"Nisam sve razumio, ali je bilo super!" rekao je jedan dječak nakon izvedbe Neve Nevičice neki dan, nakon što mi je zapljeskao u hodniku, nakon što je "službeni" aplauz već završio. Čovjek bi pomislio da ću se osjećati malo poraženo zbog "nerazumijevanja". Ali, ne. Dapače.

Ako nešto ne razumijemo na svjesnoj razini, znači li to da ne razumijemo uopće? Ili postoji mogućnost da su u našoj podsvjesti upisani simboli, arhetipovi, neka vrsta pra-znanja koje razumijemo bez da znamo da razumijemo? Dokazano - postoji. Nije li ponekad dovoljno - osjećati? Biti dotaknut? Povezan?

Ja osobno obožavam one predstave koje ostanu sa mnom još dugo, koje u meni pobude nešto nepoznato, ali neodvojivo, kojima se u glavi vraćam pitajući se - zašto ti se vraćam? Sjećam se jedne takve predstave iz Basela koju sam gledala prije 4 godine. Niti jednu riječ nisam razumjela jer je bila na švicarskom- njemačkom. I dan danas kad je se sjetim - osjetim ono što sam osjetila tada. Neobjašnjivo, ali snažno. Nakon predstave hodala sam po tom Baselu pola sata bez riječi. Obuzeta. U šoku. Predivnom, pozitivnom, energičnom šoku. Da me pitate što to točno je ostavilo tako dubok trag - ne znam. Ne trebam odgovor na to. Samo znam da je tako. Da je predstava bila puna nečega što svjesno nisam shvatila. Ali me uzelo. Ponijelo. I nosi me još uvijek.

To je ono što želimo dati svakoj našoj predstavi. Te razine, te neuhvatljive niti koje ostavljaju trag. Djeca su povezanija sa svojim unutarnjim svijetom više nego mi. Primaju poruke puno dublje nego što smo možda svjesni. Arhetipovi, simboli, emocije, energija - osjećaju ih, koliko god nam se možda činilo da nije tako. Predstave za djecu ne moraju ni imati priču da bi dotaknule. Potaknule. Povezale. Bile shvaćene i shvatljive. Znam da je tako. Živimo to. Težimo tome. To je naša misija - dotaknuti te unutarnje svjetove, potaknuti ih, s riječima ili bez njih. Ostaviti trag ljepote. Osjećanja. Povezanosti. Iznenađenja, otkrića, uzbuđenja. Života. Tako nešto ne možeš forsirati, ali za time možeš tragati i tome težiti. I to činimo. Uporno i bez stajanja. Jer to zaslužujete i vi i kazalište i mi.

A ako želite s nama pokušati dotaknuti te unutarnje svjetove, igrati se, smijati se - opustiti se, to možete ovaj tjedan učiniti na nekoliko načina i mjesta!
Danas, u utorak 1.6., u Delnicama u Radničkom domu možete pogledati predstavu "Sunce djever i Neva Nevičica" u 18 sati! Ista predstava gostuje u Belom Manastiru u Velikoj dvorani Gradskog kazališta - sutra, u srijedu 2.6., također u 18 sati!

U subotu u kazalištu Mala scena imamo dvije izvedbe predstave za bebe od 18 mjeseci naviše - "Priča o glasu" u 10 i 11:30, a predstavu će biti moguće gledati i online.
Istovremeno u subotu, u Karlovcu u Zorin domu u 11 sati igramo predstavu "Priča o VELIKOM i malom" nastalu u koprodukciji s Teatar PUNA KUĆA, a u izvedbi Svetlane Patafte!

Hvala svima van Zagreba na pozivu i gostoprimstvu!

Kakav tjedan ispred nas, jedva čekamo biti s Vama diljem Hrvatske!

Vidimo se!

Vaša,
Buga