originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

«Čekaj me, i ja ću doći, samo me čekaj dugo. Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom. Čekaj me i kada vrućine zapeku, i kada mećava briše, čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više. Čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći. Ne slušaj kad ti kažu kako je vrijeme da se zaboraviš i da te nade lažu…
Čekaj me, i ja ću sigurno doći, sve smrti me ubit neće… Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu - naprosto, ti si čekati znala kao nitko na svijetu.»

Pretpostavljam kako sad mislite da sam pobjegla iz ove hobotničarske stvarnosti u kojoj plivam već mjesecima - u poeziju…

Moram priznati da su mi ovi stihovi Konstantina Simonova među najljepšima koje sam pročitala u životu. Međutim, nisam tip osobe koja «pada» na poeziju pa moram razočarati one koji misle da mi se u glavi dogodio neki «klik».
Ova divna poezija samo opisuje moj prošli tjedan.
Ne, ne, nije ljubav u pitanju, ah, ah! Bez brige, Slamka neće postati konkurencijom ženskim časopisima.

Dakle, nakon nekoliko mjeseci čekanja da me prime u audijenciju «veliki dečki» iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, napokon su mi na (prvom i jedinom) sastanku 6. studenoga dali termin! U ponedjeljak, 12. studenoga u 9.30 sati valjalo mi je demantirati sumnje da sam godinama nenamjenski trošila sredstva poreznih obveznika.
Yeees!
Moj odvjetnik, voditeljica računovodstva i ja pripremili smo svu dokumentaciju spremni k'o puške dokazati da smo sredstva utrošili za prijavljene premijere i reprize kako smo se i obvezali ugovorima. No, stigao je poziv iz Ureda i tajnica nas je obavijestila da se sastanak - odgađa. Premda je u tu svrhu u Ilici 25 već šest dana bila rezervirana VELIKA DVORANA. Ma ne stanemo moja dokumentacija, moje malo kazalište i ja u neku malu sobu, valjalo je rezervirati veliku dvoranu… A da je rezervirana i da je četveročlana komisija za «moj slučaj» potvrdila termin, rečeno mi je osobno. Eto, ovu vam činjenicu ne mogu polinkati, ali, nadam se da mi vjerujete na riječ.
Četveročlanu komisiju čine Tedi Lušetić, zamjenik pročelnika Ureda, Dinko Vukelić, pomoćnik pročelnika za ekonomsko-financijske poslove, odgovorna osoba za izvedbene umjetnosti čijeg imena nema na internetskim stranicama Ureda pa da ne bih zabrljala, neću napisati možda pogrešno i - Alojz Matijašević, zaposlenik Ureda za kojega sam prvi put saznala 15. svibnja ove godine iz teksta Zvonka Makovića. Alojz Matijašević je, naime, bio osoba zadužena za analizu poslovanja mog kazališta. Eh, da napokon upoznam i tog Alojza Matijaševića! Znate ono, kad mjesecima razmišljate tko je i kako izgleda čovjek koji je (po narudžbi?) izradio «krvnu sliku» vašeg poslovanja i na temelju čije ste analize postali «sumnjivo lice», i on vam se odjednom - UKAŽE!

Neprocjenjivo!

Da, neprocjenjivo.
Premda vam i dalje četveročlana komisija ODBIJA dati na uvid taj isti izvještaj koji je taj isti Alojz Matijašević izradio, a koji je objavljen u časopisu, distribuiran na neutvrđen broj adresa diljem Hrvatske i zbog kojeg sam još u svibnju podnijela prijavu policiji.
Ukratko, napokon se dogodio taj moj fatalni susret s Alojzom Matijaševićem.
Alojz i ja smo se susreli, ali se Alojzov izvještaj i ja, ni nakon više od šest mjeseci, još uvijek nismo uspjeli susresti.
Čekam…
Dakle, sastanak 12. studenoga otkazan je, a nakon nekog vremena i čekanja opet nas je nazvalo i obavijestilo da je zakazan novi, u srijedu, 14. studenoga točno u podne. Odmah smo i odvjetnik i ja odgodili sve «ranije preuzete obveze» (kako uvijek jave iz Ureda gradonačelnika kada nas obavještavaju da Gradonačelnik ne može doći na premijeru, i tako već cijelo desetljeće za SVAKU premijeru), kako bismo se nacrtali u Uredu. U 11 sati na dan sastanka, dakle, sat vremena prije zakazanog termina, ponovno zove tajnica iz Ureda i obavještava nas da je i ovaj sastanak - odgođen.
Pitam zašto?
Nema odgovora.
Molim da se pita nadređene zašto je odgođeno i da mi se odgovori.
Čekam.
Nema odgovora.
Zovem jednom.
Nema odgovora.
Zovem ponovno.
Nema odgovora.
Čekam.
Do danas - nema odgovora.
Ni novog termina.
I tako, u čekanju, uz poeziju, kako i sami vidite, krenuh malo «pecati» novosti po internetu.
Evo današnjeg ulova:

• Intendant splitskog HNK-a Tonči Bilić još uvijek nije potvrđen. Pitam se, a što se čeka? I zašto se čeka? Možda je i njih «oprala» poezija…? Čitam da «nova garnitura» ulazi u zgradu na Trgu Gaje Bulata 1 u Splitu za manje od 15 dana. Kako «ulaze» kad nisu potvrđeni? Ma tko i gdje tu više «ulazi» i kome? Zadnje vijesti možete pročitati na teatru.hr, a za daljnje novosti preporučujem vam - čekanje.

• O zagrebačkom HNK-u ne upecah ni riječi. Očito se Violić Zlatar i Bandić još uvijek nisu dogovorili oko imena novog intendanta pak imamo - status quo. Dani prolaze, a «od sto glasa, glasa čuti nije…», kako kaže pjesnik. Ajoj, kako sam danas pjesnički raspoložena! Dakle, i po ovoj točki - čekamo dalje.

• Na stranicama Ministarstva kulture ulovih sljedeće: ove su godine za sufinanciranje Dramske umjetnosti prvi rezultati objavljeni 15. ožujka. U tom dokumentu (koji više nije na internetu) vidjelo se da je Teatar Ulysses za svoju sezonu dobio 100 tisuća kuna, a Histrioni za gostovanja 400 tisuća. Već u dokumentu od 23. ožujka (koji također više nije na internetu, ali ga mogu svakome dati na uvid jer je u mojem računalu, kao i onaj prvi) piše da je Ulyssesu «poskočila» subvencija za 100%, odnosno, na 200 tisuća kuna. Otvorimo li dokument od 23. kolovoza koji JEST DOSTUPAN na internetskim stranicama, vidjet ćemo da je ULYSSES u međuvremenu došao na 390 tisuća kuna (svaka čast, povećanje za gotovo 300% od početne crkavice!), a HISTRIONI su odletjeli u nebo na 500 tisuća!

Subvencije Ulyssesu i Histrionima skaču bolje i od Sergeja Bubke!

Čudna mi čuda, Vlada svakodnevno razbija glavu kako i gdje rebalansom SMANJITI TROŠKOVE, a ovdje dva subjekta iz neovisne kulture dobivaju POVEĆANJA ZA PAMĆENJE!

Kako to?

Po kojim to kriterijima?

Tko je to odobrio i zašto, ministrice ZLATAR VIOLIĆ?

Ima li to veze s nečijim IMENOM? Može li se ARGUMENTACIJA također postaviti na internetske stranice Ministarstva pa da svi ostali subjekti nauče kako se pišu aplikacije, žalbe i na koji je način u doba recesije moguće dobiti POVEĆANJE od čak 300%? Ili se ipak radi o tome da je doživotni ravnatelj Kerempuha ujedno i producent privatnog kazališta, Teatra Ulysses, Duško LJUŠTINA, povećanje dobio zahvaljujući svojim specifičnim «marketinškim strategijama»? Mislim da bi i on i Zlatko VITEZ pod hitno morali otvoriti ŠKOLU i početi predavati studentima kazališne produkcije kako se uspješno oblikuje budžet privatnog kazališta u doba recesije. Šteta je da ta silna znanja ostanu nezapisana i neprenesena novim naraštajima.

Ili se radi o nećem trećem?

Možda u Ministarstvu kulture imaju skladište za trojanske konje koji po potrebi «izlaze» i rješavaju zamršene situacije prema argivskim kriterijima?

Hm, kad sam prošli put spomenula Viteza u Slamki dobila sam PISMO u kojem me je izvrijeđao. Ah, tko zna što će sutra stići… Metak kao u krimiću, konjska glava? Baš sam znatiželjna!

• Upecah i to da su se u RIJECI čelnici javnih institucija počeli koristiti sličnim metodama pokazivanja sile kao i ovi u Zagrebu. Naime, kako argumentira Zvonimir Peranić u tekstu " Sumrak saga mutant hobotnica" na stranicama DaylineInfo portala, ono što je za kritičare uobičajena praksa u cijeloj zemlji, da dobiju besplatnu ulaznicu za predstavu o kojoj će pisati - postalo je nemoguće. Peraniću su u nacionalnom kazalištu Ivana pl. Zajca ODBILI odobriti gratis ulaznicu za najnoviju premijeru o kojoj bi pisao.

Ma pogledajte sami, da vam ne prepričavam. Vjerujte, isplati se pročitati. Kada dođete do kraja teksta uvidjet ćete da nam razvoj demokracije poprima sve zanimljivije oblike.

• Najtužnija lovina ovoga tjedna jest vijest da se ZATVARA prvi privatni muzej u Hrvatskoj, Muzej MARTON. Jedan dugogodišnji, kvalitetan poduzetnički projekt u kulturi ukinut je 18. studenog 2012.

Pogleda li se aktualni Strateški plan Ministarstva kulture, vidjet ćete da je Opći cilj 1. u razdoblju 2012 - 2014. Razvoj kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i proizvodnje.
OPĆI CILJ - PRVI.
A znate li koji je Posebni cilj 1.1.?
Potpora umjetničkom stvaralaštvu, poduzetništvu i participaciji u kulturi.
Uh, uh, potpora PODUZETNIŠTVU u kulturi je pod 1.1.
Ma zašto i čemu uopće ovo komentirati?

Od silnog ovotjednog ribanja upecah i svoje ime na stranicama 44. sjednice Skupštine Grada Zagreba. Naime, nezavisni zastupnik Josip HREN postavio je zastupničko pitanje Pročelniku Ureda za obrazovanje kulturu i sport Ivici LOVRIĆU je li, danas u Slamci već spomenuti zaposlenik Ureda, Alojz MATIJAŠEVIĆ sankcioniran na primjereni način zbog neovlaštenog davanja podataka u slučaju Vitomire Lončar i kazališta Mala scena.
E, sada, jedino što vam mogu preporučiti jest da sami pročitate Fonogram
i ustvrdite što se događalo u Skupštini 25. listopada 2012. nakon što je postavljeno ovo pitanje i kako je Josip Hren zbog svoje znatiželje i petljanja u stvari u koje mu se ne bi trebalo petljati zaradio OPOMENU predsjednika Skupštine Davora BERNARDIĆA.

Evo fonograma u - drugom formatu:
Fonogram
A za one kojima se ne da čitati mogu ukratko reći:

• da se Ivica LOVRIĆ, kojem je pitanje postavljeno, nije oglasio NI JEDNOM.

• da je Morana PALIKOVIĆ GRUDEN, zastupnica HNS-a (znate, one stranke koja je u bitku za vlast ušla predstavivši se kao jedina stranka koja na prvom mjestu svog programa ima KULTURU i koja je nakon izbora i dobila resor kulture) promptno tražila ZAŠTITU Skupštine.

• da je Zvonko MAKOVIĆ rekao da nije član Novinarskog društva (što je istina), ali je pritom zaboravio reći da je u prilogu HTV-a u emisiji Hrvatska uživo u prilogu Jelene Jindre od 25. svibnja rekao da je on - novinar već 25 godina i da je «kao NOVINAR dobio podatke» o poslovanju Male scene (ne kao zastupnik Skupštine) i da neće otkrivati svoje izvore. Kaže u prilogu Maković da njegov NOVINARSKI POSAO nema nikakve veze sa zastupničkim.

• da je MAKOVIĆ u Skupštini na navedenoj sjednici, a u tijeku procesa na Kaznenom sudu u Zagrebu, rekao da ću ja, sasvim evidentno snositi konsekvence na osnovu uvreda koje su mu u Skupštini iznesene. Slično je već izrekao u Nacionalu od 19. lipnja 2012. kad je izjavio da Vitomira Lončar izgovara kao neku prijetnju to da ga je tužila sudu, i da ga valjda pokušavam zastrašiti. A da je siguran da bi se na nekom eventualnom ročištu i on i sudac/sutkinja koji bi vodili taj mogući slučaj, jako ZABAVILI I NASMIJALI.

Moram vam reći da za sada u sudnici na nekoliko održanih ročišta ni jednom nisam primijetila ni zabavu, a ni smijeh.

• Da je Josip KREGAR (znate, to je onaj NEZAVISNI zastupnik koji je u Sabor ušao s liste SDP-a) nakon postavljenog pitanja zastupnika Hrena tražio i dobio stanku od 5 minuta.
• da je UMJESTO upitanog Ivice LOVRIĆA Hrenu «odgovorio» Milan BANDIĆ ustvrdivši da nema tajni. I da nema neovlaštenog distribuiranja.

Hm, ako nema tajni, zašto ja ne mogu dobiti na uvid izvještaj o vlastitu poslovanju već više od šest mjeseci?

Ili možda NEMA TAJNI za NJIH, za NEKE koje NITKO NE MOŽE SMIJENITI, kako je već rekao Maković u Dnevniku HTV-a od 30. lipnja 2012. godine?

A za sve nas ostale više-manje SVE je obavijeno tajnom.

• da je BANDIĆ govorio, kako se vidi iz fonograma, da je problem i škakljivo, škakljivo korištenje para. Pak se pitam, ako je toliko škakljivo, zbog čega, Gradonačelniče, već mjesecima NITKO nema vremena primiti me s mojim odvjetnikom i dokumentacijom da se ta škakljivost već jednom riješi?!

I tako, dok ja ČEKAM da me Ovi, kod kojih nema škakljivih situacija, prime, dok i ja i Gordana VNUK čekamo nova ročišta na kojem će se Maković smijati, u međuvremenu su me posjetile još - dvije inspekcije.
U ovom čekanju da profunkcionira pravna i demokratska država, osjećam da polako ali sigurno tonemo u - totalitarizam.

Nema drugog imena za to.
A kad utonemo u to živo blato, nema te Slamke spasa koja će nas izvući.

Zato prihvaćam strategiju djelovanja koju predlaže Zvonimir Peranić: K(o)rak po k(o)rak.