Pretraga
Bandiću je Zlatar Violić bila ono što mu je Kusin danas, Stojsavljević je bio ono što je Lovrić danas, a u jednom je trenutku u Lovrićevu uredu bio savjetnik. Čega, to ne znam. Ljuština je bio isto što i Zlatar nekad, a Kusin sada, pa je bio ono što je Lušetić danas, pa je bio savjetnik Bandića, a bome mu i danas ime stoji na pločici na polukatu Ureda za kulturu na prvim vratima. Kao savjetnika Gradonačelnika. Usput je bio predsjednik Upravog vijeća Klovićevih dvora kad je Kusin pala, a i Kazališnog vijeća kada je Lederer pala.
I Ministarstvo kulture i Grad Zagreb napravili su ono što se ne smije: i jedni i drugi stavili su sva svoja jaja u istu košaru koja će, sada je već izvjesno, tresnuti o pod. A kad se to dogodi, uh, što će boljeti… znate već što. Naime, i jedni i drugi misle da za njih ne vrijede pravila gravitacije! Svašta moć i položaj mogu učiniti od čovjeka, pa se mogu zaboraviti čak i pravila iz fizike koja se uče u osnovnoj školi.
Umjesto da se bavimo IZVRSNOŠĆU kao osnovnim kriterijem, kao osnovnom postavkom umjetničkog stvaranja, mi se bavimo bolesnim sustavom koji ne može ozdraviti. A većina se samo grčevito bori da on opstane. I da se ni za milimetar ne promijeni.
Na prošlogodišnjoj dodjeli Nagrade publike portala teatar.hr, Skandalom godine proglašeno je nestalih 11 milijuna kuna namijenjenih neovisnoj sceni Grada Zagreba. Ni nakon što je «časna nagrada» dodijeljena, nitko nikada nije saznao gdje su NESTALI ti milijuni. MILIJUNI KUNA.
Prošloga tjedna ponovno sam dobila nekoliko poruka u kojima mi se objašnjava kako sam grozna, zločesta, destruktivna i slično. Da mene nema (a ja na listu groznih dodajem još i Snježanu Banović i Noru Krstulović), sustav bi nam bio predivan i nikakvih problema ne bismo imali u našem kazalištu.
Ne poznajem ni u jednoj zemlji članici EU praksu da zaposlenik više od pola radnog vremena radi izvan svoga radnog mjesta! Ni u jednom zanimanju. U svim područjima ljudske djelatnosti zaposlenici rade kod poslodavca s kojim su sklopili ugovor o radu.
Dubravka Vrgoč je u svom programu napisala da bi, bude li izabrana za intendanticu, Festival svjetskog kazališta organizacijski bio pod HNK-om, te bi postao neodvojivim dijelom repertoara tog teatra. Prisjetila sam se prvog izdanja FSK-a kad sam ulaznice došla kupiti u kazalište Gavella. Sjećam se da je tamo bio i sadašnji pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević. Pretražujući internet za desetak sam minuta došla do zaključka da ni dan-danas nije jasna vlasnička struktura ovoga Festivala.
Jadan je taj nezaštićeni sustav koji stalno moramo štititi. Neučinkovit je, petrificiran, ne omogućava napredovanje, nema viziju, ne želi i ne trpi promjene. A mi ga uporno štitimo. Na svim razinama.
Kaže gradonačelnik Baldasar da Bilić odlazi jer ne postoji mogućnost usklađenja intendantove vizije umjetničkih potreba splitskog teatra s financijskim mogućnostima Grada Splita. Ili još bolje, Bilić odlazi jer ne može odustati od svoje umjetnosti! Ova «lakirana» izjava nema veze sa zdravom pameti.
Kad se radio ZOK 2006. godine, rasprave su se vodile oko Članka 14. Stavak 2. u kojem se navode izvori iz kojih se može financirati javno kazalište. Pravi rat vodio se oko dijela rečenice i iz drugih izvora u skladu sa zakonom jer su se uz ovih nekoliko riječi u praksu provukli mnogi sadržaji kojima nije mjesto u kazalištima.
Dakle, pokušavala sam kolegama iz Belgije, Francuske, Švicarske, Nizozemske, Mađarske i Njemačke objasniti naš sustav zapošljavanja u kulturi i kako smo iz neuspjele tranzicije nevidljivo prešli u posttranziciju, koja će, kako stvari stoje, također biti neuspješna.

Šteta što u novom ZOK-u zakonodavac nije predložio barem još jedno do dva nova nacionalna kazališta. Ovim smo dokumentom barem mogli potvrditi svoje mjesto Guinnessovoj knjizi rekorda po broju nacionalnih kazališta po glavi stanovnika, pa da novi ZOK barem ne bude zapamćen samo po krajnjoj šlampavosti, nekompetenciji, bezidejnosti i autističnosti spram kazališne zajednice i društva u cjelini.

Danas se prisjećamo velikog skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga Ivana pl. Zajca. Rođen je 3. kolovoza 1832. godine u R...

JAGODA ZADRO, modni dizajner, rođena je u Šibeniku, u Zagrebu živi od 1974. godine gdje završava srednju školu i Fakultet modnog dizajna. Bavi se m...

Rođena je 1965. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala smjer dizajna odjeće na tehnološkom fakultetu.

Kostimografijom se bavi od 1987. go...

paging
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
Danas na programu
Rođen u Zagrebu 13. kolovoza 1954.