originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

I tako, stigla sam i do 122. Slamke spasa i do kraja 2012. godine. Skupile se jedinice i dvojke i u broju Slamki i u godini, baš kao i ocjene koje bih dala promjenama u našoj kulturi u godini koja prolazi. Jedan - dva, je(dva).
Ništa se nije pomaknulo i nitko se nije maknuo sa svog položaja od kraja prošle godine. Zapeli smo na mjestu. Ukopani. A na samom dnu nije kamen od kojeg ćemo se odgurnuti i isplivati na čvrsto tlo, nego je ipak - živo blato.
Pa tonemo.
Naime, uvijek kada ne napreduješ - nazaduješ.
I globalno i lokalno, a i osobno.
Na svim razinama posljedice nenapredovanja su jednake.
Naučila me prošla godina mnogim životnim lekcijama, ali sada, kad se već polako opraštam od nje, uočavam da su dvije knjige ostavile osobit dojam pa tako i utjecaj na mene i moja razmišljanja te su mi na neki način uokvirile sve čime sam se bavila tijekom 2012. godine.
Prva je knjiga «Resetting the Stage» Dragana Klaića, teatrologa i teoretičara kazališta koji nas je prerano napustio krajem ljeta 2011. godine. Podnaslov je knjige «Public theatre between the market and democracy», a naše bi ju Ministarstvo kulture pod hitno trebalo prevesti, objaviti i distribuirati svim zainteresiranim sudionicima kao uvod u najavljene reforme u kazališnom sustavu, a koje su predviđene za 2013. godinu.
Pitanje je dana kada ćemo se morati suočiti sa STVARNOŠĆU, situacijom u kojoj će se jasno pokazati da je postojeći sustav naprosto neodrživ.
A što će se dogoditi kad taj dan (uskoro) svane?
Nastupit će - panika.
Jer nitko neće biti spreman.
Zašto?

Jer je ovom zemljom zavladao POSLUH.

Knjiga Natalije Princi-Duhović «OSMI GRIJEH - Posluh», druga je knjiga koja me dobrano p(r)otresla u ovoj godini.
Što reći nego - to je knjiga koju bi svatko mora pročitati.
I nakon toga odlučiti - DJELOVATI ILI NE DJELOVATI.
Naime, kako kaže Einstein, a autorica prenosi u knjizi: «Svijet je opasno mjesto, ne zbog onih koji rade zlo, već zbog onih koji to gledaju I NIŠTA NE PODUZIMAJU.»
E, pa u 2013. imat ćemo prilike PODUZIMATI, DJELOVATI, SUDJELOVATI u kreiranju vlastite budućnosti! Donosi se novi Zakon o kazalištima, Zakon o umjetnicima, Zakon o medijima, Zakon o kulturnim vijećima…
Hoćemo li se i dalje praviti da nas se to ne tiče i da ćemo i dalje raditi kao i dosad - mimo pozitivnih zakona?
Ili ćemo pokušati NEŠTO UČINITI?
Malcom Muggeridge, kako prenosi Princi-Duhović, kaže: «Samo mrtve ribe plivaju niz potok».
Hoćemo li u 2013. godini biti mrtve ili žive ribe, ovisi samo o NAMA SAMIMA.

A dok čekate 2013. godinu, ne propustite pogledati ova dva kratka filma na YouTubeu, nastala prema istinitom događaju iz 1967. godine, koji zorno pokazuju kako se neprimjetno i u iznimno kratkom razdoblju postaje - poslušnikom.

Sretna vam svima Nova 2013. godina!

Čvrsto vjerujem - godina promjene.
Za sve.
Nas.

P. S. Godina će proći, a gdje je nestalo 11 milijuna kuna neovisne scene iz proračuna za kulturu Grada Zagreba, nećemo saznati.
Pitate se zašto?
ZBOG POSLUHA.