objavljeno 3.10.2010. na blog.vecernji.hr

Ovoga je tjedna bilo toliko mnogo tema na izbor za moju SLAMKU SPASA da mi je uistinu bilo teško odabrati ono što bi najbolje pristajalo. Ali budući da smo zemlja u kojoj je nogomet uvjerljivo na prvome mjestu, onda sam se i ja, kao prava domoljupka, priklonila toj vrijednosnoj ljestvici i zanemarila sve ostalo, kako bih bila u trendu… naravno!
Dakle, prošloga su tjedna svi mediji donijeli vijest o tome da je sportski novinar HTV-a Ivan Blažičko prenosio nogometne utakmice "u fušu" za neki portal. Priča je završila tako da je već spomenuti novinar dobio opomenu pred otkaz, a plaća mu je smanjena za 30%, i to za razdoblje od tri mjeseca. Usput je, kako sam pročitala u jednom dnevnom listu, glavna urednica prokomentirala da "ubuduće neće više biti tako blaga te da će se slični postupci kažnjavati trenutačnim otkazom".
Ima HTV kodeks i, očito, ima potpisane ugovore s angažiranim novinarima u kojima ih obvezuje na određena pravila ponašanja. Između ostaloga, tu je i klauzula u sprječavanju sukoba interesa. E, a baš o tome bih, o toj, kako Slovenci preciznije kažu "konkurenčnoj klauzuli", potaknuta prijenosom nogometnih utakmica, danas razmišljala u kontekstu hrvatskoga kazališta.
Što je sukob interesa i što su ugovori u našem kazalištu? Pa, moglo bi se reći, dva vrlo neregulirana, čak i mutna pojma.
Kad odete u London i u njihovu Nacionalnom kazalištu (RNT) gledate predstavu u kojoj igraju zvijezde engleskoga glumišta kao što su Judi Dench, Ian McKellen, Clair Higgins ili Simon Russel Beale, pouzdano možete biti sigurni da ih u istoj sezoni nećete moći vidjeti ni u jednoj drugoj kazališnoj produkciji u Ujedinjenome Kraljevstvu, a ako ih uspijete pogledati i u inozemstvu, bit će to samo ako je RNT baš na gostovanju u mjestu gdje ste se našli. Naime, oni imaju ugovor s RNT-om, a to znači - za vrijeme trajanja ugovora rade SAMO I ISKLJUČIVO za RNT. Kao što je predviđeno i za Ivicu Blažička na HTV-u.
Ali ne odnosi se to pravilo samo na zvijezde kao što su Dench i navedeni, ono se odnosi na SVE umjetnike koji su te godine potpisali ugovor s RNT. Ili s bilo kojom drugom kompanijom. Moglo bi se reći da u tom smislu svi imaju ekskluzivne ugovore i zabranjeno je bilo kakvo djelovanje u konkurentskom kazalištu. Pokušajte samo pitati nekoga iz struke u Londonu o tom pitanju i s čuđenjem će vas sa pogledati: zašto ova to pita? Kako bi drugačije i moglo biti nego tako, da igraš kod onog poslodavca s kojim imaš potpisan ugovor?
Hm… ipak neću početi, kako sam namjeravala, na tu temu analizirati pojedinačne slučajeve u hrvatskome glumištu. Pisala bih ovaj post tri dana… najmanje jer - u nas je to uobičajena praksa!
Kod nas, premda je zakonom predviđen, članak o sukobu interesa - ne funkcionira. U kazalištu. U nogometu - itekako funkcionira! Zamislite samo kad bi naša nova nogometna zvijezda Ante Rukavina, utorkom poslije podne, kad nema ni trening ni utakmicu u svetome nam Dinamu, išao igrati u NK Ivanec, onako, malo "u fušu", da zaradi koju kunu više, jer, teška su vremena! Ne možete zamisliti. Naravno da ne možete. Jednako ne možete zamisliti istu situaciju za Ivicu Olića ili bilo kojeg slavnog nam nogometaša. Ako radite u INI, poslije podne ne možete raditi za Petrol, premda imate slobodnog vremena i dobro vam ide prodaja naftnih derivata… Ako pišete za jedan ženski časopis, ne pada vam na pamet, u slobodno vrijeme, pisati za neki konkurentski časopis, jer vam je jasno da biste dobili otkaz… I tako bih primjere mogla redati ona tri dana i ne bi im bilo kraja.
Ono što je nemoguće u bilo kojem poslu, u bilo kojoj struci, u bilo kojoj zemlji, moguće je u - hrvatskome kazalištu!
Pitate se zašto? E, o tome ćemo jednom drugom prigodom!
Za kraj ću samo ispričati jednu anegdotu (ili je to možda ipak tužna priča… prosudite sami) koja mi se dogodila prije nekoliko godina.
Zanimalo me je, kao članicu radne grupe za izradu novoga Zakona o kazalištima, koliko stalno zaposleni hrvatski glumci vode računa o svojim ugovorima o radu te sam krenula zvati zaposlene kolege po kazalištima. I, nazovem tako jednu svoju (jako poznatu) kolegicu, pritom odličnu glumicu i pitam ju:
Ja: Čuj, na koje razdoblje imaš potpisan ugovor o radu sa svojim kazalištem i kad ti taj ugovor istječe pa moraš potpisati novi?
Najprije se s druge strane linije nije čulo ništa, a onda…
Kolegica glumica: Čekaj, Bucka, kaj ti to mene pitaš, za kakav ugovor?
Ja: Pa za tvoj ugovor o radu, na kojem se temelji tvoj radni odnos.
Kolegica glumica: Kaj ti misliš da bih ja to trebala imati i nekaj znati o tome?
Ja: Gle, nekak mi se čini da bi bilo dobro…
Kolegica glumica (dobronamjerno): Čuj, nazovem te za petnaest minuta, idem vidjeti…
I zove me…
Kolegica glumica (sva izvan sebe): Pa znaš kaj? Imam ti neki ugovor, uopće nema potpisa direktora, ali ima datum i taj ti je ugovor prema tom datumu - meni istekao! Kaj znači da ja sad nisam zaposlena????
I tako je završio naš razgovor.
U obostranome čuđenju.
Koje traje do danas.