originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Kad sam nekad davno išla u školu, na polugodištu smo roditeljima nosili na uvid đačku knjižicu. Da naši kod kuće vide što smo radili cijelog polugodišta, kako smo savladali gradivo, ali i kako smo se ponašali. Dobri đaci znali su na polugodištu dobiti i neku nagradu, a oni loši, sukladno običajima, i kaznu.

Pravila su bila jasna: preuzete obveze moraju se ispunjavati.

U lipnju je kod nas u kazalištu vrijeme nošenja đačkih knjižica na uvid. Gotova je sezona pa valja položiti račune vlasnicima/osnivačima, ali i onima koji financiraju kulturu. A to su porezni obveznici.

Međutim, opće je poznata činjenica da Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba na polugodištu ne pregledava đačke knjižice. Valjda očekuju da će se loši đaci koji tijekom godine ne rade i ne uče redovito, ne pišu zadaće, ne nose atlas, knjige, blok za likovni te dres i tenisice za tjelesni - popraviti i do kraja godine nadoknaditi neučinjeno.

Hm, koliko je takvo očekivanje izgledno i realno, a koliko je uopće zakonito?

Zakon o kazalištima kaže da se NAJMANJE JEDNOM GODIŠNJE osnivaču treba podnijeti izvještaj o ostvarenom programskom i financijskom poslovanju te UVIJEK na zahtjev osnivača. Međutim, ravnatelj treba kazališnom vijeću, u kojem su i predstavnici osnivača,  SVAKA TRI MJESECA predočiti financijski i programski izvještaj tako da, de facto, osnivač putem svojih članova u vijeću, stalno ima uvid radi li neka ustanova prema predloženom planu ili ne.

To je Zakon (o kazalištima).

Pogledajmo praksu.

Uzmemo li "Bijelu knjigu" u kojoj je napisano što je koje kazalište prijavilo kao svoj program za tekuću godinu i usporedimo li prijedloge koje je Vijeće za kazalište odobrilo s dosad izvršenim, naići ćemo na zanimljive stvari. A otvorit će nam se i mnoga pitanja na koja, naravno, ne treba čekati odgovor.

Prvo ćemo pohvaliti dobre đake (da ne kažem - štrebere).

Poslovično najbolji đak u posljednjih nekoliko godina kazalište je Gavella. Od četiriju najavljenih naslova premijerno su izvedena dva, a režirali su ih redatelji koji su i najavljeni ("Nosi nas rijeka" Elvisa Bošnjaka u režiji Kreše Dolenčića i Gogoljeva "Ženidba" u režiji Mateje Koležnik). Ono što sigurno nećemo vidjeti u Gavelli ove godine, a piše u "Bijeloj knjizi", jest predstava "Rat i mir" koju je kao četverostruku produkcijsku suradnju (HNK u Zagrebu, DLJI, Gavella i Pandur Teatar) trebao režirati Tomaž Pandur. Što i kako se dogodilo da će se dramatizacija Tolstojeva romana izvesti u HNK-u, ali bez udjela kazališta Gavella, javnosti nije poznato. Ali događaju se takve stvari u poslu kao što je naš, osobito kad se radi o velikim projektima. A kao olakotnu okolnost valja uzeti u obzir i činjenicu da već godinama u tom kazalištu nije bilo ni najmanjih odstupanja od prijavljenih programa.

Idemo dalje. Drugi dobar zagrebački đak jest kazalište Žar ptica koje je od tri najavljena naslova
premijerno izveo već dva: "Družbu Pere Kvržice" u režiji Olivera Frljića i "Crvene cipelice" koje je režirala Dubravka Crnojević Carić. Za treću je najavljenu premijeru već održana i audicija. Dakle, sve po "pravilima službe", kako bi se reklo. ZKM je od šest najavljenih premijera održao dvije premijere, a treća je promijenila naslov, no redatelj je (Borut Šeparović) ostao isti. Dakle, pred ZKM-om su ove godine još tri premijere.

Kerempuh je za ovu godinu najavio tri premijere, a od najavljenih naslova vidjeli smo samo "Bolnicu na kraju grada" u režiji Saše Broz. "Mrtve duše" i "Mrešćenje šarana" vidjet ćemo (valjda) u onom drugom (i kraćem) dijelu godine. Ili je "Spektakluk" zamijenio Gogolja ili Popovića? Može i to biti. E sad, tu već imamo malih problema jer "Spektakluk" spada u kategoriju entertaimenta, čiste pa čak i plitke zabave (što je sasvim legitimno), a ni Gogoljev ni Popovićev predložak to nisu.

Zagrebačko kazalište lutaka izvelo je dvije od četiriju predviđenih premijera ("Snjeguljicu i sedam patuljaka" te "Kravu na mjesecu"), a održalo je i premijeru predstave Davida Mameta "Život u kazalištu", izvan programskih funkcija koje je Grad Zagreb predvidio za to svoje kazalište. ZKL središnje je kazalište lutaka za djecu od 3 do 9 godina, ali je predviđeno da radi i lutkarske predstave za odrasle. Ovaj poznati Mametov komad nije lutkarska predstava pa se čovjek pita: zašto se ta predstava našla na repertoaru ZKL-a, kako to piše na internetskim stranicama? Niti je najavljena niti je sukladna programskim funkcijama… Iliti: pola glavnih predmeta nema u đačkoj knjižici, a dodan je predmet iz neke druge škole! S kojeg je Marsa ova predstava pala na repertoar ZKL- a i - za koga?

Sad dolazimo do dva javna gradska kazalištima u kojima je teško shvatiti što se događa.

Prvo je kazalište Komedija koje (odmah iza HNK) ima najveći broj zaposlenih umjetnika (ali i ostalih
kazališnih djelatnika), a koje je u prvih šest mjeseci ove godine izvelo samo jednu od pet najavljenih premijera! K tome, to je balet, "Breza" Veseljka Barešića i Dinka Bogdanića prema Kolarovu predlošku. Balet kao forma također nije predviđen programskim funkcijama za ovo kazalište mjuzikla, operete i komedije pa sama ta činjenica već otvara pitanja repertoarne politike. Na programu se našao nenajavljeni naslov "Terapija, terapija" u režiji glumca ansambla Komedije Damira Lončara. Umjesto kojega je naslova postavljena ova komedija, ne zna se, pa tako se i ne zna možemo li tijekom jeseni očekivati (najavljenu) novu predstavu Jirjia Menzla ili ne. U svakom slučaju, u drugom dijelu godine Komedija bi trebala producirati još čak tri premijere što nije nimalo realno. Kad još uzmemo u obzir da je u prošloj godini to kazalište od četiriju najavljenih naslova napravilo samo dva, a ostvarilo najveći financijski gubitak od svih javnih kazališta, onda je jasno da će siroče od đačke knjižice teško stići kući na uvid… Odnosno, potpuno je razvidno (ali ne i jasno) da ni Kazališno vijeće ni Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba ne vode previše računa o tome što se na Kaptolu događa s novcem poreznih obveznika. A trebali bi itekako polagati račune za uloženo i potrošeno. Pa za to su zaduženi i plaćeni!

I na kraju nam se nalazi kazalište Trešnja koje ove godine nije izvelo NI JEDAN od najavljenih naslova, a kako stvari stoje, uskoro i neće izvesti ništa s vlastita prijavljenog popisa. U najvećem kazalištu za djecu u Hrvatskoj trebali smo gledati "Knjigu o džungli", "Kutije", "Regoča" i "Janka Raščupanka", a vidjeli smo "Mirakul za malene", "Tri skockana praščića" i u najavi je - "Šeherezada"! Kad se uzme u obzir da je u prošloj godini izveden SAMO JEDAN od četiriju najavljenih naslova, a u pretprošloj NI JEDAN, valja nam se zapitati kako je to moguće?!  Gdje se u svemu tome nalazi ODGOVORNOSTosnivača/vlasnika, Kazališnog vijeća i menadžmenta kazališta?

Doda li se k tome još činjenica da je u programskim funkcijama vlasnik (Grad Zagreb) predvidio da će u ovom kazalištu svoj potrebe
ostvariti djeca i mladi uzrasta od 6 do 14 godina, a da je od 15 naslova na repertoaru njih čak čak 9 izvan tih programskih funkcija, onda smo u još većem problemu.

Neovisna je scena financijski do te mjere devastirana od tog istog Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba koji selektivno pregledava đačke knjižice da je čudo da itko od neovisnih izađe s bilo kakvom premijerom.

Nije li došlo vrijeme da se stvari počnu mijenjati i da se poslovanje onih koji neodgovorno rade počne sankcionirati?

Nekad su nam zbog loših ocjena zabranjivali voziti bicikl, ići s prijateljima iz kvarta na bazen ili nogomet. Morali smo već kao djeca shvatiti da je neprihvatljivo ne izvršavati svoje obveze.

Očito je došlo to nepodnošljivo vrijeme kad s jedne strane nitko ništa ne mora, a s druge nam strane peru mozak o financijskoj odgovornosti zbog koje proračun za (neovisnu) kulturu mora padati.

PROGRAMSKA je odgovornost jednako važna kao i financijska i nije jasno kako to nije jasno onima koji bi o tome trebali voditi računa! Onima koji su zaduženi da skrbe o tome da građani za svoj novac dobiju ono što su tražili.

Kako može proći u viši razred netko tko ima same jedinice? Ne može. To zna već i svako dijete u vrtiću.

Ali logika je jedno, a naša kazališna stvarnost nešto je sasvim drugo.

Halo, halo, ima li nekog tko će sankcionirati neizvršavanje preuzetih obveza?

Navodno se za novog zamjenika pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i šport u Zagrebu koji bi se bavio kulturom/kazalištem (a kojeg nema već godinu dana) prijavilo čak 20 kandidata. Je li među njima i taj koji će znati reći - DOSTA?

I koji će one koji u đačkoj knjižici imaju same jedinice poslati barem - u kut. Ako im već neće dati ukor pred isključenje.