originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Razgovarala sam nekidan sa starim prijateljem s kojim se družim već 40 godina i koji je dio našega kazališnog kruga.

Kaže mi prijatelj: «Pa kaj ti ne vidiš da si sa svojim pisanjem slon u staklarni?»
Zamislih se nad tim pitanjem.
I nad različitim pogledima na stvari.
Naime, ja stalno mislim da pišem o pojavama koje su upravo ti spomenuti SLONOVI U STAKLARNICI našeg sustava, a ne da sam JA sama SLON (slonica)!
Bacam se, dakle, na detektiranje slonova. I staklarnica.

Odlučih napokon utvrditi: tko sam ja?
Nikad nije kasno… 

Baš sam bila sretna kad sam krajem prošloga tjedna vidjela da je objavljen natječaj «Poduzetništvo u kulturi» za 2013. godinu.
Istina, potpuno je suludo da se pojavio tek polovinom godine za koju je raspisan, ali, ah, evo ga!
TU JE!
I kao prava štreberica odmah sam počela čitati natječajne uvjete.
HLADAN TUŠ!
ŠTO JE OVO?
Zeza li se to netko s nama?
U koju su to staklarnu ušli slonovi koji su to pisali, a i oni koji su odobrili ovaj natječaj?

Mali vremepolov: natječaj «Poduzetništvo u kulturi» prvi je put raspisan 2008., i to nakon tri godine lobiranja. Da ne ulazim u detalje, nakon pet godina, premda nije napravljena nikakva evaluacija projekta (a trebalo ju je napraviti), može se reći da je natječaj mnogo pomogao radu malih poduzetnika u kulturi.
I?
Što nas je dočekalo ove godine?
Iz Natječaja su IZBAČENI SAMOSTALNI UMJETNICI!
Da, dobro vidite.
JEDINI natječaj u Hrvatskoj na koji su se samostalni umjetnici mogli prijaviti bio je taj, «Poduzetništvo u kulturi», a sada nemaju više ni te jedne jedine mogućnosti apliciranja za unapređenje svog rada!
Tko se ove godine MOŽE prijaviti na Natječaj?
Obrti, trgovačka društva, ustanove (osim javnih, dakle, privatne), zadruge i umjetničke organizacije.
Samostalni umjetnici nisu na popisu.
A obrti jesu.
Hm. Čudna mi čuda.
Obrtnici su, kao i samostalni umjetnici, fizičke osobe.
A koje su, po definiciji, karakteristike poduzetnika?
Inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost.
Po čemu, po kojim KRITERIJIMA, samostalnim umjetnicima nema mjesta u natječaju?
U ovogodišnjem natječaju našle su se i privatne ustanove.
He, he, po mom saznanju u Hrvatskoj sveukupno imamo tri (3) privatne ustanove, a nisam sigurna da je više i jedna od njih aktivna.
A samostalnih umjetnika?
Ima ih najmanje 1.300.
Da ne duljim, napravila sam analizu podataka dosadašnjih natječaja koji se nalaze na stranicama Ministarstva kulture i stavila u tablicu pa se možete i sami uvjeriti kakvi su trendovi odobrenih aplikacija:

Razvidno je da privatne ustanove i zadruge već dvije godine zaredom ili ne apliciraju ili ne dobivaju sredstva.
NULA.
Nadalje, vidljivo je da su aplikacije obrtnika drastično pale i prošle je godine samo JEDAN prošao na natječaju.
U 2012. je sveukupno od čak TRI KATEGORIJE (obrt, privatne ustanove i zadruge) samo JEDNA organizacija dobila sredstva.
Zadruge i privatne ustanove u svih su pet godina ZAJEDNO dobile sredstva za sveukupno DESET aplikacija.
Samostalni su umjetnici (osim prve godine) uvijek oko broj 30. TRIDESET.
Na godišnjoj razini.
I?
ELIMINIRANI su iz natječaja.
A zadruge, privatne ustanove i obrti su ostali!
Protivim se da se itko tko se bavi poduzetništvom u kulturi eliminira iz natječaja jer po definiciji malog gospodarstva pristup bi trebali imati svi oni koji SAMOSTALNO I TRAJNO OBAVLJAJU DJELATNOST.
Zašto su izbačeni samostalni umjetnici?
Ima li ITKO logično objašnjenje?
Osim da, možda, Ministarstvo kulture smatra da samostalni umjetnici nisu mali poduzetnici u kulturi?
Pitam ja sad: tko je u ovoj priči SLON?
Ja, možda?
E, pa ne bih rekla.
Ako se i vama koji ovo čitate čini da sam JA SLONICA, molim vas da mi objasnite u kojem sam dijelu ove naše STAKLARNICE.
O tome da se na natječaju više uopće ne mogu dobiti SREDSTVA ZA EDUKACIJU koja je ionako u svim organizacijama zbog potrebe za preživljavanjem smanjena na minimum, a NAJPOTREBNIJA SU, neću govoriti.
To više govori o tome što sâmo Ministarstvo kulture misli o edukaciji i njezinoj važnosti.

Kako ide ona reklama… Ali to još nije sve!

U natječaju piše da se priznaju troškovi učinjeni od DANA POTPISIVANJA UGOVORA do 15. prosinca 2013.
Natječaj je objavljen 31. svibnja.
Rok za prijavu je 1. srpnja.
Po pozitivnim zakonima RH rezultati se moraju objaviti unutar 60 dana.
Dakle, već smo na datumu 1. rujna.
Da bi se napisali i potpisali ugovori, treba nam još 15 dana.
I?
Evo nas na 15. rujnu.
Pa tko išta može planirati od 15. rujna do 15. prosinca?!
Ako se pak planira i računa na sredstva iz ovog Natječaja, a ne prođe se na njemu, kako onda «pokriti» planirane aktivnosti?
Ili se sredinom rujna valja odreći unaprijed preciziranog plana?
Umjesto proklamiranog TROGODIŠNJEG planiranja Ministarstvo kulture upućuje nas na TROMJESEČNO PLANIRANJE.
Ma super! Ne može bolje!
A o zapošljavanju da ne govorim.
U natječaju postoji kategorija sufinanciranja novog zapošljavanja, i to na godinu dana od potpisivanja ugovora. To znači da tek kad (i ako) potpišeš ugovor krećeš u potragu za nekim koga bi zaposlio!
Super!
Koliko nas od malih poduzetnika u kulturi može tako planirati?
Nitko.
Baš nitko.
Ili bi nekoga već sada trebalo tražiti i reći mu: Čuj, ako prođem na natječaju, zaposlit ću te na godinu dana, a ako ne, eh, onda ništa! Probaj si naći posao u - cvjećarnici!
A tko će novog zaposlenika i kada uputiti u posebnosti poslova u kulturi i u specifičnosti organizacije? Naime, znamo da svaka privatna organizacija u kulturi ima poseban način funkcioniranja i svaka je specifičan organizacijski model na koji se valja priviknuti i naučiti na koji način funkcionira.
Tek nakon razdoblja UČENJA novi zaposlenik može biti KORISTAN organizaciji.
Ma tko od nas u ovim vremenima IKOGA MOŽE ZAPOSLITI?
Planiranje na tri mjeseca može si dopustiti samo naše Ministarstvo kulture.
Mi, poduzetnici u kulturi, moramo dugoročno i strateški planirati ili nas jednostavno - neće biti.

Ali ni to još nije sve!

U četvrtak sam na televiziji gledala sjednicu zasjedanja Sabora. Zastupnica Gordana Sobol komentirala je da u izvještaju HAMAG-a (Hrvatska agencija za malo gospodarstvo) za prošlu godinu nema specifikacije O ŽENAMA U PODUZETNIŠTVU i da je to veliki nedostatak.
Kako stojimo sa ženama u poduzetništvu u kulturi?
Niti ih igdje možete pronaći, a bome za njih nitko i ne pita.
Ma koga je briga za takve sitnice! Ravnopravnost i to.
Bavimo se važnijim stvarima, osobito problemima vezanima za OSOBNE INTERESE vladajuće garniture! Pa se tako mijenja Zakon o kazalištima da bi kazalište u Varaždinu postalo NACIONALNO (gdje je na vlasti HNS, kao i u Ministarstvu kulture), a usput se mijenja i regulativa o dubrovačkim zidinama.
Trebam li vam crtati tko je na vlasti u Dubrovniku i u kojoj je stranci gradonačelnik Vlahušić?
O promjeni Zakona o elektroničkim medijima reći ću samo ukratko.
U četvrtak u emisiji na HRT 3 «Emisija» predstavnici Ministarstva kulture Milan F. Živković i Boris Postnikov toliko su se izblamirali svojom nekompetencijom o problematici kojom se bave, da mi je neugodno o tome i pisati.
Bilo me je sram pred televizorom - zbog njih.
Dr. sc. Viktorija Car, Nora Krstulović, urednica Teatra.hr i novinarka Jelena Jindra argumentiranim su izlaganjima «potopile» sve kvaziargumente Živkovića i Postnikova i u ovom slučaju dokazale kamo vozi «vlak bez strojovođe» iz Runjaninove ulice.
Odnosno, da je na slijepom kolosjeku.
Taj vlak ne vozi nikamo.
Šteta što «Emisije» nema na internetu. Možda je i bolje, izbjeći ćete da vam bude neugodno gledati, ali ukratko možete pročitati na ovoj poveznici.

Također vam predlažem da poslušate emisiju «U mreži prvoga» urednice Gordane Ostović koja je 6. lipnja bila emitirana na 1. programu Hrvatskog radija u kojoj je tema bila izmjena Zakona o kazalištima.
Još jednom ponavljam, ako ste slučajno kojom srećom saborski zastupnik i sada čitate ovaj tekst, nemojte dignuti ruku za prolaz ovog osobno motiviranog prijedloga promjene Zakona o kazalištima.

I za kraj, prošloga sam tjedna bila na skupu na kojem se govorilo o Hrvatskom koeficijentu inovativnosti. I Mala scena sudjelovala je u istraživanju i nestrpljivo čekamo rezultate. Mnogo sam toga naučila na tom skupu, a kad smo danas već kod životinja (slonova), završit ću tekst rečenicom koju je izrekao jedan od izlagača, Boris Popović: «Danas se traže radni, ne PAradni KONJI.»
Dodajem na ove konje - I SLONOVI.

P. S. Zahvaljujemo svima koji i dalje daju podršku za opstanak kazališta Mala scena. Želim vas obavijestiti da se gradonačelnik Milan BANDIĆ kao i pročelnik Ureda za kulturu Ivica LOVRIĆ još uvijek nisu udostojali odgovoriti na dopise koje sam im uputila, niti reagiraju na vijest da će kazalište Mala scena, kako sada stvari stoje, započeti proces zatvaranja 30. lipnja 2013. godine s otpuštanjem 4 zaposlenika i 38 honoraraca.
Samo dan prije primanja Hrvatske u EU.
Sprovod.
Čestitam, gospodo!
Ja sam samo zaposlena hrvatska žena, poduzetnica u kulturi, a suprug mi nije Gradonačelnik pa da ne radim nigdje i ništa, a «živim kao Tito».
Živjela demokracija!
Živjela sloboda govora!
Osobito ovo drugo.