Ne uplati li vam javno kazalište honorar, morate biti sretni da ga ikada i dobijete, a o kamatama, dakako, nema ni govora.

Pogledamo li kako se razvijala situacija s četiri propala natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu uvidjet ćemo da je tijekom procesa bilo više prilika da se problem riješi, ali Ministarstvo kulture nije iskoristilo ni jednu. Zašto? To nikome nije jasno! Pa se donosi zakon.

Kaže mi prijatelj: «Pa kaj ti ne vidiš da si sa svojim pisanjem slon u staklarni?» Zamislih se nad tim pitanjem. I nad različitim pogledima na stvari. Naime, ja stalno mislim da pišem o pojavama koje su upravo ti spomenuti SLONOVI U STAKLARNICI našeg sustava, a ne da sam JA sama SLON (slonica)! Bacam se, dakle, na detektiranje slonova. I staklarnica.

U Hrvatskoj do danas nismo uspjeli osposobiti trokut koji je neophodan za pregovaranje: sindikat - poslodavac - država.

Za Lušetića Mala scena, koja uredno isplaćuje plaće zaposlenicima i ostalim suradnicima, POSLUJE NEUREDNO, a za urednost poslovanja ima rješenja svih inspekcija koje su prošle kroz nju, a kazalište Komedija s ovrhama i višemjesečnim kašnjenjem isplate honorara suradnicima – posluje UREDNO. Pa tko je tu lud, pitam se? I gdje je PRAVNA DRŽAVA? NIŠTA od optužbi Tedija Lušetića nije istina, a on dalje ponavlja iste laži. Pobjeći iz ove zemlje u kojoj vladaju tediji lušetići i njihovi gazde bilo bi jedino pametno.

Vjerujem da je došlo vrijeme da se ljudima koji smatraju kako imaju pravo odlučivati o našim životima (i našoj smrti) stane na kraj. Svi silnici završavaju kako zaslužuju, pa ni ovi naši, u zagrebačkoj kulturi, neće završiti drugačije. Svaka sila za vremena.

Naša kulturna politika nije temeljena na superiornom načinu planiranja (strateško planiranje) nego na odnosima ja tebi – ti meni. Iliti na ad hoc načinu planiranja. Koje pogoduje OSOBNIM interesima.

Kad pomislim da neki ljudi rade puno radno vrijeme da bi javnosti podastrli podatke koji su potpuni falsifikat a da pritom nisu krivi za to što se bave besmislenim poslom, bude mi zlo.

U službenoj biografiji Dušana Ljuštine piše da se zove baš tako. Nazivati nekoga imenom koje nije njegovo spada u političku nekorektnost i ukazuje na postkolonijalni sindrom. U ovom smislu bila bih zahvalna svima da me zovu mojim imenom, a ono je Vitomira Lončar. Zaključno, čovjeka nazivam njegovim imenom i prezimenom (Dušan Ljuština), a njegova je reakcija na to potpuno neshvatljiva.

Moram reći da Grad Zagreb već treću godinu zaredom nije sufinancirao Burzu ni s jednom lipom. Aha, sad sam shvatila, pa to je ta Lovrićeva «podrška» neovisnoj kulturi! A ni Turistička zajednica Grada Zagreba ne smatra da bi 11 kazališta koja u dva i pol dana odigraju 11 predstava za sve uzraste trebala dobiti – barem negativni odgovor na natječaj za sufinanciranje na koji su se prijavili.

Ljudi, definitivno je za poslovanje naše nacionalne, matične kuće odgovorna moja mama! Idem žurno s njom razgovarati jer se stvarno nedopustivo ponaša prema hramu hrvatske kazališne kulture i moram ju pitati za junačko zdravlje. E, mama, mama, stvarno si krajnje neodgovorna prema novcu poreznih obveznika! Sve je zajedno takva FARSA da mi se više o tome ne da ni pisati. Živimo u bolesnom i poremećenom društvu bez odgovornosti u kojem interesne skupine rade što hoće.

S Trga maršala Tita u Zagrebu malo ću se preseliti do Frankopanske ulice. Naime, prošlog sam tjedna ispod Slamke spasa dobila komentar da malo pogledam kakva je situacija i u drugim kazalištima, a ne da samo pišem o HNK-u u Zagrebu. Ja sam marljiv đak pak sam se odmah bacila na posao.

U četvrtak je u Vijestima iz kulture na HTV-u kod urednice Zrinke Turalije Kurtak gostovao Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture i rekao da u našoj matičnoj nacionalnoj kazališnoj kući već duže vrijeme vlada – kaos. Šok i nevjerica. Nakon ovakve izjave moguće je samo jedno, a to je istočasna smjena intendantice i njezina tima, a također i Kazališnog vijeća koje je, prema Zakonu o kazalištima, o spomenutom kaosu već odavno trebalo obavijestiti svoje osnivače: Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. Što nije učinilo.

Sada se dokazalo ono o čemu nas nekolicina javno govorimo već mjesecima, a to je da vjenčani kum Dušan Ljuština, kao predsjednik Kazališnog vijeća HNK-a, odobrava (i financijske) izvještaje svojoj vjenčanoj kumi Steli Telebuh Stazić, poslovnoj ravnateljici HNK-a i da ova sprega spada u nedopustive prakse. Sada kada je crno na bijelo došao izvještaj Ministarstva financija koje je utvrdilo velike nepravilnosti, napokon je došlo vrijeme za ODGOVORNOST.

Kako je moguće da menadžment HNK-a sam sebe po svim medijima neprekidno proglašava poslovno USPJEŠNIM, a onda dođe revizija koja ne pita čiji si i s kim povezan nego provjerava dokumente i UTVRDI da to NIJE TAKO? To se zove bahatost, to se zove bezobrazluk i javno iskazivanje moći temeljeno na zaleđu interesne skupine, a ne na rezultatima.

Za ovo današnje doba kao nikad prije vrijedi poslovica «svakog čuda tri je dana dosta». Čak bih mogla reći da se taj rok s tri dana smanjio na tri sata. A svi oni koji love u mutnom računaju upravo na to, da će se sve zaboraviti za nekoliko dana i da se ništa neće promijeniti. Upravo iz tog razloga, da se slično ne bi dogodilo i s ovim slučajem, ponovno pišem o Zagrebačkom kazalištu lutaka i imenovanju nove ravnateljice, Ljiljane Štokalo.

Moram priznati da me je sada, prvi put, uhvatio STRAH od toga tko nam vodi državu, grad, i u kakvom će svijetu živjeti moje dijete.

Ako se slučajno pitate gdje je danas Vitomira Lončar i gdje je bila proteklih nekoliko tjedana kada nije bilo Slamke spasa, onda vam mogu reći da je u bolnici. Iz koje ima osobit pogled na (kazališni) svijet u kojem živi i djeluje. Naime, tek kad se čovjek izmakne iz apsurda vidi koliko je ogroman taj apsurd u kojem živi. Moj bolesnički krevet omogućio mi je upravo to - odmak.

Premda članstvo HDDU-a uglavnom više sliči dubokouspavanoj Trnoružici nego Robinu Hoodu, prije nekoliko se dana na internetu po različitim grupama sve češće počelo postavljati upravo to pitanje: zašto naša udruga nije zaštitila SVOJE ČLANOVE? Nakon što se pritisak pojačao, oglasio se napokon i predsjednik HDDU-a, prvak Drame HNK-a u Zagrebu, glumac Goran Grgić.