originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Jedan od uzbudljivijih trenutaka u životu bila mi je svečana promocija u doktoricu znanosti. Nas tristotinjak prisegnulo je da ćemo djelovati na korist razvoja znanosti, a onda smo to potvrdili potpisom u knjigu doktora.

Od tog trenutka svaka riječ koju kao doktor znanosti napišeš i pošalješ u javnost, radilo se to o znanstvenom, stručnom radu ili samo o blogu, mora biti utemeljena na argumentima.

U skladu s tim pravilom i vlastitom savješću bavim se svojim istraživanjima, a vjerujem da tako rade i drugi.

Ali, kao i uvijek u životu, neka uvjerenja valja propitivati i ne uzimati ih zdravo za gotovo.

E, upravo na ovakvo jedno propitivanje natjerao me prošli tjedan.

U ponedjeljak sam dobila informaciju da će se u utorak održati sjednica Odbora za obrazovanje i kulturu u Hrvatskom saboru na kojem će prva točka dnevnoga reda biti Prijedlog o izmjenama Zakona o kazalištima. Kako je hrvatsko kazališno zakonodavstvo predmet mog užeg područja istraživanja (a i moja strast), odmah sam u Sabor uputila zamolbu za dopuštenje prisustvovanja raspravi.

Stigao je odgovor da je sjednica zatvorena. I da ne mogu ući.

Hm. Zatvorena sjednica.

Zašto?

Uporna kakva već jesam, nisam se pomirila s odgovorom, pak sam si zahvaljujući jednom zastupniku osigurala ulazak na Odbor.

Umjesto prve točke dnevnog reda ZOK je prebačen na drugu jer se prvo raspravljalo o novom Zakonu o znanosti. Bilo je zanimljivo slušati raspravu, argumentiranje i pregovaranje te sam nakon sat vremena zaključila da se stvari ipak mijenjaju i da u ovom Odboru postoji DIJALOG bez obzira na stranačku pripadnost.

No, kad je došao na red  «naš» zakon, shvatila sam da je ono s prvom točkom bio samo - privid.

Sa ZOK-om je krenulo dobro.

(Neću spominjati imena stranaka da se ne bi pomislilo da mi je strančarenje bitno. Iskreno, uopće me ne zanima tko pripada kojoj stranci.)

Nakon argumentiranih izlaganja akademika Reinera i mr. Mesića,  javio se cijenjeni znanstvenik kojeg i osobno iznimno poštujem, dr. Gvozden Flego, a koji je, usprkos tome što se nekada davno upisao u knjigu doktora znanosti, počeo iznositi mišljenje koje nije utemeljeno na argumentima već je plod isključivo STRANAČKOG opredjeljenja.

Slušam što govori i čini mi se da sanjam.

Mesić je rekao da se kriza HNK-a u Zagrebu ne može rješavati zakonom.

No, zastupnik Flego ustvrdio je da, kad se ne može postići dogovor, stvari treba rješavati upravo tako - zakonom.

Uh. Tu mi je nešto zapelo u grlu.

Kroz glavu mi je proletjelo kako se u Nizozemskoj kulturna politika MORA donijeti konsenzusom i raspravlja se dok se dogovor ne postigne.

No, u Hrvatskoj se i ne pokušava pregovarati nego se prelama - zakonom.

Koji se ionako selektivno primjenjuje.

Kako kome odgovara.

Pogledamo li kako se razvijala situacija s četiri propala natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu uvidjet ćemo da je tijekom procesa bilo više prilika da se problem riješi, ali Ministarstvo kulture nije iskoristilo ni jednu.

Zašto? To nikome nije jasno!

Pa se donosi zakon.

Nakon što je dr. Flego «opravdao» nešto što se ne može opravdati u svezi HNK-a u Zagrebu, okrenuo je na buduću nacionalnu kuću u Varaždinu. Eh, tu smo mogli čuti da je ovo kazalište ne samo najbolje u Hrvatskoj, nego i u europskom kontekstu, a zapravo se može reći da ima i SVJETSKE DOSEGE.

Tu mi je pala čeljust.

Naime, dan prije toga poslala sam i njemu, kao i mnogim drugim zastupnicima, detaljnu analizu PROGRAMA varaždinskog kazališta iz koje je razvidno da programski ni na koji način ne zadovoljavaju kriterije da postanu nacionalno kazalište.

Ali, što znači analiza kad je jači argument BITI VOJNIKOM STRANKE! Svoje partije, kako se govorilo.

Nakon ovog izlaganja od kojeg sam definitivno počela shvaćati da mi valja bježati iz ove zemlje, riječ je uzeo neovisni zastupnik Kajtazi koji je prebjegao u vladajuću koaliciju i održao govor po načelu: jasno je da je HNK u Varaždinu «najbolji, najstariji, najdivniji, a i meni se jako sviđa, pa uopće nije upitno da mora postati peto nacionalno kazalište u Hrvatskoj»!

O, da, čak su i meni dopustili govoriti (zahvaljujem) i govorila sam u skladu sa svojim znanstvenim spoznajama.

Ma da, znam, pala sam s Marsa i ne razumijem politiku… Tko mi je kriv.

Na kraju sam od pomoćnika ministrice kulture Stojsavljevića naučila da je «strategija postavljena na stranicama Ministarstva kulture zapravo AKCIJSKI PLAN».

Čovjek uči dok je živ pak sam i ja naučila nešto što ne možete naći ni u jednom udžebeniku:

STRATEGIJA = AKCIJSKI PLAN.

A saznala sam i da ne govorim istinu. Bolje reći, da lažem.

Lijepo.

A i to da je «javna rasprava» za ovaj Prijedlog vođena na internetu 15 dana, i koja je završila bez ikakve dvosmjerne komunikacije, najdemokratičnija do sada.

Nisam znala bih li plakala ili se smijala.

Ili povraćala.

I?

Kod glasanja je STRANAČKA STEGA pobijedila.

Odbor je s 4 glasa za i 3 protiv dao zeleno svjetlo Prijedlogu za daljnju proceduru.

To je, kažu, demokracija.

Bljak.

Sljedećeg tjedna Prijedlog dolazi na raspravu u Sabor. Nakon toga bi trebala biti javna rasprava (nadam se ne onakva nikakva kakva je bila za ovaj Prijedlog), pa se na temelju te rasprave piše novi Prijedlog koji kreće u proceduru, a koja završava objavom u Narodnim novinama.

Moja procjena jest da ćemo najranije u LISTOPADU imati NEŠTO. A, kako nas je obavijestilo Ministarstvo kulture, do kraja godine trebali bismo imati i CIJELI NOVI ZAKON O KAZALIŠTIMA.

KAKO? KADA?

Tko je tu lud?

Pitam se samo razmišlja li itko da je u ovom trenutku već trebao biti objavljen program za sljedeću sezonu kako bi se počela upisivati PRETPLATA koja čini velik dio vlastita prihoda HNK-a u Zagrebu?

Tko će napraviti program za sljedeću sezonu?

Intendantica na odlasku?

Netko tko će biti imenovan vršiteljem dužnosti?

Moja mama?

Kako se uopće moglo dogoditi da se središnja nacionalna kuća dovede u ovakvu situaciju?

U zemlji u kojoj se strateški plan proglašava akcijskim planom - sve je moguće.

Moram se osvrnuti i na jučerašnji intervju Željka Matića na Radiju 101 s potpredsjednikom Sabora Nenadom Stazićem na koji me upozorio nesuđeni intendant Velimir Visković na svom FB profilu. Piše Visković o tome da je glavna tema razgovora bio Referendum o dopuni Ustava odredbom kako je brak isključivo heteroseksualna zajednica i kako se Nenad energično zauzimao za prava LBGT zajednica. No, pita se Visković, zašto nije rekao svojem bratu blizancu (a svi znamo koliko su bliski) da se ne sramoti povlačenjem plakata za "Fine mrtve djevojke", kojim je ponizio ne samo LBGT populaciju, već i cenzurirao slobodu umjetničkog izražavanja?!

Na kraju je Matić pitao Stazića o intendantu HNK-a i novom Zakonu o kazalištu. Kaže Visković: Ne mogu baš reći da Nenad nema veze s kazalištem, izvodio mu je Ljuština svojedobno njegove satirične pokušaje u Kerempuhu. A i šogorica mu je poslovna ravnateljica HNK. Odjednom razgoropađeni Stazić raspali po ministrici kulture kako donosi novi zakon samo zato da bi postavila svojeg čovjeka (sve misleći na Viskovića) na čelo nacionalne kazališne kuće. Zanimljivo kako se on i Ljuština nisu bunili kad je Mirjana Sanader postavljala intendanticu (a ova šogoricu)?!

I završava Visković: Pa, ljudi moji, i slijeva i zdesna, ja sam odmah nakon što me kum Ljuština srušio na natječaju prije punih osam mjeseci rekao da se više ne namjeravam izlaziti na natječaj pred Ljuštinu, a nakon što je Bandić premoćno pobijedio na izborima prije dva tjedna to sam još jednom ponovio ministrici.

Neće Bandić Viskovića, al' bogami neću ni ja gradonačelnika koji uvodi cenzuru! Stoga, dragi Staziću, prestani se plašiti Viskovića, neće ti poremetiti tvoje obiteljske dealove!

Uglavnom, kuha li kuha na našoj kazališnoj sceni, a što će se skuhati, saznat ćemo uskoro.

Svakako ću otići u sabornicu slušati raspravu i baš me zanima hoće li zastupnik Nenad Stazić diskutirati i usprotiviti se svojim partijskim kolegama i koalicijskim partnerima oko ove teme. I hoće li dr. Flego i dalje lamentirati o svjetskim dosezima HNK-a u Varaždinu? 

Javim vam sljedeće nedjelje što je bilo!

A što se tiče Varaždina, kliknite na naslovnicu tog kazališta i sve će vam biti jasno.

Prvo piše popis predstava koje su ovoga mjeseca na gostovanju.

Od sedam (7) naslova koji putuju (pa valjda na taj način zadovoljavaju javne potrebe cijele Hrvatske), PET (5!) je naslova koje igra i režira Ljubomir KEREKEŠ , inače prvak drame HNK-a u Zagrebu!

U tri (3) naslova Ljubomira Kerekeša koje HNK u Varaždinu vodi «pod svoje» NE IGRA NI JEDAN ZAPOSLENI GLUMAC tog kazališta, a u druga dva naslova igra DVOJE zaposlenih glumaca.

Nemam komentara.

Na gostovanju je i «Pričaj mi o Gorkome», sjajna predstava Mani Gotovac, ali koju na svojim stranicama vodi i neovisno kazalište Planet Art. HNK u Varaždinu Planet Art uopće ne spominje.

Nemam komentara.

Ovaj mjesec gostovat će i «Ruke» Ranka Marinkovića u kojima igra JEDNA ZAPOSLENA GLUMICA toga kazališta.

Ako pak pogledamo što se igra na samoj pozornici HNK-a u Varaždinu, onda vam mogu reći da igraju sveukupno pet (5) IZVEDABA profesionalnih kazališnih predstava.

PET.

Četiri naslova (4).

U jednom naslovu NE IGRA NI JEDAN ZAPOSLENI GLUMAC HNK-a u Varaždinu, a u dva (2) naslova igra po jedan (1) zaposlenik.

Odlično! Baš kako i priliči jednom nacionalnom teatru! «Svjetskog» kalibra.

Ma poklikate li nacionalne teatre po Francuskoj, Njemačkoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu, naići ćete na istu situaciju! Jamčim vam. Kako ne.

Na gostovanju ovog budućeg nacionalnog kazališta većina je naslova glumca zaposlenog u drugom gradu, u drugom kazalištu, a kod kuće igraju pet izvedaba i četiri naslova.

A što se događa u ostale dane na velikoj pozornici?

Ovako: 9 produkcija predstava djece (dramski studio, amateri), 2 koncerta, 4 koncerta «Društva Naša djeca», ponovno amateri, 1 gostovanje ZKM-a, 2 x Podjela maturalnih svjedodžbi, 2 predstave na Plesokazu (ne zna se što je to, amateri ili profesionalci), 7 predstava Dana suvremenog plesa, dakle, manifestacije koja gostuje u kazalištu.

Baš nacionalni program.

No, iskreno, ovo u HNK-u u Varaždinu i nije najgore.

Kliknete li na stranice javnog gradskog kazališta TREŠNJA u Zagrebu, NAJVEĆEG kazališta za djecu u Hrvatskoj, dočekat će vas prazna stranica.

NEMA NIČEGA.

Piše: Trenutno nema predstava na repertoaru GK Trešnja.

Sve sam rekla.

Ni za ovo nemam komentara. Ima li vlasnik, Grad Zagreb?

P. S. Maloj sceni preostalo je još 14 dana do zatvaranja.