originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Državni proračun - kasica prasica
Kad sam 17. veljače prvi put ugledala izvještaje Državne revizije za Ministarstvo kulture i Grad Zagreb za 2013. godinu, razmišljala sam o tome trebam li otvarati temu ili ne. U Slamku sam toliko puta stavljala dokumente nakon kojih sam očekivala da će se nešto dogoditi, da će oni koji su zaduženi za zakonitost rada u državi i Gradu nešto poduzeti - a nije se dogodilo ništa.
Javnost reagira i traži sankcije na nezakonitosti u svim područjima, ali ne i u kulturi.
Premijer je navodno «visoko postavio ljestvicu» u svim resorima.
Kultura je s vremenom postala potpuno nezanimljiva.
I medijima i publici, pa čak i samim kulturnjacima.
A premijer smatra da se jedino u kulturi može ići ispod ljestvice, može je se zaobići s lijeve ili desne strane, može preskok, a dopušteno je i ljestvicu uzeti u ruke i narezati je za triješće za potpalu vatrice.
Ukratko, tko šiša ljestvice u kulturi.
Odlučih, dakle, toga 17. veljače preskočiti temu.
Odjednom je u petak, više od mjesec dana od trenutka kada je dokument Državne revizije postao dostupan javnosti, nastala panika!
U Saboru je postavljeno pitanje o nezakonitom trošenju novca u Ministarstvu kulture preko službenih kreditnih kartica i nerealiziranih putnih naloga.
Iz nalaza Državne revizije vidljivo je da se jednako radilo i tijekom 2012. godine i da je šlamperaj u poslovanju (eufemistički rečeno) trenutačnoj družini iz Runjaninove bila redovita praksa, ne eksces.
Državnu kasicu prasicu namijenjenu kulturi neki su doživljavali kao vlastitu kasicu prasicu iz koje se uzima novac za «sladoled» kako se kome svidjelo.
I dok se to radilo preko dodjele sredstava na natječajima, bez obzira na to što se dio javnosti bunio, prolazilo je nekako.
No, Revizija je ustvrdila da su se događale i mnogo gore stvari od pogodovanja «svojima», čiji su programi odjednom postali od nacionalnog interesa.
Prošle godine u Saboru nitko nije reagirao ni pitao gdje je novac kojim se Nepoznat Netko zaigrao u Ministarstvu kulture, a ni kako je moguće da je mišljenje Revizije tako loše.
Eh, da su barem izbori svake godine, onda bismo možda negdje i dogurali.
Ovako, veliko pospremanje koje se događa samo prije izbora pokazatelj je koliko smo nezrela demokracija i koliko je još dugačak put koji moramo prijeći da bi se ostvarili minimalni pomaci.
U petak 20. ožujka u emisiji Javna stvar Gorana Rotima na HRT-u, Vesna Pusić, predsjednica HNS-a i potpredsjednica Vlade, rekla je da neće donositi sud niti koga napadati dok ne vidi sve podatke i dodala je da, ako je istina da je bilo malverzacija s putnim nalozima u Ministarstvu kulture (kreditne kartice se u emisiji nisu spominjale!), da će tražiti da ministrica Zlatar Violić iziđe iz Vlade.
Bilo je to prekjučer.
Hm, zar Vesna Pusić nije mogla otvoriti dokument Državne revizije, uvjeriti se u to što piše i sazvati izvanrednu sjednicu Vlade ili dati izvanredno priopćenje stranke?
Zar ni premijer Milanović nije imao vremena pogledati nalaz Revizije?
Odvojite koju minuticu i pogledajte dokument.
Ne morate sve čitati, piše na stranicama 10., 11., 12. i 13. ono što već svi znaju: kartice su se koristile/peglale suprotno zakonskim odredbama, putni nalozi su se ispunjavali za putovanja koja nisu izvršena, a kako se vidi, i prekovremeno se radilo sve u 16.
ministarstvo-kulturerevizija2014
Tko je to radio?
Kao predstavnica javnosti tražim samo jedno - imena i prezimena.
I istočasno otpuštanje onih koji su zlouporabili položaj.
A također i smjenu ministrice Andree Zlatar Violić.
Po zapovjednoj odgovornosti.
Svaka druga mjera osim trenutačne smjene bila bi još jedan dokaz da se u našoj visokoj politici trguje na najprljaviji mogući način.
Više od mjesec dana od objave dokumenta i više od 48 sati otkako je postalo bjelodanim što se radilo u Ministarstvu kulture - nitko se iz Vlade nije oglasio.
Eto, to je naša država.
To su pravila po kojima se igra.
Vjerujem da će se pokrenuti i drugi postupci vezani za rad i djelovanje Ministarstva kulture koji će napokon pokazati i dokazati na koji se način radilo u kulturi u mandatu ove Vlade.
Jedna od važnijih odluka ministrice Zlatar Violić bila je i dodjeljivanje nacionalnog statusa kazalištu u Varaždinu, a sve zbog HNS-ove vlasti u tom gradu. Svakako pročitajte izjavu gradonačelnika Habuša o tome zbog čega ni na posljednjoj sjednici nije izabran intendant i sve će vam biti jasno: i kako politika doživljava kulturu i kako gradonačelnik Varaždina shvaća proceduru i ulogu kazališta u društvu.
Sramota nad sramotama.
Zbog nepodobnosti kandidatkinje Kosec Torjanac, čiji je program dobio većinu u Kazališnom vijeću, a koja je bila tako bezobrazna pa se gradonačelniku Habušu nije došla pokloniti na noge, poništava se natječaj i kreće procedura raspisivanja novog.
I umjesto da građani smjesta traže Habuševu smjenu, da ministrica, čije je ministarstvo zaduženo za zakonitost rada nacionalnoga kazališta, donese svoj pravorijek, mi tonemo sve dublje i dublje.
U glib, u smeće, u sramotu, u beznađe, u pogodovanje, zastrašivanje, kažnjavanje, odmazdu...
Sve ono što s kulturom ne bi smjelo imati nikakve veze.
Što je suprotno kulturi.
Pitam se samo, hoće li se ikada istražiti i iznijeti na vidjelo sva pogodovanja koja je radila ova garnitura vlasti u kulturi, i to na svim područjima, od muzeja, glazbe, medija do kazališta?
Hoćemo li ikada saznati do koje je mjere korupcija i kulturna hobotnica obujmila cjelokupnu hrvatsku kulturu?
Bojim se da nećemo.
Nažalost, ne postoji vremeplov niti tipka «undo» kojom se može poništiti sve što se napravilo u razdoblju od prosinca 2011. do danas.
Oporavak će biti dug i težak.
Nadam se samo da će odgovorni - odgovarati.
A Grad Zagreb?
Prije svega, Revizija je utvrdila, kao i kod Ministarstva kulture, da mnoge primjedbe i zahtjeve revizije iz 2012. godine Grad Zagreb jednostavno nije izvršio (str. 17).
Baš ih briga za mišljenje Državne revizije!
U Izvještaju za 2013. godinu jasno piše da Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba s trenutačnom adresom u Remetincu, nije smio dodijeliti sredstva udrugama i organizacijama u kulturi jer su sve to izdatci koji su se trebali planirati i organizacije su se trebale javiti na natječaje Javnih potreba. Sredstava dodijeljen njegovima izdvojena su iz proračunskih zaliha koje služe za izvanredne situacije, dakle, sa stavke s kojih se nisu smjela isplaćivati. Mnogi su, Bandiću dragi i privrženi, dobili novac i na Javnim natječajima i iz ovoga Bandićeva izvora (str. 27. i 28. Izvještaja Državne revizije).
Ah, skoro zaboravih, za preko tri milijuna potrošenih kuna koje je dijelio Gradonačelnik - nema izvještaja!
Ajoj, ajoj, kad se samo sjetim koliko su me Milan Bandić i Družina maltretirali oko izvještaja rada Male scene koji su bili točni u lipu i dostavljeni na vrijeme, u minutu!
Poručio mi je bio Milan Bandić da neka točno vodim knjige pa će sve biti u redu.
Svaka stvar dođe na svoje pravo mjesto.
Moje su knjige bile i ostale u redu.
A što je s njegovima?
Osim Državne revizije koja je dala svoje mišljenje, vjerujem da će isto dati i pravna država.
Valjda je napokon i on - na pravom mjestu.
A ja još uvijek čekam kada će i naš Limenko doći na red i kada će se naći netko odgovoran za tu ogromnu propalu limenu investiciju.
Strpljen - spašen!
P. S. Prošlog je tjedna Tedi Lušetić, zamjenik pročelnika za kulturu, bio jako aktivan u iznošenju neistina građanima Grada Zagreba, a vezano za odvajanja kulture iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport te Strategije kulturnog i kreativnog razvitka.
Nema u Slamci dovoljno prostora da bi se demantirale sve laži koje je izrekao ovaj klarinetist koji je iz nepoznatih razloga napustio Vojni orkestar, nakon toga oštetio Pulski festival za preko milijun i 800 tisuća kuna, a koji je donedavno bio i na popisu poreznih dužnika u Gradu Zagrebu s preko 36 tisuća kuna duga. Ponovio je laž da je dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić sudjelovala u izradi Strategije (osobno mi je dva puta potvrdila da nije radila na dokumentu), omalovažio je potpisnike peticije koji traže odvajanje kulture iz mega Ureda, ponovio laž da se sve u svezi Strategije i EPK-a odvija transparentno i... da dalje ne analiziram riječi nekompetentne osobe koja se igrom slučaja našla na čelu kulture Grada u ključnom trenutku.
Povijest svakoga stavi na svoje mjesto.
Stavila je Milana Bandića.
Ne sumnjam da će i Lušetića, kao i mnoge druge Velike dečke, smjestiti gdje im je mjesto.
Prije ili poslije.
A za kraj, ponovno ću apelirati na skupštinske zastupnike Grada Zagreba da na zasjedanju Skupštine u četvrtak, 26. ožujka, daju svoj glas za izdvajanje kulture u poseban Ured i ne daju svoj glas za diletantski i nepismeno napisanu Strategiju kulturnog i kreativnog razvitka Grada.
Ne dopustite, dragi zastupnici, da politika i politička preigravanja zaustave promjene u kulturnoj politici koje su nužne.
I neizbježne.
Na Gornjem gradu, u Ćirilometodskoj ulici 5, na mjestu gdje je nekada stajalo prvo zagrebačko kazalište, sjedite za dobrobit građana Zagreba, dragi zastupnici, a ne zbog svojih političkih stranaka!
Ne zaboravite to nikad!