originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Kažu pametni ljudi da dokle god čovjek diše - ima nade za život,
dokle god dvoje ljudi koji se rastaju mogu sjesti za stol - ima
nade za brak.
Dodajem, dokle god gledatelji kupuju ulaznice za kulturne događaje
- ima nade i za kulturu.
Mnogo sam već puta pisala o smrtnonosnom zagrljaju politike i
našega kazališta, ali prošloga tjedna taj je «zagrljaj» došao i na
naslovnice.
Uvijek se razmišlja da je tako bilo oduvijek, još od vremena
Eshila, Sofokla i Euripida, a da je danas ipak bolje, malo je ipak
popustilo… Pa živimo u 21. stoljeću, a ne u 5. prije nove
ere!
Mi MISLIMO da živimo u 21. stoljeću, ali nas Milan Bandić, njegov
savjetnik za kulturu Duško Ljuština, i interesna skupina oko
bračnog para Stazić, svakim danom - razuvjeravaju. Demantiraju.
Naravno da oni sami ne bi mogli u svojim rukama držati cijelu
kulturu Grada da nisu regrutirali veliko mnoštvo poslušnika. Neki
od njih obavljaju manje vidljive i manje važne zadatke, a neki su
bome postavljeni i kao predsjednici i članovi kazališnih i upravnih
vijeća, raznih odbora, koji, bez obzira na nekompetentnost,
IZVRŠAVAJU povjerene im zadaće kako bi se dodatno pojačale i
utvrdile stečene pozicije.
Vratimo se, dakle, novostima s početka prošloga tjedna.
Saznali smo da se Matko Raguž odlučio osloboditi navedenoga
«smrtonosnog zagrljaja» bez obzira na (moguću) cijenu koju će
morati platiti, i
izašao je iz Kazališnog vijeća HNK-a. Kako je bez buke u njega
ušao krajem 2011., tako je jednako tako, potiho, iz njega i izašao
krajem 2012. godine. Mala smo sredina pa taj ulazak i
izlazak nije dugo mogao ostati tajnom. Od Raguža se
(najvjerojatnije) očekivalo da «malo pomogne» u rješavanju izbora
intendanta za naredno četverogodišnje razdoblje, ali su se planovi
izjalovili. Je li tek sada Raguž shvatio da mu valja biti «samo
malo poslušnim» i dizati ruku kad se to od njega očekuje ili je to
znao već pri samom ulasku u Vijeće, ostat će za širu javnost
tajnom. Kako se čini, o epizodi u svom životu zvanoj «Kazališno
vijeće HNK»
Raguž ne želi govoriti.
Otvoreno je pitanje hoće li ta njegova odluka ostaviti posljedice
na njegov daljnji profesionalni i umjetnički rad.
Nadajmo se da neće.
A kakva će biti posljedica ovog napuštanja po sudbinu budućeg intendanta HNK-a u Zagrebu kojega će tražiti na petom (!) natječaju, također nam tek ostaje za vidjeti.
Sredina prošloga tjedna prošla je u znaku skandala s plakatom za najnoviju predstavu u kazalištu Gavella. Još uvijek je neizvjesno hoće li i kada ova afera doći «političkih glava» družine koju sam spomenula, a neizvjestan je i odgovor na pitanje hoće li se Grad Zagreb ponovno zvati svojim imenom, umjesto mjestom Bandićevo-Ljuštanovci, kako ga često u svojim kolumnama naziva naš europski poznat dramatičar Slobodan Šnajder.
Da bismo razmotrili moguće odgovore koje će nam donijeti izbori u svibnju, ponovimo slijed događaja:
• Početkom tjedna jedna je udruga mobilizirala svoje članstvo da
izrazi svoje negodovanje plakatom najnovije predstave kazališta
Gavella.
• U srijedu ujutro ravnatelj Gavelle Darko Stazić izjavljuje da
neće povući plakat bez obzira na pritiske.
• U srijedu poslije podne taj isti (Darko) Stazić povlači plakat i
izražava žaljenje što je povrijedio osjećaje dijela stanovništva
Grada Zagreba.
• U isto vrijeme priopćenjem se javlja i Ivica Lovrić, Pročelnik
Gradskog ureda za obrazovanje i sport koji (ničim izazvan) također
izražava žaljenje.
• Nedugo nakon toga Milan Bandić potvrđuje da je on tražio
povlačenje plakata. Bingo! Kao, to nismo znali… Da, zaboravih, i on
žali!
• U četvrtak poslije podne Teatar.hr
prvi objavljuje izjavu redatelja Olivera Frljića da otkazuje
dva već dogovorena projekta koje je trebao ove godine raditi u
kazalištu Gavella, a zbog svog protivljenja CENZURIRANJU KULTURE. I
obrazlaže da ne želi raditi u kazalištu u kojem se na ovakav način
OGRANIČAVAJU UMJETNIČKE SLOBODE.
• U subotu navečer
Teatar.hr objavljuje da je velika skupina glumaca kazališta
Gavella potpisala izjavu kojom se protive miješanju politike u
kazalište.
Ovo, da je skupina glumaca potpisala izjavu, velik je iskorak za
naše podneblje premda začuđuje da u svom pismu glumci ne traže
smjenu svog ravnatelja koji se odrekao jednog dijela autorskog tima
predstave i, dakako, smjenu gradonačelnika.
Kako to? Zbog čega?
Pa nije POLITIKA neki imaginarni pojam! Politiku čine STVARNI
LJUDI koji smatraju da imaju pravo upravljati nama i našim
sudbinama. POLITIKA SU LJUDI koji su u trenutku svog izbora
odjednom pomislili da su dobili nadnaravne moći i da bismo svi mi
trebali toga postati svjesni. Ili nam se loše piše. Politika su
ljudi koji nikako da shvate da je njihov rok trajanja, ma koliko
dug bio, OGRANIČEN.
Do ovog sam trenutka pisala o VIDLJIVOM prošlom tjednu.
Sada prelazim na NEVIDLJIVI dio.
Nedavno sam bila spomenula da sada, pred izbore, možemo
očekivati da će se ponovno početi govoriti o Strategiji kulture
Grada Zagreba, kao što je to bilo i prije prošlih izbora. Onako, da
se vidi da gradonačelnik i ekipa ne razgrću samo snijeg, ne trče
maratone sa svojim pesekima i ne otvaraju šarene fontane,
nego se brinu o Zagrebu kao GRADU KULTURE.
Nisam to ni napisala kad saznah da će se u utorak, 15. siječnja, u
11 sati u Uredu za strategije Grada Zagreba dogoditi predstavljanje
«Akcijskog plana za kulturu». Pokušala sam doći do dokumenta, a
kada mi to nije pošlo za rukom, uputila sam se po snijegom
zametenoj Gajevoj ulici na predstavljanje.
Naručitelj je dokumenta Ured za strategije Grada Zagreba, a kao
što znamo, svi su Uredi u Gradu u ingerenciji gradonačelnika.
Dakle, Akcijski plan za kulturu naručio je indirektno Milan Bandić.
Ako mislite da je sâm naručitelj glavom i bradom došao na
predstavljanje naručenog plana u Ured za strategije, onda se ljuto
varate. Nije došao ni on, a bome ni pročelnik Ureda za obrazovanje,
kulturu i sport Grada Zagreba Ivica Lovrić! Premda je cijeli
Akcijski plan osmišljen na način da ga provodi više gradskih ureda,
nositelj provedbe nesumnjivo je Ured za kulturu. Mislim, je li
previše očekivati da bi se na predstavljanju plana za kulturu
trebao ukazati neki «Veliki Dečko» iz kulture Grada? Joj, da, moram
naglasiti da na predstavljanje nije došao ni «Jako Veliki Dečko»,
savjetnik Gradonačelnika za kulturu, Duško Ljuština.
Pak se pitam, nismo li ponovno prisustvovali predizbornoj «brizi»
za kulturu Grada Zagreba koja će, kao i svi naručeni i izrađeni
dokumenti iz ovog područja u proteklih 15 godina završiti u nekoj
ladici?
Bojim se najgorega.
Naime, na predstavljanju nikada napravljene Strategije prije
četiri godine svi važni «faktori» Grada bili su «postrojeni» u
Gradskoj skupštini.
Ovog puta, Akcijski se plan predstavljao gotovo pa u
ilegali.
A možda je PRAVO predstavljanje planirano za neko vrijeme bliže
DATUMU IZBORA?
Može biti…
No, čvrsto vjerujem da građani Zagreba ipak nisu tako zaboravni da
će u nekoliko mjeseci zaboraviti da nas je taj isti naručitelj
strategija i akcijskih planova početkom 2013. godine počastio
OTVORENOM CENZUROM UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA.
Kako je napisao jedan komentator, na najboljem smo putu da se
počnu PALITI KNJIGE. A nakon knjiga, svi vrlo dobro znamo, na red
dolaze i VJEŠTICE.
Bolje reći, PALJENJE VJEŠTICA.
I to ODABRANIH: onih, koje je samo za Vas, odabrao MILAN
BANDIĆ.
Dragi sugrađani, dragi stanovnici cijele zemlje, ne dopustite da
«živimo u tužnoj i obeshrabrujućoj zemlji bez hrabrosti», kako je
to danas javno izrekao naš slavni pisac Ivo Štivičić.
UPAMTITE PROŠLI TJEDAN - ZAUVIJEK.
U nadi da se VIŠE NIKADA neće ponoviti to da jednom moćniku padne
na pamet CENZURIRATI KULTURU, a da njegovi pijuni promptno tu
sramotnu cenzuru - SPROVEDU U DJELO.
P. S. Ne propustite pogledati najnoviju predstavu u Histrionima « Moj slučaj» u režiji i izvedbi Borisa Svrtana prema tekstovima Vlade Gotovca. Sve se mijenja, samo REPRESIJA u ovoj zemlji ostaje - kakva je i bila.
Na fotografiji: "Veliki Dečki" na premijeri predstave "Fine mrtve djevojke". Tada još I. Lovrić i D. Stazić nisu - žalili.
