originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

U svojoj dugoj karijeri načitala sam se i naslušala svakakvih «točnih» podataka o sebi, ali mi se čini da će prošli tjedan na tu temu zauzeti vrlo visoko mjesto.

U osamdesetim godinama prošloga stoljeća, kad sam igrala Šteficu Cvek u filmu Rajka Grlića «U raljama života» nije bilo naslovnice u bivšoj Jugoslaviji na kojoj nisam bila. Zanimljivo je da sam od svih napisa imala samo jednu «duplericu» koja je bila (osobito za to doba) šokantna. Jedan je beogradski tjednik objavio razgovor sa mnom i opremio ga također šokantnim naslovom «Volim žene», premda u tekstu nije bilo nikakvih naznaka o tome da bi moja seksualna orijentacija bila drugačija od, za to vrijeme, jedino prihvatljive.
U devedesetima, kad smo Ivica Zadro, Darko Janeš i ja na televiziji vodili Limačijadu pa nakon toga i Malaviziju, pročitala sam o sebi u jednom sarajevskom tjedniku da imam dvoje izvanbračne djece, a jednako tako da sam «pobjegla» u Ameriku s tadašnjim (i sadašnjim!) direktorom televizije Goranom Radmanom, premda čovjeka osobno do dana današnjeg nisam upoznala. Slučajno se poklopilo da sam išla raditi u Ameriku u isto vrijeme kada je on išao na službeni put u istom smjeru i - eto «ekskluzivne» vijesti.
Senzacionalne.
Jedan od «vrhova» istraživačkog novinarstva povezan sa mnom u to doba bila je «duplerica» u tjedniku koji izlazi još i danas, a koji je objavio da sam se u crkvi svetoga Marka udala za prof. Vladu Habuneka, našeg svjetski poznatog kazališnog redatelja, koji je u to vrijeme imao 86 godina. Ja sam imala 33.
Razlog toj «udaji», kako je bilo navedeno u tjedniku, bio je njegov stan na Ribnjaku 38.
A što bi drugo i bilo?
Vlado me nazvao sav izvan sebe da ga je zvao «neki smiješni mladi čovjek» koji je od njega tražio da on, Vlado, potvrdi sretno vjenčanje.
Sljedećeg tjedna ponovno sam se našla na «duplerici» tog istog uvaženog tjednika gdje je, doduše, udaja demantirana, ali insinuacija da ću se «dokopati» stana je ostala.
Opće je poznata činjenica da i danas živim u Vladinu stanu… Na Ribnjaku.
Da, kako ne.

Bljak.

Kad se baviš javnim poslom, uvijek moraš biti spreman na to da će ti se događati slične stvari.
No, usprkos ogromnom iskustvu prošlog sam tjedna doživjela nešto sasvim novo.
Ma svaki dan donosi novosti u ovom našem istinoljubivom medijskom svijetu!
Tomislav Čadež, o kojem sam pisala u prošlom postu, ponovno mi je «darovao» svoje smeće od uradka koji neću ni komentirati.
Prejadan je.

I Čadež i tekst.

Dakle, u ponedjeljak 13. svibnja u 12 sati održala sam konferenciju za medije na kojoj sam iznijela razloge zbog kojih ću nakon 25 godina uspješnoga rada zatvoriti kazalište Mala scena. Obrazložila sam sve o zlostavljanju i zastrašivanju koje nada mnom provodi javna uprava, a što je uzrokovano mojim javnim djelovanjem.
A najviše ovom ovdje Slamkom spasa koju i sada čitate.
Nakon presice imala sam i tri televizijska sučeljavanja.
S Tedijem Lušetićem, «malim od palube Velikih dečkih», zaduženim za kulturu u Gradu Zagrebu.
U sva je tri sučeljavanja već spomenuti Tedi, a da nije trepnuo, lagao u kamere o meni, mom radu, mom kazalištu, mom poslovanju, radu Vijeća za kazalište pri Gradskom uredu, a i o radu samog Gradskog ureda.
Gleda čovjek u kameru, laže li laže i - nikom ništa.
Laže da sam nenamjenski trošila sredstva poreznih obveznika, premda imam pisane dokumente koji potvrđuju da nisam. Čak je i njegov šef Ivica Lovrić, koji ga tjera da se sa mnom medijski sučeljava (a koji je i šef stožera Milana Bandića za izbore!) POTPISAO da NISAM nenamjenski trošila novac za 2011. godinu. A taj je dokument objavljen 8. veljače 2013. na internetskim stranicama Skupštine Grada Zagreba.
A Lušetić kaže - da jesam.

Laže.

Laže da si Ivica Šimić i ja isplaćujemo ogromne iznose na teret poreznih obveznika. O toj laži također postoje pisani dokumenti. A postoje i isplatne i kotne kartice koje pokazuju da su «ogromni iznosi» - čista laž.
I nikome ništa.
Laže da je Ured obavio detaljan nadzor nekoliko drugih kazališta, a samo su kod mene nađene nepravilnosti.
Glasnogovornica Ureda za kulturu dala je priopćenje da se nikakvi nadzori nisu vršili. Kliknite i pročitajte.
Neka kažu Lovrić i Lušetić kojim su to još kazalištima pregledavali račun po račun kao Maloj sceni?
Baš me zanima!
Laže Lušetić da Ured radi transparentno.

Da rade NETRANSPARENTNO može PROVJERITI svatko s dva klika na njihove internetske stranice na kojima ne postoje nikakvi izvještaji za prošlu godine. Niti za ijednu drugu godinu. Ikada.
Zar su baš svi zaboravili da je neovisna scena GODINAMA tražila da se javno objave odluke Vijeća?
Ove godine te odluke odjednom NITKO NE TRAŽI!
Premda javno objavljenih odluka i dalje nema.
Hej, ljudi, čini mi se da sanjam!
Laže Lušetić da su me u više navrata primili u Uredu. Njih nekolicina primili su me jednom (o tome sam i pisala), a još dva puta primila me djelatnica Ureda kojoj sam sve objašnjavala što me pitala. I činilo mi se da je shvatila što govorim.

Lušetić i Lovrić?

Ne, oni me nisu primili. Odnosno, Lovrić me primio 2009. godine. A Lušetić zajedno s onom četvorkom. Jednom. To je to.
A u knjizi telefonskih poziva koju vodi tajnica postoje zapisani svi moji pozivi.
Deseci njih.
Ured za kontrolu pisao im je u više navrata, ali čak ni njima nisu odgovarali u zakonskom roku.
Nisu odgovorili ni bivšem predsjedniku Skupštine Bernardiću.
Laže da su mi odgovarali na pisma.
Nisu mi samo iz proljeća 2012. odgovorili ni na jedno od 10 pisama, uključujući i žalbu.
Ni na brzojav (za koji imam dokumentaciju), a oni tvrde da ga nisu dobili.
Niti su mi ove godine odgovorili na žalbu premda je prošao zakonski rok od 30 dana.
A Uredu za kontrolu su napisali da u neodgovaranju «nema zle namjere» samo imaju mnogo posla.
Genijalno.
Jednostavno - Lušetić sve laže.
Valjda mu je u opisu radnog mjesta da sve mora lagati.
A što drugo očekivati od čovjeka koji je zaposlen protuzakonito, o čemu je pisao i Teatar.hr , a i ja?
Protuzakonito zaposlen u Gradskom uredu za kulturu, a pravna država ne reagira!

Kako je to moguće?

Gradonačelnik je raspisao 2. svibnja 2011. godine natječaj za imenovanje zamjenika/zamjenice pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport.
Natječaju su mogli pristupiti kandidati koji su zadovoljavali uvjete: magistar/magistra, odnosno stručni specijalist/stručna specijalistica struke s područja društvenih, tehničkih ili humanističkih znanosti. 21. srpnja 2011. gradonačelnik je na mjesto pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, imenovao Tedija Lušetića i to na vrijeme od četiri godine. Nije pri tome nikoga smetala činjenica, kako je prenio Teatar.hr da je, Lušetić akademski muzičar klarinetist i profesor klarineta, dakle, da ne ispunjava prvi uvjet natječaja - visoku školsku spremu s područja društvenih, tehničkih ili humanističkih znanosti. Naime, domaće zakonodavstvo jasno razlikuje društvene i humanističke zananosti od umjetničkih područja.
Što drugo očekivati od čovjeka koji mene ponovno proziva za 130 kuna koliko su stajala tri para bokserica za Dražena Čučeka za predstavu «Ovca za cijeli život» (e, te su bokserice ušle u povijest!) jer sam ih, valjda, sebi ili mužu kupovala, a dana 31. srpnja 2012. bio je na listi «Linićevih dužnika» državi dužan porez u iznosu od preko 36 tisuća kuna.
Što drugo očekivati od čovjeka koji je oštetio državni proračun za 1,8 MILIJUNA kuna kao v.d. ravnatelja «Pula film festivala», i to zbog nemara jer nije na vrijeme poslao dokument za povrat PDV-a, a o čemu su pisale sve novine? Kliknite i pročitajte!
I to JEST općepoznata stvar.
Svako naše sučeljavanje završilo je tako da je on pred kamerama rekao da ćemo sjesti za stol i razgovarati, a kad su se svjetla u studiju ugasila, izlazio bi i ne bi pozdravio ni voditeljice, a kamoli mene. Naravno, poziv da dođem na razgovor u Ured nije došao.
Niti će doći.
Zašto?
Jer je laganje jedini način kojim oni MISLE da mogu postići cilj: ušutkati me i onemogućiti mi bilo kakvo djelovanje.
Vrhunac je ipak bio kada je u jednom sučeljavanju rekao da njega (ili njih) JA zlostavljam jer su im inboxi zatrpani porukama podrške Maloj sceni koje sve dolaze s ISTE ADRESE i da ih ne pišu oni koji nas, kao, podržavaju, nego sami sebi pišemo!
Iz ove uistinu najveće besmilice koju sam čula u posljednje vrijeme razvidno je da taj čovjek jedva zna otvoriti računalo, a kamoli da bi vladao njime, kako mu je pisalo kao uvjet u natječaju za mjesto na kojem sjedi.
Kako pravna država radi svoj posao u kulturi?
Nikako.

No, ni to nije sve.

Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a temeljem kojeg je natječaj na kojem je Lušetić prošao i raspisan, u članku 41. izričito kaže: 
Službenik ne smije donositi odluke, odnosno sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na financijski ili drugi interes fizičkih, odnosno pravnih osoba s kojima ostvaruje ili je ostvarivao službene ili poslovne kontakte u posljednje dvije godine.

  Lušetić je u gradsku službu stigao izravno s radnog mjesta u Gradskom kazalištu Komedija. Na mjestu pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, ne samo da izravno utječe na financijski ili drugi interes svog dojučeranjeg poslodavca, već se isti njegovim odlukama debelo okoristio. Usprkos dokazanom minusu u poslovanju i NEIZVRŠENOM najavljenom programu, Komediji su povećana sredstva! I o tome ste mogli pročitati na Teatru.hr .

A o tome da Komedija ima i nekoliko ovrha zbog neisplaćenih honorara i ostalih obveza, da ne govorimo.
No, za Lušetića Mala scena, koja uredno isplaćuje plaće zaposlenicima i ostalim suradnicima, POSLUJE NEUREDNO, a za urednost poslovanja ima rješenja svih inspekcija koje su prošle kroz nju, a kazalište Komedija s ovrhama i višemjesečnim kašnjenjem isplate honorara suradnicima - posluje UREDNO.
Pa tko je tu lud, pitam se?
I gdje je PRAVNA DRŽAVA?
NIŠTA od optužbi Tedija Lušetića nije istina, a on dalje ponavlja iste laži.
Pobjeći iz ove zemlje u kojoj vladaju tediji lušetići i njihovi gazde bilo bi jedino pametno.
Tedi Lušetić stalno spominje da ja potpisujem ugovore svom mužu i sebi.
Ja sam odgovorna osoba pa i potpisujem ugovore.

No, ne kaže Tedi Lušetić tko Zlatku Vitezu potpisuje ugovore?

Tko Matku Ragužu potpisuje ugovore?
Može li ih predočiti javnosti?
Može li predočiti javnosti i njihovo poslovanje pa da i ja napokon naučim kako se to ZAPRAVO radi!
Kaže Tedi Lušetić i to da nije vidio neurednijeg poslovanja od mog!
Eh, Tedi Lušetiću, sve inspekcije su utvrdile da nisu vidjeli UREDNIJE poslovanje od mog! Ti si baš ekspert za stručnu prosudbu kako izgledaju uredna poslovanja.
A o tome da je Vijeće odlučilo da se « onima koji su stali na noge, kao što je to Mala scena, smanji sufinanciranje» ne znam što bih rekla.
Članica Vijeća Dinka Jeričević oglasila se na Teatru.hr i potvrdila da je to što govori Lušetić - laž.

Jeričević je Teatru.hr rekla: "Nakon što sam vidjela iznose koje je Grad odobrio temeljem preporuka vijeća, odnosno nakon što sam shvatila s koliko će sredstava Grada raspolagati Mala scena, telefonom sam obavijestila članove Vijeća čiji sam do tad bila član, da više u toj raboti ne želim sudjelovati". Pojasnila je i kako nije bila šokirana honorarima koji se isplaćuju u Maloj sceni već činjenicom da su se pred Vijećem odjednom pojavili iznosi honorara, premda u prethodnim godinama njezinog rada u Vijeću ti podaci nikad nisu bili dostupni. "Očito je da je Ured odlučio o iznosima, Vijeće s tim nije imalo nikakve veze", rekla je Teatru.hr Jeričević i dodala kako je posebno inzistirala da se prekine kolonijalna praksa isplaćivanja astronomskih honorara strancima u domaćim teatrima, na uštrb domaćih autora, ali te njezine primjedbe - nisu pale na 'plodno tlo'… Stoga će, najavljuje Jeričević, podnjeti tužbu protiv odgovornih osoba u Gradu, a koje su proizvoljnim tumačenjem njezine stavove iskoristile kao opravdanje svojih dubioznih odluka.

Ostale članice Vijeća: Helena Buljan, Jasna Bilušić, Vesna Butorac Blaće i Mare Sesardić, nisu se oglasile.

Vesna Butorac Blaće i Mare Sesardić godinama nisu bile u Maloj sceni. Butorac Blaće, mislim, NIKADA. A pitam se i ŠTO ONA ZNA O KAZALIŠTU ZA DJECU I MLADE, a i što zna o poslovanju kazališta?
Isto što i ja o piruetama koje je ona svojedobno iznimno uspješno vrtjela. A to je - NIŠTA.
A što znaju o kriterijima i evaluaciji programa?
Još manje.

Ako je sustav takav da onima koji rade uspješno treba onemogućiti da dalje rade, onda smo na putu bez povratka.
A i ta logika nas vodi k zaključku da su NEUSPJEŠNI dobili povećanje sredstava.
Neću citirati gomilu stručne literature u kojoj se govori o tome da se USPJEŠNE u poduzetništvu u kulturi NE SMIJE KAŽNJAVATI, nego ih valja POTICATI. Kao da bi Tedi Lušetić otvorio ijednu od tih knjiga sve da i napišem njihove naslove.
Pak je Maloj sceni za razdoblje od 2009. do danas smanjeno sufinanciranje za 72,86%, a samo od prošle godine za 55%.
Najveće smanjenje od svih javnih i privatnih kazališta. Za najviše izvedaba i gostovanja te gostovanja na međunarodnim festivalima od svih javnih i privatnih kazališta u zemlji.
Mantra Lušetić i o tome da ja stalno radim predstave za dva lica/osobe.
Eh, neće baš biti tako! A i to je lako provjeriti i na internetskim stranicama. Čak zadnje četiri premijere Male scene imale su više od ta Lušetićeva dva lica.
No, zanimljivo je nešto drugo.
Javno kazalište Trešnja za koje sam već pisala da od ožujka 2012. do travnja 2013. godine nije imalo ni jednu premijeru, a dobilo je od prošle godine POVEĆANJE financiranja za 3,64%, ima preko 60 zaposlenika, od čega 22 glumca, sada ima premijeru s DVA LICA od kojih NI JEDAN NIJE ČLAN ANSAMBLA TOG KAZALIŠTA!
Svi zaposleni glumci, njih 22, dobivaju plaću, a glume vanjski glumci!

Njih DVOJE.

A ravnatelj Anočić upravo režira u kazalištu Gavella.

Nakon što je režirao u Teatru Exit i nakon što je snimao film!
Kada je Saša Anočić na radnom mjestu za koje dobiva plaću?
Je li njemu bila ikakva inspekcija ili nadzor? Kako je moguće da mu Kazališno vijeće izdaje tolike dopusnice, a kazalište nema premijere?
I zna li itko kako je zaposlio novog «glumca» u ansambl koji uopće nije glumac nego glazbenik koji sudjeluje u njegovim produkcijama IZVAN kazališta Trešnja?
A toliki završeni mladi glumci nemaju posla!

U Zagrebačkom kazalištu lutaka nadzor je trajao JEDNO JUTRO, a novoizabrana ravnateljica i dalje ne dolazi na posao prije podneva.
I?
To je UREDNO POSLOVANJE.
To je Zagreb.
To je Hrvatska!
Dobrodošli u zemlju kaosa i protuzakonitosti.
Dobrodošli u zemlju gdje je laž koja se tri puta ponovi istina bez obzira na to što se suprotno može dokazati (i dokazuje se).
Upravo pišem recenziju za knjigu Milene Dragičević Šešić i Branimira Stojkovića: «Kultura, menadžment, animacija, marketing» za koju vjerujem da će imati snažan utjecaj na naš kulturni prostor i jako mi je «dobro sjela» prispodoba koja je autorima poslužila kao primjer o tome kako se za isti posao mogu imati različite misije:

Idući prema gradu usamljeni putnik naišao je na nekolicinu klesara.
Prišavši prvom upitao ga je: "Što radiš?"
"Klešem kamen, zar ne vidiš?" odovorio je klesar.
Isto pitanje uputio je i drugom klesaru koji mu je odgovorio: "Hranim ženu i djecu, eto, to radim."
Obratio se i trećem klesaru s istim pitanjem. Pogledavši ga kratko, klesar mu s ponosom odgovori: "Gradim katedralu!"

Eh, tko ima kakvu misiju u ovom našem Gradu, pokazat će vrijeme.
Možda i bliža budućnost.
Svakako želim zahvaliti svima koji su poslali pismo podrške za opstanak Male scene na we-support@mala-scena.hr
Neizmjerno vam hvala, stiglo je stotine mailova iz cijelog svijeta, a mnogi od njih duboko su me dirnuli.

Jedino što mogu reći jest - HVALA VAM SVIMA!

Slamka spasa još je uvijek tu!

Preporuka: svakako pročitajte novi tekst Slobodana Šnajdera!

P. S. Upravo je završio festival glumca u Vinkovcima i najboljom predstavom proglašena je ona neovisnog kazališta iz Splita PlayDrama, «Srce veće od ruku». Čestitke od srca kolegama iz PlayDrame koji su čanovi Mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina. Neovisna scena ide dalje!