Nasuho.
Kako sada stvari stoje, ostajemo nasapunani do daljnjega.
Jer britva - nije ni na vidiku.