originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
U svim se područjima sve više i više spominje sukob interesa i
kao da se taj pojam počinje "bistriti" svakom prosječnom građaninu
naše zemlje. Na prvi se pogled ne vidi da je kazalište i u ovom
slučaju priča za sebe, odnosno nedodirljiva kula u kojoj žive i
rade neki drugačiji ljudi kojih se stvarnost baš i ne dotiče.
Ali je tako. Kazalište je i u ovom slučaju ostalo -
nedodirljivo.
Kad se općenito govori o sukobu interesa postoje dva aspekta koja
treba uzeti u obzir: jedno je ono što piše u zakonima, odnosno, za
što se može reći da zakonski definira i problematizira sukob
interesa, a drugo je nešto što bi trebalo biti moralna kategorija i
što nam ni jedan zakon ne bi trebao propisivati. Dakle, nešto što
se jednostavno - zna.
E, sada, ovo drugo ipak je primjenjivo za neke zemlje u kojima je
proces civilizacije "službeno" započeo s Erazmom Roterdamskim. Ali
ne i za nas. Za nas ne vrijede čak ni pravila što ih je propisao
zakon, a kamoli da se pozivamo na nešto tako fluidno kao što je
moral.
Eh, moral…
Ajmo vidjeti kako stojimo u hrvatskom kazalištu kada je u pitanju
sukob interesa. S oba stajališta. I zakonskog i moralnog.
Čitam u najvećem dnevnom listu koji izlazi u Dalmaciji o nastavku
sapunice na temu izbora ravnatelja kazališta u Šibeniku. Cijeli
članak govori o tome kako se na (ponovljeni) natječaj za izbor toga
kazališta javila operna pjevačica sa završenom Muzičkom akademijom
koja je i - članica Kazališnoga vijeća. Tog istog kazališta.
Kazališnog vijeća koje, prema Zakonu o kazalištima, treba
predložiti Gradskome vijeću kandidata za kojeg misli da je (s
obzirom na predloženi program) najbolji. Hm, hm… Koja bi ovo bila
kategorija? Zakonom nije zabranjeno da se na natječaj javi netko
tko odlučuje o tome tko će biti ravnatelj, ali nekako mi se čini da
je mlada umjetnica ipak trebala dati ostavku na mjesto članice
Kazališnog vijeća kada se odlučila kandidirati za ravnateljicu.
Ovako, dala je izjavu, da će se suzdržati kod glasovanja kad se
bude raspravljalo o njezinu programu. Baš lijepo od nje, zar ne?
Neće se izjašnjavati o sebi i svom programu što znači da je jedan
glas (možda presudan) - izgubljen u procesu izbora.
Nasreću, premda se situacija u Šibeniku ponovno mogla
zakomplicirati, jednoglasno je izabran kandidat koji ne sjedi u
Kazališnom vijeću pa se nadamo da će se moguća drama ipak
pretvoriti u priču sa sretnim završetkom. Barem za Šibenik.
Kad sam već krenula govoriti o sukobu interesa, spuštam se od
Šibenika ponovno do dragog nam Splita. Često smo ga u zadnje
vrijeme spominjali što zbog silnih propalih izbora intendanata, što
zbog "Maršala", a što zbog osovine "Mucalo - Kerum". Valjda već i
splitske ptice znaju da je Duško Mucalo vršitelj dužnosti
intendanta HNK-a u Splitu, da je na zadnjem natječaju "prošao" i
Kazališno i Gradsko vijeće i da sad samo čeka (po drugi put) da ga
ministar kulture potvrdi pa da može sljedeće četiri godine skidati
i postavljati nepoćudne i poćudne komade i opere. Valjda i balete.
Nadasve zabavne, dakako.
Ali, eto jednog podatka koji spada u "moralni pogled" ove teme:
Duško Mucalo jedan je od osnivača (pri Ministarstvu kulture
registrirane) umjetničke organizacije "Produkcija Z", koja
svakodnevno igra predstave za djecu po splitskim vrtićima. Zakon
kaže da će se Mucalo svog upravljačkog i osnivačkog udjela trebati
odreći kada s kazalištem potpiše ugovor na razdoblje duže od jedne
godine. Za sada ga nije potpisao, ali nije li u najmanju ruku
čudno, pa čak neprimjereno i neprikladno, da to do sada nije
učinio? A na mjestu je v. d. intendanta jednog HNK-a s preko 270
zaposlenih još od listopada prošle godine!
Ma da, nikamo mu se ne žuri! Ako ne postane intendant HNK-a, neka
barem bude gazda u malom privatnom kazalištu koje djecu kazališnim
činom uči (na tečnom engleskom) kako se ne smije zagađivati
zemlja!
Pa super je alternativa, nije li?
Ali Mucalo u samom ansamblu HNK-a u Splitu ima sukob interesa koji
nije u skladu sa zakonom, a koji bi on, kao nadređeni, trebao
riješiti, odnosno procesuirati. Registriranu umjetničku
organizaciju ima mu jedna zaposlena glumica. Ali, budući da se
sukob interesa ne doživljava kao najveći problem u kazalištima,
zašto bi to brinulo Mucala? Pa takvo kršenje Zakona uobičajena je
praksa i ne brine ni ravnatelje mnogih hrvatskih javnih kazališta
čiji zaposlenici imaju privatna kazališta/umjetničke organizacije -
zašto bi onda brinulo Mucala?
Već prvim pogledom na Registar i
bez ulaženja u podrobniju analizu, takvih sam slučajeva vidjela
najmanje petnaest! A od toga ih je i nekoliko u kojima su osnivači
baš ravnatelji javnih kazališta - kako umjetnički tako i oni koji
su i umjetnički i poslovni u jednoj osobi!
Pa što je sve ovo?! O čemu se radi?
Samo o jednoj stvari, o našem tipičnom šlamperaju i nikakvoj želji
i potrebi da se u kazalište uvede barem minimum reda. A praviti se
šlampavim i umjetnički slobodno razbarušenim uglavnom je jako -
isplativo.
"Umjetnost je to, ne može se umjetnost normirati!" reći će vam
većina kazalištaraca u našoj zemlji. A i njihovih ravnatelja.
A bome i sam je zakonodavac 2006. u novi Zakon o kazalištu
"ugradio" sukob interesa! I to na više mjesta… Od članaka koji
govore o sastavu kazališnog vijeća, u upravljačkom području pa sve
do zapošljavanja umjetnika. Daleko bi nas dovelo da krenemo
nabrajati svaku pojedinu vrstu sukoba interesa koji se svakodnevno
događaju u hrvatskom kazalištu: vanjski članovi kazališnih vijeća
umjetnički djeluju u tom istom kazalištu (premda je to zakonom
zabranjeno), glumci pa čak i ravnatelji imaju privatna kazališta
(također zakonom zabranjeno), ravnatelji režiraju, a glumci glume
po privatnim produkcijama koja rade predstave za istu ciljnu
skupinu kao i kazalište u kojem su zaposleni, jedan ravnatelj
uprave u Ministarstvu kulture u upravljačkoj je strukturi neovisne
strukovne umjetničke udruge, članovi vijeća za kulturu pri
Gradovima odlučuju o programima u kojima sami sudjeluju, u jednom
je kazalištu ravnateljica čak i članica vijeća što znači da sama i
predlaže i odobrava, a na kraju i kontrolira program … Kaže jedan
naš poznati umjetnik i stručnjak u kulturi da smo mala zemlja pa
imamo "plitki resursni bazen" … Ma naravno, skoro svi smo rođaci u
četvrtom koljenu (ili smo vezani na neki drugi način) pa kako neće
onda biti sukoba interesa!
E, baš zato trebali bismo više raditi na osvještavanju tog velikog
problema i pokušati KRENUTI prema nekom kazalištu koje neće biti
toliko premreženo sukobom interesa.
Ali, za to je potrebna volja. Prije svega - politička. Ali i ona
osobna. Svakoga od nas.
A volje da se sukobi interesa u hrvatskom kazalištu počnu
rješavati naprosto - nema. Niti će je uskoro biti. Jer nered smeta
samo manjini.
P. S. Europska komisija će u srpnju službeno pokrenuti javnu raspravu o tome koliko će se uložiti u kulturu u idućem proračunu EU-a. Propitivat će se i format i sadržaj Programa Kultura. U tom procesu nacionalne će vlade i institucije EU-a donijeti odluke koje će imati izravan utjecaj na idućih 10 godina potpore za kulturne aktivnosti. Trenutno, izravna potpora za umjetnost i kulturu čini samo 0.05% ukupnog proračuna EU-a. We are more smatra da to ne predstavlja u odgovarajućoj mjeri važnost umjetnosti i kulture u razvoju europskih društava te traži veću potporu za kulturu u sljedećem proračunu EU-a. Ne možemo čekati još jedno desetljeće! Treba prikupiti što više potpisa prije srpnja kako bismo uvjerili vlade i donositelje odluka. Potpišite manifest! Pridružite se kampanji! Postavite okvir za potpisivanje na vaše stranice, blogove, forume!