originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Nedjelja je, 1. rujna 2013. godine.
Vjerovala sam da će do danas sve biti jasno.
Govorim, dakako, o zagrebačkome HNK-u.
Kakva zabluda…
Ne znam je li ikome jasno što se ZAPRAVO događa?
Ne vjerujem.
Slušam sve tri priče i ni jedna od njih ne drži vodu u
potpunosti.
I jedni i drugi i treći (Ministarstvo kulture, Grad Zagreb, sâmo
kazalište) imaju pravne službe, ali zakoni su nam u kulturi takvi
da ih svatko može tumačiti kako njemu odgovara.
Nije to kao s fiskalizacijom: PDV je 25%, blagajna spojena s
Poreznom upravom mora radit, račun se mora izdat
i - gotovo. Bez računa se ne računa!
Il' se dućan zatvara.
Nelagodan osjećaj kakav imam danas imala sam i kada se pripremao
ovaj Zakon
o kazalištima. Kao da se svaki članak namjerno ostavljao
nedovršenim da bi se Zakon mogao kršiti. Nikako mi nije bilo jasno
zašto to rade oni koji bi trebali pokušati izbjeći svaku dvojbu?
Zašto članci nisu pisani nedvosmisleno?
Sada mi je jasno.
Da bi SVI mogli biti u pravu. I da NITKO ne bude u pravu.
Ma ovo ni Ustavni sud, koji se u posljednje vrijeme sve češće
spominje u ovom našem kaosu, ne može riješiti.
Kad je situacija nerješiva, uvijek se sjetim završetka jednočinke
«Suton» Ive Vojnovića (prekjučer mu je bio smrtni dan…) kada Pavle
zbog nemogućnosti da realizira ljubav prema Luji, odreže svoju kosu
i kaže: Bolje je pristrić nego se mučit.
Tako i sada.
Gordijski se čvor može «raspetljati» samo zamahom mača.
Pitanje je: tko drži mač?
Ima li uopće mača?
Možda mača i ima, ali ga nema tko izvaditi iz kamena.
Oh, Arture, Arture, gdje si?
Ili će ipak biti kao u poslovici: tko se mača laća…?
Uh, sve me strah i pomisliti tko bi sve od ovoga mača mogao
poginuti.
A stvari mi se ne čine tako kompliciranima.
Ani Lederer istekao je ugovor o radu koji nije produžen.
I? U čemu je problem?
Nije mi jasno zašto je Ministarstvo kulture u petak (dostavom) Ani
Lederer poslalo razrješnicu na Trg maršala? Zašto na prošlotjednoj
sjednici Vlade, s obzirom na činjenicu da Lederer istječe ugovor,
nije donesena odluka o razrješenju?
O ugovoru koji je istekao nisu bili potrebni pregovori između Grada
i Ministarstva. Pa i sama Ana Lederer zna do kada joj traje
ugovorna obveza. Točno do danas, do nedjelje navečer.
Ono što jest i morala je biti tema razgovora Ministarstva i Grada
jest imenovanje vršitelja dužnosti.
A to s Anom Lederer nema veze.
Valjalo je izabrati vršitelja dužnosti i u roku od trideset dana
raspisati novi (peti) natječaj.
U ovoj će situaciji kuća do sjednice Vlade pet dana biti bez
menadžmenta.
Naime, prema Zakonu o kazalištima, s Anom Lederer i prestankom
njezina ugovora o radu isti prestaju vrijediti i Ireni Pasarić,
Sanji Ivić, Branku Mihanoviću i Steli Telebuh Stazić.
Vjerojatno će se Ivić, Pasarić i Mihanović vratiti na svoja stara
umjetnička radna mjesta u HNK-u.
Ana Lederer vraća se na radno mjesto u Zavod za povijest hrvatskoga
kazališta HAZU, koje ju je sve ove godine čekalo.
Što će biti sa Stelom Telebuh Stazić, vjerojatno je već riješeno.
Javnosti nije poznato pa neću nagađati.
A možda je nešto u samoj kući u međuvremenu «prekrojeno» na
nepoznat način, pa će sve biti drugačije od onoga što se
očekuje?
Ne gledam u čarobnu kuglu pa ne znam.
Čekam kako će se sve ovo rasplesti.
Jedno je sigurno, ne treba se brinuti da će netko «ostati na
cesti». Osobito ne Stela Telebuh Stazić. Njezina se (vesela)
družina već pobrinula za nju.
Brinuti bi se trebalo za Vinka Nikolića, šefa računovodstva
kazališta Gavella koji je godinu dana prije mirovine završio na
cesti kamo ga je poslao Darko Stazić (suprug Stele Telebuh Stazić).
Vinko je zbog vrste otkaza koji je dobio ostao i bez mogućnosti
dobivanja minimalne naknade od Burze. A sve to zato jer se drznuo
javnosti predočiti papire o poslovanju Gavelle. Koji bi trebali
biti javno dostupni jer se radi o javnom kazalištu.
Eh, Vinko, nema se za tebe tko pobrinuti. Tko ti je kriv što nemaš
malo utjecajniju rodbinu i kumove, a nisi dobar ni s ostalim
zaposlenicima kazališta pa nitko nije stao iza tebe.
HNK u Splitu također je nekoliko dana bilo bez vodstva, a v. d.
intendanta bio je imenovan bez obzira na to što nije bio zaposlen u
kući. Zar u Splitu imaju drugačiji kolektivni ugovor od onoga u
Zagrebu?
Joj, da je barem Ministarstvo kulture, umjesto
priopćenja zašto Halid Bešlić nije dobio hrvatsko državljanstvo
da si kupi kućicu u Hrvatskoj, na svoje stranice kao prvu vijest
postavilo članke zakona i ugovora po kojima v. d. mora biti
zaposlenik kuće, onda bih u miru mogla čitati o čemu se radi.
Ovako sam sva zdvojna.
I nad Halidom i nad zakonima i ugovorima.
Mislim, Halidu su na stranici Ministarstva kulture detaljno
objasnili prema kojim člancima zakona može postupati da bi dobio
hrvatske papire, samo što mu nisu napisali i kako će dobiti
građevinsku dozvolu, a za HNK ni članka ni stavka, a ni zakona po
kojima se trenutno postupa.
Mene zanima još jedna stvar: kako je moguće da nitko od 517
zaposlenika HNK-a u Zagrebu nije spreman podmetnuti leđa i pristati
biti vršiteljem dužnosti dok se ne raspiše i provede natječaj, a
sve to moguće je završiti do početka prosinca?
Očito nikome nije stalo.
Zaposlenici zagrebačkog HNK-a nisu željeli izaći pred
kazalište(osim dvoje) i pridružiti se javnom davanju podrške
kolegama u Splitu kada su ostali bez vodstva.
Splićani su u velikom broju, kada se dogodilo da su ostali bez
uprave, izašli pred svoje kazalište i tražili da im se problem
napokon riješi.
Zašto sada zaposlenici zagrebačkoga HNK-a ne izađu ispred svojih
radnih mjesta?
Za sebe, kad već nisu htjeli za kolege iz Splita.
Ne radi li se o njima samima?
Tko će im potpisati za plaće?
To uistinu nije njihova briga?
A dobro, nije ni moja.
Još ću samo prokomentirati da je ovoga tjedna, premda je to već
stara vijest, javnost saznala da je nova
članica Kazališnoga vijeća HNK-a Snježana Abramović Miljković.
Abramović Miljković izjavila je kako drži dobrim da je netko tko
spada u izvaninstitucionalnu scenu u Vijeću javnoga kazališta jer
svojim drugačijim pogledom može pomoći.
Hm, pa bio je u Vijeću do nedavno Matko Raguž s neovisne scene pa
nekako nismo primijetili da je išta pomoglo…
Prije svega pomoglo bi svima da u ruke uzmu Zakon o kazalištima i
da vide koje su dužnosti članova Vijeća. A možda da to nauče i
napamet.
Za početak.
U gotovo svim zagrebačkim kazalištima ipak je započelo buđenje.
Spava još jedino kazalište Komedija. Zimski san nikako da
prođe.
Na stranicama piše
da sezona počinje 2. rujna.
Eh, sutra…
A programa ni za rujan, a kamoli za sljedeću sezonu, nema ni u
tragovima!
Svaka čast!
Zaslužio je Nikola Pavlović još jedan mandat bez obzira na to što
dogodine navršava 65 godina! Ovako planirati i poslovati s preko
170 zaposlenika ne može tko god!
P. S. U ponedjeljak me ponovno pohodila inspekcija.
Ponovno za poslovni prostor premda ugovor imam na neodređeno
vrijeme. Zanimljivo. Valjda posljednji put prije nekoliko mjeseci
nisu dobro vidjeli čime se bavimo.
Sve su lijepo fotografirali i uvjerili se da ne prodajem Mercedese
nego da su u tijeku završni pokusi za našu novu predstavu «
Šaljivo čudovište» u režiji Ane Prolić, a koja će premijeru
imati 12. rujna u 19 sati. Fotografirali su i ured od 8,5 kvadrata.
Za svaki slučaj. Da se ne bi provuklo nešto protuzakonito. Možda se
i u mojih 8,5 kvadrata skriva
5760 ljudi koji su zaposleni preko SDP-a kao i u Holdingu. Ma
sve je moguće!
Ali i za ovaj post scriptum vrijedi naslov današnjeg
teksta: Tko se mača laća…
Eh, moja je glava još uvijek na ramenu. Dokad - ne zna se.
A za kraj, danas ispunjavam glazbene želje! Samo za vas, Halid
Bešlić i njegov izniman doprinos kupnji kućice u Hrvatskoj! Samo za
vas: «Miljacka»!
P. P. S. S. Kad sam već objavila Slamku otišla sam još jednom pogledati stranicu HNK-a u Zagrebu. ?…? Nikada nije bila tako ažurna!
