Najbolje mjesto ono je na kojem se dijete osjeća najsigurnije.
Makar to značilo stajanje na vratima gledališta s jednom nogom van dvorane - za sigurnost.

Zašto na predstavama za bebe mjesta nisu numerirana?

Na našim predstava u ciklusu "Priča o..." mjesta jesu službeno numerirana, no uvijek napomenemo prije predstave da numeracije ne vrijede.

Ima ljudi koji me znaju pitati zašto kad su oni rezervirali baš konkretna mjesta i zašto to radimo.

Razloga je nekoliko.

1. Prvi red ostavljamo samo za djecu. Nekad nam dođu veća djeca ili djeca koja žele biti što bliže sceni. Ukoliko stavimo samo djecu u prvi red - onda i djeca i u drugom redu nemaju odraslu osobu ispred sebe što znači - veći broj djece koja imaju neometan pogled, a blizu su pozornice. To ne znači da ostala djeca imaju ometan pogled - zato imamo redove koji su povišeni i imamo jastučiće kako bismo povisili djecu. No prva tri reda kazališta spuštena su i želimo osigurati da što više djece u tim redovima ima jednako dobar pogled, kao i odozada na povišenim sjedalima. Naravno, to hoće li dijete sjediti naprijed ili ne - ne možete predvidjeti. Ovisi o danu, osjećanju, dinamici grupe. Nepredvidivo je.
2. Imamo ograničen broj mjesta na ovim predstavama upravo kako bi bilo prostora za sve. Kao što sam rekla u prvoj točci - svako dijete je različito, svaka predstava je različita. Nikada ne možete pretpostaviti ni za sebe kako ćete se osjećati u kazalištu, a kamo li za svoje dijete. Možda je prošli put htjelo biti u prvom redu, ali danas želi biti dalje. Možda počnete predstavu daleko, a završite u prvom redu. Želimo odmah na početku osigurati tu fleksibilnost kretanja. Moguće je da Vi želite sjediti u drugom redu, ali taj dan Vaše dijete ima potrebu biti malo udaljeno od ostalih. Zato puštamo i Vama i Vašem djetetu da nađete najbolje mjesto za sebe. Da budete okruženi drugima ili imate svoj prostor. Jednako kao što garderoba nije obavezna - ima djece kojima je njihov kaput znak sigurnosti. Imali smo djece koja su gledala predstave u skafanderu. Sve dok se oni osjećaju ugodno i sigurno - to je jedino važno.
3. Neke od naših predstava igraju se u potpuno drugačijoj konfiguraciji gledališta. Priča o oblaku i Priča o kotaču često se (ovisi o našem rasporedu i broju gledatelja) igraju ispod pozornice, a gledalište je u polukrugu. Za te predstave Vam doslovno ne možemo izdati točno numerirana sjedala tako da je to nekad čisto tehničke prirode.

Za predstave Ninabu i Kako pjeva svijet - sjedala uopće nema, ali morate kliknuti na neko mjesto jer Vas jedino tako možemo evidentirati.

Publika uvijek ulazi zajedno u isto vrijeme, nema natjecanja tko dođe prije - dobit će "bolja" mjesta.

Najbolje mjesto ono je na kojem se dijete osjeća najsigurnije. Makar to značilo stajanje na vratima gledališta sa jednom nogom van dvorane - za sigurnost.