Pročitajte novu Slamku spasa za kazališnu kritiku!

Nemojte propustiti novu Slamku!

Ponekad je zaista teško pronaći neku slamku spasa u ovom našem svijetu....

Sretna vam svima Nova godina! A u novoj godini - stiže i novi post!

Eto, za kraj godine, jedna Slamka koja se bavi - brojkicama... Uživajte! Sretna Nova godina!

Jedan je od govornika na konferenciji lijepo rekao da bi kultura trebala biti LJEPILO koje će pomoći da se sve ostalo – lakše sjedini, poveže. Kako bi nam svima život bio bolji, kvalitetniji, a možda i ljepši… naravno. Ljepilo, savršena riječ za kulturu!

I baš ovih dana, vidim najavu da jedno naše gradsko kazalište počinje raditi repertoar za najmanju djecu (od dvije godine naviše) i da su pustili u prodaju 300 (slovima: tristo) mjesta. Dvaput sam provjerila jer nisam mogla vjerovati da se netko može upustiti u takvo što, ali, eto, istina je. Možete li zamisliti 300 beba u gledalištu?

Čekam da započne šesta od dvanaest izvedbi „Padobranaca“ koju ćemo odigrati u Barbican centru u Londonu u sklopu sezone „Barbican International Theatre Event“ i razmišljam o tome koliko smo u hrvatskome kazalištu daleko od svega ovoga što me trenutačno okružuje!

Dakle, rezimirajmo, u HNK Zagreb 39 stalno zaposlenih glumaca/glumica godišnje ne odigra ni 90 izvedaba, ne vidi ih više od 36.000 publike, a pritom je čak u slavljeničkoj 150. sezoni na prvoj premijeri veći dio ženskog ansambla (60%!) bio – vanjski.

Već tjednima je na repertoaru svih medija u Hrvatskoj situacija u kazalištu u Velikoj Gorici, pa nekako, budući da to spada uži krug mojih interesa, došlo je vrijeme da i o tome kažem što mislim.

Što je sukob interesa i što su ugovori u našem kazalištu? Pa, moglo bi se reći, dva vrlo neregulirana, čak i mutna pojma.

Kaže jedan naš kolega: a što će nama u hrvatskom kazalištu audicije kad se svi poznajemo?

Nadam se da će Splićani i Solinjani, od dice do penzionera, kako piše u najavi, u velikome broju pohrliti upisati se u Elvisov i Maričin dramski studio, da će kupovati ulaznice za predstave Playdrame, jer samo će na taj način, njihovom podrškom, ovo novo i drugačije kazalište opstati. Elvise, Marice, čvrsto držite svoju slamku, jer sloboda – nema cijene!

Kad se bolje pogleda, mjesta doista ima za sve nas. Mi „mali“ (neovisni), pokretljivi smo, putujemo, tražimo posla gdje ga ima, a „veliki dečki“, ili javna kazališta, više su statični. Mi „mali“ igramo, kako nam i priliči, male forme, a „veliki dečki“ u skladu sa svojom veličinom – velike predstave. Dakle, gdje je problem?

Odete li primjerice u London u bilo koje doba godine, u bilo koji dan, na Staru ili Novu godinu, petak ili svetak, gledate predstave po izboru: Čak su ti Englezi počeli raditi i u jedini slobodan dan koji su do nedavno imali – u nedjelju. Mislim, stvarno su nagazili s radom…! E, sad će reći direktori naših javnih kazališta; kakva je ovo kleveta, pa mi već od početka rujna PROBAMO!