originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Prošli tjedan pročitala sam da Hrvatska ima problema s EU-om i - jajima. Zastarjeli su nam uvjeti za proizvodnju jaja i uskoro bismo mogli ostati bez njih.

Bez jaja.

Vizualni sam tip pa mi se u glavi odmah počnu vrtjeti slike s jajima u mnogim kombinacijama, a prva mi je na pamet pala poslovica Nikada ne stavljaj sva jaja u jednu košaru.

Staviš li sva jaja u jednu košaru, a ona padne, ostao si bez svih jaja.
Kao što bismo i mi u Hrvatskoj mogli ostati bez naših (jaja) zbog pravila EU-a.
I Ministarstvo kulture i Grad Zagreb napravili su ono što se ne smije: i jedni i drugi stavili su sva svoja jaja u istu košaru koja će, sada je već izvjesno, tresnuti o pod.
A kad se to dogodi, uh, što će boljeti… znate već što.
Naime, i jedni i drugi misle da za njih ne vrijede pravila gravitacije! Svašta moć i položaj mogu učiniti od čovjeka, pa se mogu zaboraviti čak i pravila iz fizike koja se uče u osnovnoj školi.

U srijedu sam bila na tematskoj sjednici Odbora za kulturu Skupštine Grada Zagreba koju je sazvao novi predsjednik Odbora Ivan Tepeš.
Vjerovali ili ne, to je bila prva otvorena rasprava o krizi u HNK-u u Zagrebu u gotovo godinu i pol.
Bolje ikad nego ikad!

Sjednica je trajala tri sata, a umjesto da se Grad i Ministarstvo (sve pred očima mnogobrojnih medija) približe u stajalištima, još su se više udaljili. Ne mogu vam sad prepričati o čemu se razgovaralo tri sata jer bi ova Slamka imala stranica kao knjiga Slamka spasa 2 (koja samo što nije objavljena!), ali mogu potvrditi da se gotovo cijelo vrijeme razgovaralo o - prošlosti.

Obje strane argumentirale su tko je ZAPRAVO KRIV, tko je prvi počeo, tko je prekršio zakon, tko snosi odgovornost…

Grad u svojoj košari s jajima ima argument da je Ministarstvo krivo što je HNK obezglavljen jer je htjelo provesti svoju «kadrologiju», kako kaže Milan Bandić. U ovoj je košari i oko 43 milijuna kuna za sufinanciranje HNK-a. U njoj je i Ana Lederer sa svojom svitom, njezina «nezakonita smjena» i nepostojanje imena kandidata za v. d.-a intendanta od strane Ministarstva kulture na dan 27. kolovoza 2013. Pretpostavljam da su u toj košari i jednojajčani blizanci S.-i (kad smo već kod jaja), a i supruga Stela Stazić za koju se sve glasnije govori da će upravo nju Grad predložiti za v. d. intendanta. A valjda su u njoj zajedno s jajima i boksačke rukavice koje je Lederer navukla za svoj oproštajni intervju Globusu prošloga tjedna, a u kojem se obračunala sa svim svojim neistomišljenicima.
I otišla u povijest.
Bok, Ana.

Ministarstvo pak u svojoj košari drži jaja koja se zovu većinsko vlasništvo i prestanak ugovora o radu Ani Lederer.
I jedni i drugi ispod ovih vidljivih jaja drže i ona - kukavičja. O kojima ću malo poslije.
I jedni i drugi odbijaju i najmanju pomisao da su nešto pogrešno ili protuzakonito napravili i uvjereni su da su baš njihova jaja tvrđa i otpornija na pad.

A kuća s preko 500 zaposlenika i dalje je bez menadžmenta. Dva tjedna na Trgu maršala na meniju se već 14 dana može naći samo kajgana (omlet bi prefino zvučao u ovoj situaciji) čiji se sastojci, a i kvarljivost, ne mogu razaznati.

Prošlog su se tjedna oglasili zaposlenici HNK-a. Nepoznat Netko pismo je postavio na internetsku stranicu kazališta, ali ubrzo se ustanovilo da se ne zna koliko je ljudi pismo potpisalo i je li ono uopće izraz volje većine. Štoviše, sve je više komentara na Facebooku (izvori bliski «stožeru» koji se nalazi u podrumu, u kafiću HNK-a) da je manja skupina glumaca odanih Lederer i Panduru napisala pismo i sada prisiljavaju ostale zaposlenike da i oni to potpišu.
Osobito je zanimljivo da liste s potpisima nema ni na oglasnoj ploči HNK-a.
Čega se boje? Što se skriva? Što se kuha? Kakva jaja se pripremaju?
Poširana? Od kojih je moguće dobiti salmonelu?
Možda.

U srijedu je održana sjednica Kazališnoga vijeća na koju sam željela ući, ali mi je javljeno da je zatvorena tipa. Hm. Odustala sam iz sigurnosnih razloga, da u glavu ne bih dobila neko tvrdo kuhano jaje.
Ili više njih.
O čemu se razgovaralo i što je zaključeno, javnost do danas nije saznala. Na internetskoj stranici Ministarstva kulture pojavilo se dugačko priopćenje (o čijem bi se sadržaju dalo razgovarati) na intervju bivšeg ministra kulture Jasena Mesića koji je dao Aktualu.
O tome što se događa s HNK-om u Zagrebu, nema ni slova.
Na stranicama samoga kazališta također ni riječi o sjednici, a niti izvještaja s iste.
Zanimljiv pristup i odnos prema javnosti!
Mućak do mućka!
O čemu se razgovaralo na Vijeću mogu samo posredno zaključiti jer je nakon nje na već spomenuti Odbor za kulturu stigao i Dušan Ljuština, predsjednik Vijeća, i rekao (citiram jer sam sve zapisivala): Mislim da je ovo najbolja prilika da se demistificira uloga Vijeća. U izboru intendanta Vijeće raspisuje natječaj i daje mišljenje. Nikoga ne obavezuje. Kraj prve storije.
Drugo, u izboru v. d.-a Vijeće nema nikakvu ulogu. Ne daje mišljenje, ne sudjeluje u procesu. Od 20 točaka nadležnosti i obveza 16 govori o intendantu i nadzoru i usvajanju izvještaja, a 4 se bave sporadičnim pitanjima.

Eto, napokon je i sam D. Lj. demistificirao ulogu Vijeća: njegovo mišljenje NE OBVEZUJE. Vijeće je u kazalištima savjetodavno tijelo. Za razliku od ostalih javnih ustanova u kulturi u kojima imamo UPRAVNO VIJEĆE koje ima UPRAVLJAČKU FUNKCIJU.
Dva jasna Ljuštinina odgovora, lijepo servirana kao dva lijepa jaja na oko.

Eh, a sada ću pisati malo o kukavičjim jajima koja se sve jasnije razaznaju sa svake strane.

Kukavičje jaje Ministarstva kulture veće je i opasnije od zagrebačkog, a zove se Zakon o kazalištima. Odnosno, takve su njegove izmjene i dopune koje su se našle na 115. sjednici Vlade u četvrtak 12. rujna.
Prijedlog ide u Sabor po žurnoj proceduri, a obrazloženje je da je to zbog krize u HNK-u u Zagrebu. Već sam se izjasnila da smatram kako je to pogrešno i da se suosnivači MORAJU DOGOVORITI te da je promjena zakonodavnog okvira zbog trenutačne situacije OPASNA. Ono što će se uz imenovanje intendanta HNK-a u Zagrebu provući kao nešto o čemu se više i ne raspravlja u javnosti, jest promjena statusa kazališta u Varaždinu koje postaje nacionalno, a tu je i uvođenje ne-umjetnika u kazališna vijeća.
I o Varaždinu sam već pisala u nekoliko navrata i sada ću samo ponoviti da se ova promjena radi IZ OSOBNIH I POLITIČKIH INTERESA te da je nedopustiva. Da sam u pravu pokazat će bliska budućnost kada će pasti sve maske i imenom i prezimenom će se vidjeti zašto je inscenirana takva velika žurba da se jedno regionalno kazalište bez ijednog uvjeta za promjenom statusa, pretvori u nacionalno.
Nakon toga će se, po isto tako žurnom postupku, varaždinsko kazalište vratiti među regionalna.
A šteta, i to nesaglediva, bit će već učinjena.
A i blamaža.

LAŽ JE da se ova promjena Zakona može provesti bez ikakvih dodatnih troškova, kako piše u obrazloženju, a i za to će netko morati snositi odgovornost.
I financijsku i moralnu.
Mogla bi tu stradati neka jaja… Znate ono, dva kamena pa… Uh.
Ako u Saboru uistinu sjede ljudi koji će dići ruku za ovu laž i glupost da bi se zadovoljila jedna mala interesna skupina, onda ovoj zemlji nema spasa.
Samo ću citirati Evanđelje po Mateju 7,26 i 27: …bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.

Drugo kukavičje jaje Ministarstva kulture jest uvođenje neumjetničkih zanimanja u kazališna vijeća što je povratak u 1982. godinu. Objašnjenje da su pravnici rekli da tako mora biti ne stoji jer je Zakon o kazalištima lex specialis koji je drugačije strukturiran od Zakona o javnim ustanovama u kulturi.
Osim toga, pitam se, zbog čega bi upravo taj članak trebao ići u žurnu proceduru?
Pa potpuno novi Zakon o kazalištima treba se donijeti do kraja godine!
Sjećate se Plana 21?
U tom je dokumentu predviđeno da će se u prvoj godini mandata ove Vlade donijeti svi važni zakoni u kulturi.
Tako i naš.
Eh, još jedno obećanje, ludom radovanje.
Bolje reći - predizborna laž.

A Grad Zagreb?

Danas je u emisiji Nedjeljom u 2 Milan Bandić rekao da je njegova kandidatkinja za Intendanta HNK-a u Zagrebu - Dubravka Vrgoč.
I to već 10 godina!
Vjerojatno ja sjedim na ušima kad naš gradonačelnik govori (i to već 10 godina) jer sam ovu informaciju danas čula prvi put.
Baš sam loš đak.
Ne znam smijem li se usuditi gradonačelniku u ovom trenutku njegovog leta prema visinama objasniti da se prema hrvatskom kazališnom zakonodavstvu intendanti biraju temeljem javnoga natječaja, a ne imenuju se. Natječaj nije ni raspisan, programi još ne postoje, ali se već zna tko će biti intendanTICA!
Ajoj, pa o čemu pišem već godinama? O tome da u našim kazalištima nije važan program nego DOGOVOR koji se postiže i prije raspisivanja natječaja!
Moj pokojni deda je govorio: «Čast svakome, veresija nikome».
Pak se i ja toga držim.
Neka kandidati prvo napišu svoje programe, pošalju svu potrebnu dokumentaciju pa neka se sve to čita i pomno analizira.
Ali do natječaja ima još vremena. Sada se prvo treba dogovoriti oko vršitelja dužnosti.
Ali kako će to uspjeti kada Milan Bandić kaže da Andrea Zlatar Violić nije razina s kojom on pregovara, nego je to samo premijer Milanović.
Zlatar Violić treba razgovarati s njegovim zamjenicima.

A kakvo li je tek jaje danas najavljena izgradnja nove zgrade Opere preko puta slavnih fontana - još ne mogu detektirati.
Ali, i to će se saznati.
Uvijek se sve sazna!
Pa ću za kraj s vama podijeliti svoja nova saznanja o kojima ću još pisati u narednim Slamkama.
Naime, u petak sam u Uredu za kulturu (napokon) dobila na uvid dio izvještaja o poslovanju i izvršenim programima za 2012. godinu za Teatar Exit i Histrione.
Eh, dragi moji čitatelji, ostatak ću dobiti (vjerojatno) ovoga tjedna, ali već ono što sam vidjela jasno pokazuje ono što sam i prije znala, ali nisam mogla dokazati: da se prema Maloj sceni prakticiraju jedni, a prema ovim dvama kazalištima drugi kriteriji!
Iliti, da nisam ja ta koja krši pravila i kojoj treba smanjivati sredstva jer neodgovorno trošim novac poreznih obveznika, nego oni koje Milan Bandić naziva profesorima.
I jesu bome, za neke rabote. Doktori.
Jasno vam je da sam - tek krenula.
Treba samo biti strpljiv.
Pa budite još malo i vi strpljivi kao što sam ja bila godinu i pol i saznat ćete mnogo zanimljivih stvari.
I o Varaždinu i o «profesorskim izvještajima».
Na redu su - mućak po mućak.
Dok se ne porazbijaju svi.
A tek onda bude fuj.
Nastavlja se…

P. S. Na stranicama Skupštine grada stoji Dnevni red za sljedeću sjednicu na kojem možete vidjeti i polugodišnji izvještaj Ureda za kulturu i izvršenim programima. Zanimljivo štivo! Pogledajte premijere, dugove premijerā, a pa čak i onih iz 2011. godine. I sve je to super i u redu i divno i - prolazi.
Baš dirljivo, suze mi naviru na oči od ganuća!
A također sam vidjela da će Dušan Ljuština postati članom još jednog Upravnog vijeća, onoga Zagreb filma. Ma nek' se nađe! Ma nek' ništa ne promakne!
Čestitke!