originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Petak je ujutro, dolazim na posao i, kao i svakoga dana, prvo pogledam što ima novoga u tisku. U Glasu Slavonije vidim vijest da će se u Vinkovcima u ponedjeljak održati prva premijera za djecu u nedavno osnovanom gradskom kazalištu. Naslov premijere - "Ružno pače". I baš u taj čas, dolazi na vrata poštar s pozivnicom za premijeru predstave "Ružno pače" (za nedjelju) u jednom zagrebačkom kazalištu. Dobro, pomislila sam, u dva dana dvije premijere istoga naslova u dva različita grada… događa se. No, kao da mi se učinilo da sam nedavno negdje vidjela isti naslov pa - krećem u potragu. Dakle, evo rezultata: trenutačno u našoj maloj zemlji s 4,5 milijuna stanovnika možete pogledati pet (5) različitih produkcija ovog istog naslova. Od toga su čak tri pačeta - u Zagrebu.
Ali nemojte misliti da je ovakva "gužva pred golom" ekskluziva samo ružne patkice koja se pretvorila u lijepoga labuda! "Mačka u čizmama" možete pogledati u čak četiri kazališta (od toga su dva u Zagrebu, a premijere su im bile u razmaku od nekoliko dana), ne zaostaje ni "Mali princ" s isto toliko (4) uprizorenja (dva u Zagrebu), a i "Ivica i Marica" trenutačno igraju u četiri kazališta za djecu u Hrvatskoj od čega - tri u Zagrebu. Ne manje popularan naslov su i "Tri praščića" koji su se također ugurali u ovu skupinu od (čak) četiri produkcije u našoj zemlji.
Prije nekoliko tjedana u najvećem kazalištu lutaka u Hrvatskoj odigrala se premijera "Snjeguljice i sedam patuljaka", a taj je naslov od prošle sezone na repertoaru jednoga drugog kazališta za djecu, također u Zagrebu.
Najnoviji izvještaj Državnog zavoda za statistiku kaže da u Hrvatskoj djeluje sveukupno 18 kazališta za djecu pa kad ovim već navedenim naslovima dodamo još po dvije produkcije "Pipi Duge Čarape", dvije "Heidi", tri "Pinochija", dva "Postolara i vraga", dva "Kraljevića i prosjaka", dva "Dječaka Pavlove ulice", dvije (čak možda i više)"Crvenkapice" i nebrojeno mnogo "Ježevih kućica", jasno je samo jedno: komunikacije između kazališta (za djecu) jednostavno - nema. A nema ni strategije prema kojoj bi se moglo s manje novca gledateljima ponuditi - više, odnosno, bolje.
Ali nije sve ovo specifičnost samo kazališta za djecu.
Ma ne!U kazalištu za odrasle imamo slične primjere koji čak i više govore: na primjer, prošle su se godine pretkraj sezone mogle vidjeti dvije premijere "Prosjačke opere", i to u dva HNK-a: onoga u Rijeci i onoga u Osijeku. Hm, nije moguće saznati koliko je izvedaba odigrala svaka od ovih produkcija, ali kladim se da se boljim planiranjem, komunikacijom i dogovorom predstavu moglo pokazati u oba grada, istom (možda i većem!) broju gledatelja, i pritom uštedjeti sredstava barem za neku malu (dramsku) produkciju.
A već više od deset godina svako toliko slušam o tome kako HNK-ovi trebaju više surađivati i kako su baš krenuli u tom smjeru i bla, bla i da im dobro ide, sve su se dogovorili… Treba li reći da smo lani vidjeli i dvije "Jalte" , a ne tako davno pamtim i premijere Rezinog "Boga masakra", i to u jednom HNK-u i jednom neovisnom kazalištu. Ovaj slučaj pak najbolje govori o tome koliko su jasne misije nekih kazališta kada isti (vestendovski) naslov (s četiri lica) postavlja neovisno kazalište i jedan HNK! S 277 zaposlenih. Trebam li uopće reći da je prirodno mjesto tom naslovu bilo neovisno kazalište?
I tako. Ponovno se vraćamo na strategiju. Koje nema. Nema povezivanja. Nema umrežavanja. Nema planiranja.
A po naslovima jasno je da nema ni ideja nego stalno vrtimo jedne te iste prežvakane naslove i teme, a uopće ne znamo tiče li se to više gledatelja (i malih i velikih) danas ili ih je baš briga.
Pa što nam Snjeguljica govori danas i ovdje?
Govori o tome da svaka "obična"curica može postati princeza (Kate Middleton) i da će se pojaviti princ na bijelom konju (William) koji će ju oženiti. A patuljci su ionako samo za rad u rudniku. (Znaju li uopće naša djeca što je to rudnik? U Hrvatskoj više nema niti jednoga!). A Snjeguljica, dok se princ ne pojavi, treba biti kod kuće, pjevušiti, malo čistiti, pričati s ptičicama, spremati patuljcima (koji jedini u priči rade) krevetiće, tanjuriće, kuhati… I da, ne smije nikome otvarati vrata i uzimati predmete od stranaca… čak ni jabuku. Ah, jabuka je ionako uvijek sporna!
Važno je da je najljepša na svijetu i uvijek dobre volje.
Kao što bismo i svi mi trebali biti dobre volje u našem zabavnom i lijepom kazalištu koje nas ne bi smjelo uzrujavati. Nego samo zabavljati.
Pa ćemo, po Mucalovu receptu o kazalištu koje zabavlja, svi dugo živjeti i biti sretni.
I kao u svim bajkama, imati ćemo puno djece.