originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Još sam u utorak pripremila temu za ovotjednu Slamku i u miru se posvetila završetku nove knjige (Slamka spasa - Druga knjiga), kadli odjednom, stigle su novosti koje nisam mogla ignorirati.

Došle su premda je sezona «kiselih krastavaca».

Priča prva.

Vijest je stigla iz Splita.
Već se neko vrijeme zna da ravnatelj Drame HNK-a Split, Jasen Boko, odlazi s tog mjesta 1. listopada ove godine.
Iz osobnih razloga.
Kako su prenijeli mediji.
Istodobno kada je Boko objavio svoj odlazak, kazališna je javnost uzela zdravo za gotovo da na njegovo mjesto dolazi Belmondo Miliša, trenutno zaposlen kao glumac u Gradskom kazalištu mladih u Splitu.
Bilo je to još početkom ljeta.
Što se pak sezone 2013./2014. tiče, zapravo je zadnji trenutak za pripremu repertoara - već prošao.
No, u petak je objavljeno da je Miliša nakon mnogobrojnih razgovora s intendantom Bilićem odustao od preuzimanja funkcije.
I? Što sada?
Bilić je u svojoj izjavi (već uobičajeno) neodređen i uopće ne djeluje zabrinuto što je drugo najveće kazalište u Hrvatskoj u velikom problemu.
Na internetskim stranicama HNK-a u Splitu možete pročitati što je bilo u pretplati 2010./2011. godine, ali ne i ono što će gledatelji moći gledati u sezoni koja uskoro počinje.
Raspored izvedaba za početak sezone, dakako, ne postoji.
Odnosno, postoji - prazna stranica.

Uostalom, jednako kao što još uvijek nije postavljena ni jedna izvedba na stranicama naše najveće matične nacionalne kuće, HNK-a u Zagrebu.
Opernhaus Zürich ima već dva mjeseca postavljenu SVAKU izvedbu, i to s podjelama za cijelu sljedeću sezonu.

Ma dobro, nitko ne očekuje da će pronaći na stranicama naših nacionalnih kazališta naslove koji se igraju 13. studenoga, na primjer, kada točno možete vidjeti što igra u Nacionalnom kazalištu u Londonu, ali da nema rasporeda - ni za rujan?
U Zagrebu od rujna neće biti ni intendanta a kamoli ravnatelja Opere, Drame i Baleta, pa zašto bi bilo i rasporeda?
U Splitu od listopada nema ravnatelja Drame, pa nema ni dramskog repertoara.
Ministarstvo kulture raspisalo je već odavno Javni poziv za predlaganje programa koji će biti javne potrebe u kulturi za 2014. godinu, a natječaj polako istječe.
Postavlja se pitanje: tko će pisati dramski program za HNK u Splitu za 2014. godinu?
Ili možda nacionalna kazališta, za razliku od ostalih, ne moraju pisati konkretne naslove nego će dobiti sredstva sama od sebe?
Jer su oni valjda «prirodno dobro», kao Plitvička jezera, pa trebaju dobiti novac bez obzira na to što (ne) napišu.
I što izvedu, naravno.
A i pretplatnicima je svejedno što će gledati.
Kupit će pretplatu (ili neće) bez obzira na ponuđeno. Navikli su naši ljudi da se danas ne zna što će biti sutra pa se više i ne pitaju.
Ali ja se pitam: a što je s najavom koju je Ministarstvo kulture donijelo pred ljeto 2012. godine da će za natječaj već od ove godine SVAKI subjekt koji aplicira morati predati svoj višegodišnji Strateški plan?
To se zaboravilo?
Ili HNK u Splitu ima strateški plan pa u njemu pišu naslovi za sljedeće četiri godine i problema uopće nema?
Hoće li se onda novi ravnatelj Drame uklopiti u taj plan?
Dakle, uzeti već ponuđeno?
A što je s Operom?
U Operi u Splitu imamo vršitelja dužnosti ravnatelja. Do prosinca. Ivicu Čikeša.
Tko će, dakle, pisati program za Operu?
Ili je i on napisan? U Strateškom planu?
Na internetskim stranicama nije ga moguće naći.
Kazališno vijeće splitskog HNK-a nije se oglasilo baš nikakvim priopćenjem.
A bome ni vlasnik - Grad Split.
Ja valjda ipak «nisam odavde» i stvarno mi nije jasan takav opušten odnos prema problemima koji se vješto i uporno stavljaju pod tepih. Još je John Lennon rekao da za pametne ne postoje problemi - samo rješenja.
Ali ako se ne rješavaju kada se pojave, nastupa KRIZA.
A kad dođe kriza, e, onda smo već u području kriznog menadžmenta, a to nije nimalo ni ugodno ni zabavno.
Mislim, nisam to ja izmislila, nego je sve to lijepo napisao Ichak Adizes u svojoj knjizi «Kako upravljati u vrijeme krize i kako je, prije svega, izbjeći».
Dakako, ovo je za današnju Slamku «obvezna literatura».

Priča druga.

Zakuhalo je i u Šibeniku gdje je 16 od 20 zaposlenika potpisalo peticiju za smjenu sadašnje ravnateljice Nere Gojanović Kljajić, kako prenosi Teatar.hr. Samo da podsjetim da je, kao i u Splitu, natječaj za čelnu osobu ovoga kazališta također bio raspisivan više puta, da je bivši ravnatelj Zlatović dao ostavku prije kraja mandata i da je i sam izbor sadašnjeg menadžmenta bio prepun (blago rečeno) komplikacija.
Ni u ovom se slučaju Kazališno vijeće (još) nije očitovalo.
A ni vlasnik - Grad Šibenik.

Zbog čega sam, zapravo, danas pisala o ovoj temi?
Da bi se vidjelo koliko je velika kriza kazališnog menadžmenta u Hrvatskoj.
Pogledavši svih TRIDESET čelnih osoba javnih kazališta u Hrvatskoj na stranicama Ministarstva kulture, a koji su navedeni u Očevidniku kazališta, ustvrdila sam da samo DVIJE osobe imaju kvalifikacije za taj posao, odnosno, može se reći da spadaju u kategoriju profesionalnog, a ne iskustvenog menadžmenta, kako se to u teoriji lijepo kaže. To su Jasminka Mesarić, dugogodišnja ravnateljica Kazališta Branko Mihaljević u Osijeku i odnedavno D. Lj. (znate da mu puno ime i prezime ne smijem spomenuti), dugogodišnji ravnatelj zagrebačkoga kazališta Kerempuh.
Točka.
Spala knjiga na dva slova.
Prije ljeta raspisalo je Ministarstvo kulture natječaj za edukaciju u menadžmentu u kulturi pa me baš zanima koliko se ravnatelja javnih kazališta prijavilo na tu edukaciju, odnosno, koliko ih želi napredovati u poslovima koje rade.
Eh, da, gledajući Očevidnik vidjela sam da ne baš sasvim nova ravnateljica Zagrebačkoga kazališta lutaka Ljiljana Štokalo još uvijek nije poslala podatke u Ministarstvo kulture (što je prema Pravilniku bila dužna napraviti već odavno), pa nam na stranici našega najvećeg lutkarskog kazališta u zemlji s preko 70 zaposlenika i dalje piše da je ravnatelj pokojni Nikola Čubela.
Uh.
Ako ništa drugo, možemo patentirati novi termin i pokušati ga ugraditi u EU sada kad smo već postali članicom: šlampavi menadžment.

P. S. Ne znam kako vama, ali meni ove godine u medijima baš nedostaju sličice o tome tko je i što radi na Brijunima. Tko se voza na vojnim gumenjacima i brodovima? Ako netko ima saznanja, neka svakako javi!
No, umjesto sličica sretnika na brodicama, dobili smo novu formu pisanja kritika u novinama. Bivši glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše koji je, kako izgleda, prebačen s glavnouredničkog mjesta na - kazalište (kao HRT Hloverka u Pola ure kulture - kultura je izgleda deponij) objavio je «kritiku» najnovije Ulyssesove premijere u obliku razgovora s Igorom Mandićem. Eh, očito je da je nakon više opomena Novinarskog vijeća časti postao inventivan u uvođenju novih formi kazališnih kritika. Svaka čast!