Otkako je prošloga tjedna izašlo u javnost da je Darko Stazić, danas već bivši ravnatelj DGK-a Gavella, promijenio Pravilnik o radu ovoga slavnog dramskog kazališta ne bi li se gubitkom ravnateljske funkcije uhljebio na što je moguće višem koeficijentu, nije mi do slavlja.

Dakle, pokušavala sam kolegama iz Belgije, Francuske, Švicarske, Nizozemske, Mađarske i Njemačke objasniti naš sustav zapošljavanja u kulturi i kako smo iz neuspjele tranzicije nevidljivo prešli u posttranziciju, koja će, kako stvari stoje, također biti neuspješna.

Eto prijedloga: sva javna kazališta moraju postaviti dokumente na internetske stranice: Javna nabava, Statut, imena članova Kazališnog vijeća, izvještaji sa sjednica Kazališnih vijeća, izvještaji o ostvarenim programima… sve. U 21. stoljeću to bi već trebao biti standard, a ne iznimka kojoj ćemo se čuditi.

Sve da se svi ovi «kazališni» procesi ujedine u jedan i da se jedna jedina sutkinja uputi u svu tu našu problematiku i samo ta jedna vodi ove naše «specifične» postupke, i to bi potrajalo. Možda godinama. Kao što će i trajati.

Kad se radio ZOK 2006. godine, rasprave su se vodile oko Članka 14. Stavak 2. u kojem se navode izvori iz kojih se može financirati javno kazalište. Pravi rat vodio se oko dijela rečenice i iz drugih izvora u skladu sa zakonom jer su se uz ovih nekoliko riječi u praksu provukli mnogi sadržaji kojima nije mjesto u kazalištima.

U NS Dubrava zaposlen je sin bivšeg savjetnika gradonačelnika Bandića Stipe Zebe, zatim sin bivše savjetnice za centre za kulturu Davorke Lenac (sadašnje savjetnice za tehničku kulturu), bivša supruga sadašnjeg ravnatelja CK Maksimir Tomislava Vukovića čiji je tata Radovan Vuković bivši ravnatelj Umjetničkog paviljona, a mama šefica računovodstva CK Maksimir, dakle, Tomislav je nadređen svojoj mami… U CK Maksimir zaposlena je i Natalija Akmadža, kumče pročelnika za kulturu Ivice Lovrića (ah, ti kumovi!), a Natalijin tata Ante, ravnatelj je Tehničke škole Zagreb u kojoj je Ivica Lovrić nekada bio – ravnatelj.

Kriza kriterija i vrijednosti nije odjednom pala s neba. Dugo se i temeljito radilo na urušavanju. Mukotrpno su se svakodnevno u kazalište (i kulturu općenito) upletali osobni interesi, premrežili su sve razine, a javni je interes ostao na margini. Na štetu izvrsnosti.

Kaže gradonačelnik Baldasar da Bilić odlazi jer ne postoji mogućnost usklađenja intendantove vizije umjetničkih potreba splitskog teatra s financijskim mogućnostima Grada Splita. Ili još bolje, Bilić odlazi jer ne može odustati od svoje umjetnosti! Ova «lakirana» izjava nema veze sa zdravom pameti.

Današnja je tema - folklor. Nešto svima milo i simpatično i naizgled bezazleno.

Jadan je taj nezaštićeni sustav koji stalno moramo štititi. Neučinkovit je, petrificiran, ne omogućava napredovanje, nema viziju, ne želi i ne trpi promjene. A mi ga uporno štitimo. Na svim razinama.