originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Natječaj ZKM
Jučer me navečer, u pauzi predstave «Prava stvar» koju povodom 25. obljetnice otvaranja Male scene igramo svakog dana sveukupno 30 puta (preostalo je još 19!), pitala jedna gospođa kako se osjećam sada kada je u Remetincu osim Milana Bandića i Ivica Lovrić, jedan od onih zbog kojih smo gotovo morali zatvoriti kazalište? Kaže gospođa da prati moju borbu sa strukturama još od emisije Studio 45 na RTL-u gdje sam imala duel s Tedijem Lušetićem, čita Slamku i daje podršku u svakom pogledu.
Hm...
Kako se osjećam?
Trenutačno su u Remetincu Milan Bandić i Ivica Lovrić.
Ni jedna točka zbog koje su privedeni ne odnosi se na kulturu.
Tako da su moji osjećaji vezani isključivo za žaljenje što kultura još uvijek nije došla na red.
Ponovno nas je sport pretekao.
Tko nam je kriv...
No, naglašavam da kutura još nije došla na red.
Što znači da sam čvrsto uvjerena da će itekako doći.
Bez brige, nikoga neće mimoići ta gorka čaša.
Prošlog utorka (11. studenoga 2014.) u emisiji HRT-a Otvoreno, Vitomir Bijelić, šef Krim policije, rekao je da nas uskoro očekuju nova uhićenja u akciji Agram, a do kraja godine brojka uhićenih biti će troznamenkasta.
Bila je to naznaka da bi se Ivica Lovrić uskoro mogao naći u Remetincu.
I kad mi je u četvrtak ujutro stigla poruka «Ivica u marici, ide na besplatan stan i hranu», znala sam da se Bijelićeve riječi ostvaruju.
Da je to - to.
No, situacija nije tako jednostavna.
Tijekom višegodišnjeg ustrajnog i predanog rada na kadroviranju u zagrebačku (a možemo reći i hrvatsku) kulturu, u sustav su «ušrafljeni» ljudi koji će i dalje djelovati u istom smjeru u koji su ih uputili njihovi «ušrafitelji».
A to znači da smo još daleko od bilo kakve promjene.
(Uvijek kad rabim pojam «ušrafljivanje» pred oči mi dođe slika - zubnih implantanata. Kad se jednom implantant ugradi u kost, teško ga se s tog mjesta makne.)
Da je tome tako uvjerila sam se i sama u ponedjeljak poslije podne kada sam tijekom šezdesetak minuta Kazališnom vijeću ZKM-a predstavljala svoj program za ravnateljicu.
Već dugi niz godina nisam dijelom sustava pak mi je susret s istim bio neka vrsta šoka. Kad godinama nemaš dodira s okruženjem koje teorija naziva «kutije na glavi», teško ti je povjerovati da «kutije» ostavljaju tako jak trag.
U Kazališnom vijeću ZKM-a, od predzadnje promjene Zakona o kazalištima, sjedi petero članova. Troje su predstavnici vlasnika, a dvojica su predstavnici umjetnika i ostalih zaposlenika.
Razgovoru je nazočilo cijelo Vijeće.
Kolege glumci, članovi Vijeća, Danijel Ljuboja i Jasmin Telalović, životno su bili zainteresirani za razgovor o programu.
Bez obzira na to što nisu upućeni u mnoge elemente vođenja organizacije, imali su bezbroj pitanja.
Isto je tako bilo i s Katarinom Pejović, predstavnicom vlasnika koja ima uvid u širu sliku kazališnog sustava, premda ne i dovoljno znanja o strukturi organizacije, financijama te organizacijskom modelu.
No, u prostoriji je bilo još dvoje predstavnika vlasnika koje je «ušrafila» politika, ali s upitnim kompetencijama: predsjednica Vijeća Kostadinka Velkovska (koja je i u Vijeću Gavelle), članica Nezavisne liste Milana Bandića, te predstavnik Stranke umirovljenika Dragan Šolaja, koji se na razgovoru nije ni predstavio.
U sat vremena Šolaja nije progovorio ni jednu jedinu riječ.
Nije mi postavio ni jedno pitanje.
Ništa.
Pitala sam Snježanu Banović, koja se također prijavila na natječaj i s kojom je obavljen razgovor, i ustanovile smo da ni njoj Šolaja ništa nije rekao.
Pokušala sam na internetu saznati nešto više o čovjeku čiji glas može biti presudan u tome tko će voditi ZKM u narednom četverogodišnjem razdoblju, ali bila je to uzaludna rabota.
Nisam saznala ništa.
Koje su Šolajine kompetencije da uopće može pristupiti raspravi o programima, ne znam.
Zna li netko?
Jasno mi je da «ušrafitelji» montiraju svoje kadrove koji dižu ruku kako oni kažu (veži konja gdje ti gazda kaže!).
Jasno mi je da se osjećaju važnima jer imaju mogućnost donošenja odluka, a za to i primaju naknadu.
Ali mi nikako nije jasno da itko svjesno i svojevoljno pristaje biti dijelom tijela koje odlučuje, a zna da nema pojma o materiji.
Ili Velkovska i Šolaja zapravo misle da jesu kompetentni?
Da nešto znaju o području?
Da uistinu trebaju biti ondje?
Ne valjda...
Uvijek se u takvim prigodama sjetim antologijske rečenice Dušana Ljuštine koju je izrekao u intervjuu u Globusu 2009. godine: Danas smo u Zagrebu učinili sve da jednom i zauvijek potjeramo politiku iz kulture. Tome u prilog govori činjenica da nijedan ravnatelj u kulturi nije imenovan po političkoj podobnosti.
Ajde, barem znamo na čemu smo!
Ha, ha, Ljuština - legenda!
Sve vrijeme razgovora pokušala sam objasniti članovima Vijeća da je suludo tražiti od kandidata plan i program organizacije od preko stotinu zaposlenika za četverogodišnje razdoblje bez osnovnih dokumenata: Statuta, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu organizacije, financijskih bilježaka, dokumenta o zaposlenicima s naznakama kakve ugovore imaju i do kada im vrijede itd.
Ima toga...
Pisati četverogodišnji kadrovski, financijski, programski i prostorni plan bez podataka, kako se to radi?
Dragi svi vi u Kazališnom vijeću ZKM-a, mala obavijest: ne može se napraviti nikakva analiza bez podataka.
A Kazališno vijeće u kojem sjedite nije ih nama, kandidatima, dalo.
Ono što ste nam dali jest - kupus.
Ne natječajna dokumentacija.
Kupus od kojeg bi svakome tko imalo zna o području trebalo biti neugodno.
Još uvijek sam «zavjetovana» svojim potpisom da neću nikome reći što piše u dokumentaciji, pak ne smijem napraviti analizu pravog stanja dokumentacije za kazalište kojem se traži ravnatelj, a koje je navodno najbolje kazalište u ovom dijelu Europe.
Najbolje kazalište mora pokazivati izvrsnost i na razini dokumentacije.
Oni koji bi trebali odlučivati o programima morali bi znati barem osnovne pojmove o području o kojem odlučuju, trebali bi imati osnovna znanja o onome o čemu trebaju dati svoj (meritorni) sud.
Situacija je sasvim suluda.
Pak je i moguće da je najboljim programom proglašen onaj koji u SWOT analizi na prvo mjesto napiše slova W i T, a tek onda S i O.
Pa ne zove se analiza WTSO, nego SWOT!
A o tome da autorica ne zna značenje pojedinog slova, neću ni govoriti.
Da mi student u prvom semestru školovanja donese ovakvu SWOT analizu koja je «pobijedila», ne bi mogao dobiti prolaznu ocjenu.
Neću danas analizirati taj program.
Vrijeme će ionako pokazati koliko su bili čvrsti temelji ovog dokumenta.
Ali što WTSO analiza znači nekome tko je izabran u Vijeće iz kvote Stranke umirovljenika? Ili koga je «ušarafio» Milan Bandić u zamjenu za zajedničku fotografiju na kojoj se iskazuje ženska podrška njegovoj kandidaturi?
Važno je da su - ušrafljeni.
Pa i ne pitaju kako to da se javno govori da je kazalište nekoliko milijuna kuna u plusu, a bilanca pokazuje minus.
Moguće je da je pogrešna bilanca.
Moguće je da naprosto nisu predočeni svi dokumenti.
Sve je moguće.
Ali, dragi kolege - članovi Vijeća, zato ste izabrani da nema nikakvih dvojbi oko poslovanja kazališta!
I to u svakom pogledu, programskom, financijskom, kadrovskom i prostornom.
Ali vama je ionako bilo najvažnije promijenili Statut (o čemu sam već pisala) i dignuti ruku za kandidatkinju radi koje je Statut i mijenjan.
To se od vas i očekivalo.
Nadam se da će ovih dana u medijima osvanuti i obrazloženje po čemu je izabrani program bolji od ostala četiri.
Hoće li i to objasniti Kostadinka Velkovska?
Ili Dragan Šolaja?
Nadam se da hoće.
Ili bi barem zaposlenici i vlasnik trebali tražiti objašnjenje.
Da bi se neki program odabrao ili ne, valja isto argumentirati.
Ili će ponovno izaći, kao i nakon natječaja u Gavelli, da je program naprosto najbolji!
E, pa dragi članovi Vijeća, čekamo argumentaciju.
Osobito što je, kako prenose mediji, na glasanju bilo 3:2.
Odluka nije donesena jednoglasno.
Tko je bio protiv WTSO analize?
Tko je bio za WTSO?
Hoćemo li to saznati?
Ah, da, autori naslova u medijima koji nam govore da ZKM ima novu ravnateljicu trebali bi znati da procedura još uvijek nije gotova.
Ima ovaj natječaj i dobre strane: prvi su put svi programi javno dostupni (stranice Teatra.hr), kandidatima je omogućena prezentacija programa, a javnost je uglavnom bila upućena u proces.
Prije samo dvije i pol godine takvo što bilo je nemoguće.
Ali, sve dok svi natječajni materijali za javne ustanove ne budu
objavljeni na internetskim stranicama, dok bilance, financijske
bilješke, broj gledatelja, repriza, naslova, gostovanja i sve
ostalo ne bude dostupno uz dva klika, dok se ne objave i snimke
razgovora s kandidatima koje će svatko moći poslušati, nećemo moći
reći da smo se pomaknuli s mrtve točke.
Hm, kako da se s mrtve točke pomakne jedno kazalište kada cijelom Uredu za kulturu nije prihvaćen izvještaj za prošlu godinu?
Znate li da još uvijek Gradska skupština nije dala prolaznu ocjenu izvještaju Ureda za kulturu za 2013. godinu?
Znate li da je taj izvještaj već dvaput «pao»?
Ma ne stigne se baviti izvještajima kad valja «ušrafljivati»!
Idemo dalje.
«Ebola» promjene Statuta koja se proširila po cijeloj zemlji donijela nam je još jedan natječaj koji je izvan pameti: Lado napokon traži novog ravnatelja!
No, za razliku od dosadašnjih natječaja, u ovom se, a sukladno promjeni Statuta od 9. rujna 2014. (koji se napokon pojavio na stranicama Lada!) traži samo pet godina radnog staža!
U Članku 1. Izmjena Statuta piše da se riječi «pet godina radnog iskustva u struci» mijenjaju u «pet godina radnog staža».
Pa naravno! Što će nam struka?
Što će nam kompetencije?
Dajte nam «ušrafljene»! Koji jedino znaju dizati ruku!
I tako se na natječaj za Lado može javiti otprilike 250 tisuća ljudi.
Ajmo, javljajte se ljudi!
To je jedini način otpora ovome bolesnom sustavu!
Ili, kako to Kostadinka Velkovska kaže, treba omogućiti većem broju ljudi da se mogu prijaviti na natječaj.
A ona je (valjda) ta koja će svojom dubinskom (ili možda ipak - dubioznom) analizom iznjedriti prave.
Majko mila...
Ponavljam, ne treba biti nezahvalan.
Pogledate li danas «program» kojim je Saša Anočić dobio drugi mandat prije dvije godine, jasno je da je danas to nemoguće.
Program rada kazališta Trešnja - Saša Anočić
Loša vijest prošloga tjedna stigla je iz Ureda povjerenice za informiranje Anamarije Musa. Dala je intervju pod naslovom: Osjećam se prevarenom.
Ako ostanemo bez nje, mislim da se možemo pozdraviti s krhkim nitima demokracije koje su se zahvaljujući njezinu radu uspjele uspostaviti.
Poštovana gospođo Musa, molim Vas, nemojte odustati!
Dragocjeni ste!
Vi ste nam jedina Slamka spasa u ovom svijetu «ušrafa» koji nisu svjesni da će - i oni doći na red.
P. S. U siječnju ove godine pokrenuta je inicijativa za odvajanje kulture iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Smatrate li da bi se kultura trebala odvojiti, možete potpisati peticiju!
P. P. S. S. Pročitajte novi post na blogu Budilica Ivice Šimića: O siromašnim pepeljugama i bogatim prinčevima!