originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Prošloga tjedna ponovno sam dobila nekoliko poruka u kojima mi se objašnjava kako sam grozna, zločesta, destruktivna i slično. Da mene nema (a ja na listu groznih dodajem još i Snježanu Banović i Noru Krstulović), sustav bi nam bio predivan i nikakvih problema ne bismo imali u našem kazalištu.
Aleluja! 

Čitam nekidan kako predsjednik Vlade Milanović kaže da se u svim područjima u njegovu mandatu krenulo u smjeru rješavanja ključnih problema. Govori Milanović da se u Vladi dosta vremena bave raščišćavanjem situacije koju su naslijedili, ali da usprkos tome - idu naprijed.

Ne znam je li tijekom ovih dviju godina Milanović i jednom jedinom riječju spomenuo kulturu.
Ne sjećam se.
Ali da ne zna što mu se u ovom resoru događa, to je izvjesno.
Možda bi mu netko mogao prišapnuti da si postavi pitanje tko će riješiti odnosno raščistiti sve ovo što je njegova garnitura u Runjaninovoj 2 napravila? I koliko će godina bti potrebno za tu tešku rabotu.
Izgubljeno vrijeme neće se moći vratiti.
Ponovit ću ono što se često može čuti, a to je da ova Vlada u kulturi ni nakon dvije godine nije iznjedrila ni jedan cjelovit zakon.
Kaže danas Milanović da Vlada treba više podrške. Ne oporbe, nego stručne javnosti.
Pak mu, eto, darujem jednu malu analizu kao doprinos stručne javnosti njegovom radu. Odnosno, dajem mu podršku u obliku besplatne stručne analize.

U 2013. godini Vlada (Ministarstvo kulture) predvidjela je donijeti 15 novih zakonskih akata.
Za 2014. godinu predviđa se donošenje njih 11.
Znate li kojih je to 11?
Onih koji su bili na popisu za 2013. i nisu doneseni u predviđenoj godini.
U 2014. na popisu nije ni jedan novi prijedlog.

NI JEDAN.

Samo oni «neodrađeni» od ove godine.

Baš se pitam, zamisli da su ove godine sve odradili, pa oni sljedeće ne bi imali što raditi!
Dakle, planirali su za 2013. godinu 15 zakona, a čak 11 od planiranih preneseno je u sljedeću godinu.
Zakon koji se bavi obnovom ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika još je u proceduri pa možda postane 12. (dvanaesti) za 2014. godinu.

Na popisu za 2013. nije bilo Izmjena i dopuna Zakona o kulturnim vijećima, a bome ni Zakona o Zakladi Hrvatska kuća - Croatia house, a oni su se pak našli na Dnevnom redu Sabora.
Na njima se (valjda zbog važnosti) očito žestoko radilo pa se nije stiglo ništa drugo.

Zakon o kazalištima u 2014. ne dolazi na red.
Ako ga nema u trećoj godini mandata jedne Vlade, u četvrtoj ga sasvim sigurno neće biti.
A ni Zakona o kulturi.
Koji je također najavljivan.
Ono što mi je najbolje od svega jest da je ponovno Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti prebačen s 4. tromjesečja ove godine na 4. tromjesečje sljedeće godine.
Svake godine nađe se u planu za kraj godine i ne bude o njemu više ni riječi.
I tako još od bivše Vlade.
Od 2010. godine.
Eh, treba imati petlje za ovaj Zakon, a u Ministarstvu kulture ne nazirem ni jednog Artura koji bi ovaj mač iz kamena bio spreman izvaditi.
Što se mene tiče, stvari su za ovaj mandat Vlade - završile.
Tu smo knjigu pročitali i stavljamo je na policu s ostalim knjigama koje idu u otpis.
Kao što vidite, upravo sam se oprostila s nadom da će promjene doći u ovom mandatu. 

A kaos koji se dogodio prošloga tjedna pokušat ću sažeti u drugi dio današnje Slamke.

1. Osijek je dobio v. d. intendanta! Iznenada su se članovi Kazališnog vijeća (predstavnici Grada Osijeka) preokrenuli za 180% i podržali kandidata za kojeg još prije tjedan dana nisu htjeli ni čuti. Da je u pitanju politička trgovina à la Croatia, svima je jasno. Na internetskim stranicama ni Grada ni Kazališta nema ni riječi o ovom izboru, ali na to smo već navikli. Što bi javnost išta trebala znati o radu javnih ustanova! Čak ni zaposlenici ovog nacionalnog kazališta na svojim FB profilima nisu objavili vijest da imaju v. d. intendanta. Eh, što čini strah… Uh.

2. U Dubrovniku je natječaj za ravnatelja kazališta poništen. Pisala sam u Slamci kako je objavljen na stranicama Ministarstva kulture i kako je protuzakonit, a o tome je pisao i Teatar.hr .
Ne mislim da je natječaj propao zato što je bio protuzakonit. Kod nas protuzakonitost natječaja i nije neki razlog za poništenje. Natječaj je propao zato što se na njega NITKO NIJE JAVIO.
U Gradu koji je donio odluku o svom kandidiranju za EPK (Europska prijestolnica kulture), nitko se nije javio na natječaj za ustanovu koja ima godišnji proračun od 9,4 milijuna kuna!
Ovo je već za rubriku Vjerovali ili ne.
Naravno da u zakonskom roku nije promijenjen Statut kazališta i nije izabrano novo Kazališno vijeće. Naravno da je još jedna kriza na pomolu.
Koga briga.
Ako se dubrovačke zidine mogu oduzeti udruzi koja ih je tolike godine uspješno vodila, onda se može ići i u kandidaturu za EPK bez ikakve strategije, bez kazališta, bez Vijeća za svako pojedino područje, a i bez ideje o tome što EPK zapravo jest. Politika HNS-a je (uz Varaždin) premrežila i Dubrovnik pa je sasvim jasno da se ne radi o strateškim nego o stranačkim odlukama. Ako smo nešto naučili u dvije godine ove Vlade, onda smo barem ovu lekciju dobro svladali.

3. Kad smo već kod Varaždina, ne mogu ne spomenuti jedan komentar s FB-a koji me podsjetio da pogledam što se igra ovaj mjesec u našem najmlađem nacionalnom kazalištu. I? Na Velikoj sceni imamo sveukupno 5 (pet) izvedaba jedne lutkarske predstave, a ostalo je - zabavni program. Iliti, kako volimo reći, miješani bomboni. Ako ovo nije nacionalni program, što jest?

4. O tome kako su u Gradu Splitu za članove Upravnih i Kazališnih vijeća javnih ustanova u kulturi u velikom broju predloženi (mladi) ljudi koji nemaju nikakve veze s kulturom, već sam pisala. U međuvremenu sam saznala i odgovor Gradonačelnika Baldasara zastupnici Puljak koja se usprotivila kadroviranju koji nije u skladu sa Zakonom. Dakle, kaže Baldasar: Uvijek se kaže trebaju nam mladi i sad kad imaju šansu da negdje pridonesu vi bi ih spriječili i uništili im priliku. Baš čudno što se zalažete za pametan grad, a rušite mlade ispred sebe gdje stignete.
Nije li ovo antologijska rečenica? I najbolji pokazatelj na kojoj nam je razini poznavanje funkcije Vijeća u ustanovama u kulturi. Bi li ikome palo na pamet postaviti u Vijeće INE, na primjer, nekoga tko je mlad, nema nikakog iskustva, ali eto, da mu se pruži šansa?
Naravno da ne bi.
Ali kad je kultura u pitanju, sve može!
Kad smo već kod Splita, 3. srpnja ove godine poništen je Natječaj za ravnatelja Gradskog kazališta mladih u Splitu (koje danas slavi 70. rođendan!), a do danas nije raspisan novi.
Nije raspisan novi natječaj ni za Gradsko kazalište lutaka Split, premda je već odavno trebao biti.
Ma čudo!
Sve je izvan zakona, ali zar je to bitno?

5. Kad smo već kod Vijeća, s čuđenjem sam pročitala Dnevni red Skupštine Grada Zagreba u kojem je 30. točka imenovanje ravnatelja Kulturnog centra Travno. Imenuje se (ponovno) Josip Forjan koji je od 2007. godine u tom Centru dokazao samo svoju nesposobnost da učini bilo kakav pomak. Iz dokumenta koji je priložio, a koji «glumi» strateški plan, kao i iz onoga u kojem su napisani dosadašnji rezultati, jasno je da se - ništa neće promijeniti. Da će jedna iznimno dobro opremljena dvorana i dalje služiti rijetkim događanjima, te da će program i dalje biti bez glave i repa. Čovjek je punih šest godina dokazivao da nema sposobnosti voditi ovu ustanovu u kulturi, pa je nagrađen novim mandatom.
Od četiri godine.
Čudim se Tihomiru Milovcu koji je uime Vijeća potpisao prijedlog da se zadrži status quo. Mišljenju Vijeća za djelatnost centara za kulturu u kojem piše da je Forjan do sada imao odlične rezultate - ne čudim se. Takve su mi neutemeljene ocjene već postale kao «dobro jutro». O slučaju ove ustanove pisala sam i u knjizi «Kazališna tranzicija u Hrvatskoj», a i u Slamci sam analizirala točku po točku što se ondje događa.
Ali koga zanimaju činjenice?
Važnije je od kvalitete kulturnog života građana kadroviranje koje za cilj ima (p)ostaviti «svoje ljude» na strateškim mjestima.
Ta vrsta strateškog planiranja - odlično im ide!

6. Grad Zagreb će na Sjednici Skupštine potvrditi imenovanja novih članova Kazališnih vijeća zagrebačkih kazališta. Za razliku od Splita, mnogi članovi uistinu spadaju u red uglednih kulturnih djelatnika, ali nađe se i poneki uljez zalutao s neke izborne liste političkih stranaka.
Ma mora se malo… Ha, ha!
Ne bismo mi bili to što jesmo da nekog ne prošvercamo ondje gdje mu nije mjesto! Uvijek se sjetim Dušana Ljuštine koji je u jednom intervjuu još 2009. godine izrekao antologijsku da je politika definitivno izbačena iz zagrebačke kulture. Svakoga dana te se njegove riječi potvrđuju, a najnovija će potvrda stići u četvrtak kada će Skupština za Kazališno vijeće kazališta Gavella potvrditi izvjesnog Dragu Topolovca o kojem saznajemo samo s portala h-alter da već pet godina vodi Zajednicu folklornog amaterizma za koju je ove godine iz gradskog proračuna izdvojeno preko milijun kuna, a koji sam za se kaže da je bio na na vrlo perspektivnom 49. mjestu Bandićeve liste.
Ma sva sam se raznježila!
Perspektivno 49. mjesto pa ravno - u Gavellu! Eh. Jer ako će netko nešto znati o funkcioniranju najvećeg dramskog kazališta u zemlji, onda je to naš Drago Topolovec! Stazić je dobio značajno pojačanje u svoje kazalište. Sad mu zasiguro neće željezni zastori padati na pozornicu usred predstave kako se to dogodilo prošloga utorka.

P. S. Jučer sam dobila pismo u kojem me Nepoznat Netko obavještava da se honorarnim djelatnicima projekta Spamalot čija je prva izvedba (rasprodana dvorana) pretpremijerno bila u četvrtak, a danas je premijera, još nisu ponuđeni ugovori na potpis. Ljudi koji su išli pitati što je s ugovorom dobili su odgovor od tajnice: «Ravnatelj je nešto spominjao, ali ništa konačno…» ili od ravnatelja otprilike ovako: «Nek' se to malo izigra koji dan pa ćemo onda vidjeti…»
Izgleda da na Kaptolu što se ugovora tiče nema ničeg novog.
Čestitam kolegama da iznimnom trudu, a onima koji su vanjski suradnici, kao i autorskom timu, želim da za svoj posao dobiju i ugovore i novac. A moram i pohvaliti upravu Komedije što je na programsku cedulju stavila obavijest da predstava podržava 3D tehnologiju, što može izazvati neželjene posljedice kod gledatelja koji boluju od epilepsije. Napokon se netko sjetio. Bravo! Hvala.