U srijedu, 29. travnja je Svjetski dan plesa, a Mala scena će ga obilježiti s dva događaja. Una Matija Štalcar Furač, suosnivačica umjetničke organizacije Škvadra u suradnji s Malom scenom donosi u 18 sati besplatnu radionicu plesa za najmlađe. Nakon pjevačke i lutkarske radionice, koje su izazvale veliko zanimanje naše publike, na redu je i ples! Budite s nama na Facebooku i Instagramu i uživajte!

U subotu, 2. svibnja u 18 sati darujemo svojoj publici slavnu maloscensku predstavu Padobranci (ili o umjetnosti padanja) Ivice Šimića.

Predstava Pale sam na svijetu, namijenjena djeci od 3 do 10 godina, koju je Ivica Šimić premijerno odigrao još u rujnu 1986. godine, bit će prikazana ove subote, 9. svibnja, na našoj Vimeo stranici u okviru inicijative "Mala scena online".

"Nisam sve razumio, ali je bilo super!" rekao je jedan dječak nakon izvedbe Neve Nevičice neki dan, nakon što mi je zapljeskao u hodniku, nakon što je "službeni" aplauz već završio. Čovjek bi pomislio da ću se osjećati malo poraženo zbog "nerazumijevanja". Ali, ne. Dapače.

Ako nešto ne razumijemo na svjesnoj razini, znači li to da ne razumijemo uopće? Ili postoji mogućnost da su u našoj podsvjesti upisani simboli, arhetipovi, neka vrsta pra-znanja koje razumijemo bez da znamo da razumijemo? Dokazano - postoji. Nije li ponekad dovoljno - osjećati? Biti dotaknut? Povezan?

"Glumačkom hrabrošću kojom vodi predstavu uključujući sve elemente glumačkog zanata donijela je sjajnu interpretaciju više likova. Vrlo promišljeno, koristeći svoje talente u mudro postavljenoj režiji, Buga je ispunila sav prostor igre na dramski zanimljiv i pitak način."

Ovim riječima žiri 28. Festivala glumca obrazložio je nagradu "Nevenka Filipović" za najbolje glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade.

Znate onu jednu "vješticu” koju svi imamo u životu? Znam da znate. Znam da vam se sad pojavila jasna slika u glavi te jedne osobe.

Ona koja kao da vas je tukla štapom po glavi. Ona koja vam je stalno ponavljala da ne možete, ne smijete, da ste ovakvi ili onakvi, uvjeravala vas da ne vrijedite, ubijala vaše snove, želje ili "samo" - uništavala sliku o samome sebi.

Od 6. rujna 2010. Vitomira Lončar piše blog Slamka spasa na Večernjakovoj blogosferi! U prvom postu objašnjava s koje će pozicije pisati svoja razmišljanja o kazalištu, svijetu, životu.

Odete li primjerice u London u bilo koje doba godine, u bilo koji dan, na Staru ili Novu godinu, petak ili svetak, gledate predstave po izboru: Čak su ti Englezi počeli raditi i u jedini slobodan dan koji su do nedavno imali – u nedjelju. Mislim, stvarno su nagazili s radom…! E, sad će reći direktori naših javnih kazališta; kakva je ovo kleveta, pa mi već od početka rujna PROBAMO!

Kad se bolje pogleda, mjesta doista ima za sve nas. Mi „mali“ (neovisni), pokretljivi smo, putujemo, tražimo posla gdje ga ima, a „veliki dečki“, ili javna kazališta, više su statični. Mi „mali“ igramo, kako nam i priliči, male forme, a „veliki dečki“ u skladu sa svojom veličinom – velike predstave. Dakle, gdje je problem?

Što je sukob interesa i što su ugovori u našem kazalištu? Pa, moglo bi se reći, dva vrlo neregulirana, čak i mutna pojma.

Već tjednima je na repertoaru svih medija u Hrvatskoj situacija u kazalištu u Velikoj Gorici, pa nekako, budući da to spada uži krug mojih interesa, došlo je vrijeme da i o tome kažem što mislim.

Dakle, rezimirajmo, u HNK Zagreb 39 stalno zaposlenih glumaca/glumica godišnje ne odigra ni 90 izvedaba, ne vidi ih više od 36.000 publike, a pritom je čak u slavljeničkoj 150. sezoni na prvoj premijeri veći dio ženskog ansambla (60%!) bio – vanjski.

Eto, za kraj godine, jedna Slamka koja se bavi - brojkicama... Uživajte! Sretna Nova godina!

Vjerojatno ste primijetili koliko često susrećete glumce iz kazališta u sapunicama. Pročitajte više o temi u novom postu Vitomire Lončar!