objavljeno 9. listopada 2010. na blog.vecernji.hr
Već tjednima je na repertoaru svih medija u Hrvatskoj situacija
u kazalištu u Velikoj Gorici, pa nekako, budući da to spada uži
krug mojih interesa, došlo je vrijeme da i o tome kažem što
mislim.
Hm, teško je započeti ovaj tekst jer je za pretpostaviti da će me
već nakon prve rečenice netko od čitatelja odlučiti "politi
katranom i posuti perjem", kako se to lijepo radilo na Divljem
Zapadu, iz razloga što ću postati "nositeljicom loših vijesti". Ali
što se može, što ima biti - neka bude.
Dakle: Scena Gorica kao kazalište formalno-pravno ne postoji na
način kako to predviđaju važeći zakoni Republike Hrvatske.
(Uputa za uporabu) U ovome trenutku, dragi čitatelji, isključite
emocije, kako biste mogli pratiti nastavak.
Zakon o kazalištu temeljni je Zakon za obavljanje kazališne
djelatnosti u našoj zemlji. Prema tom Zakonu jasno piše što je
kazalište, kako se osniva, tko njime upravlja i sve ostale pametne
i važne stvari koje omogućavaju da se lijepo odjenete i odete
gledati kazališnu predstavu.
Kada se u proljeće 2008. Grad Velika Gorica odlučio, unutar Pučkoga
otvorenoga učilišta Velika Gorica, osnovati KAZALIŠTE, logično je
da je netko tamo za to zadužen (ako već ne i sama sadašnja
Predsjednica gradskoga Vijeća koja je po struci pravnica i
trenutačno vodi vlastitu odvjetničku kancelariju), posegnuo za
Zakonom o kazalištima kako bi se informirao što im je činiti. Ali
kako to kod nas obično biva, za takvu se tešku rabotu, čitanje
("nepotrebnih") zakona, nitko nije odlučio, pak onda danas imamo -
ono što imamo.
Pučka otvorena učilišta, koja su JAVNE USTANOVE, funkcioniraju
prema čak trima zakonima: Zakon o ustanovama, Zakon o upravljanju
javnim ustanovama u kulturi i Zakon o pučkim otvorenim učilištima.
U slučaju da Pučko otvoreno učilište osnuje KAZALIŠTE kao svoju
ustrojstvenu jedinicu (kao što se to dogodilo u Velikoj Gorici),
onda se na tu jedinicu MORA PRIMJENJIVATI ZAKON O KAZALIŠTIMA, a ne
svi oni ostali nabrojeni zakoni. Tako kaže riječ Zakona o
kazalištima koji je lex specialis. Zna Predsjednica gradskoga
Vijeća Gorice kako se ta vrsta zakona zove, pa pravnica je, zaboga!
Ne moram joj ja to govoriti…
Što pak to znači za nas ostale smrtnike koji nismo pravnici?
Za početak: javnim ustanovama upravlja UPRAVNO VIJEĆE, a
kazalištima upravlja RAVNATELJ. Eto nam već razlike koja stvara
zbrku.
Pojednostavljeno: nakon što je Grad Velika Gorica osnovao Scenu
Gorica, trebao je prvo oformiti Zakonom o kazalištima predviđeno
KAZALIŠNO VIJEĆE, jer baš to Vijeće treba izabrati ravnatelja
KAZALIŠTA. Već vam je jasno da Grad Velika Gorica - nije izabrao
KAZALIŠNO VIJEĆE pa sukladno tome ono nije moglo raspisati natječaj
za ravnatelja/ravnateljicu, pak ona nikada nije ni izabrana. Tako
da Scena Gorica NEMA zakonom predviđenog ravnatelja/ravnateljicu.
Pučko otvoreno učilište ima i ravnateljicu i upravno vijeće, koje,
kako smo rekli - upravlja Učilištem, a Scena Gorica nema
ravnateljicu ni kazališno vijeće. Ako nema ravnateljice, ako nema
kazališnog vijeća, onda nema ni kazališta!
Zašto Grad 2008. godine nije poduzeo Zakonom propisane korake?
Postoje dva moguća razloga:
1. Nisu imali pojma da to trebaju učiniti jer nitko nije pogledao
Zakon o kazalištima.
2. Nisu ga ni mogli osnovati! Naime, u KAZALIŠNOM VIJEĆU većinski
dio članova trebaju činiti predstavnici osnivača (dakle, Grada
Velike Gorice) koje bi, prema Zakonu, trebalo izabrati iz reda
uglednih umjetnika i radnika u kulturi, a manjinski dio čine
kazališni umjetnici zaposleni u kazalištu. Takvih zaposlenika u
ustanovi o kojoj govorimo nije bilo, a nema ih ni danas. Pa nisu ni
mogli biti izabrani.
Već letimičan pogled na članove UPRAVNOG VIJEĆA POU Velika Gorica
pokazuje da se ne radi o uglednim umjetnicima i radnicima u
kulturi, a bome ni o zaposlenim umjetnicima. Da ne biste mislili da
nešto sanjam, evo popisa članova UPRAVNOGA VIJEĆA POU Velika Gorica
koji, kad je Scena Gorica u pitanju, "glumi" da je KAZALIŠNO
VIJEĆE: diplomirana politologinja, tehničar električne struke,
diplomirana pravnica, ekonomski tehničar te nastavnica
glazbe.
Čast svakoj struci, ali ni jedan od navedenih članova/članica ne
spada u kategorije koje je Zakon o kazalištima predvidio.
Kada pogledate i ostale funkcije KAZALIŠNOG VIJEĆA (za one koje
više zanima tema: Članak 31 Zakona o kazalištima, NN 71/06) bit će
vam jasno koliko je ova Crvenkapica od kazališta nebrigom osnivača
skrenula s puta…
Već vam je valjda sada jasno i to da su se u Velikoj Gorici opako
pobrkale kruške i jabuke ili, kako to naš narod kaže, "ne zna se
tko pije, a tko plaća". Hm, zna se tko plaća, porezni obveznici.
Plaćaju neznanje onih koje su izabrali na izborima.
Nije tu priči kraj.
Idemo na još jedan početak. Krećemo od definicije (prema Zakonu,
dakako) što je to KAZALIŠTE?
Kazalište ima prostor potreban za obavljanje djelatnosti, tehničko
i administrativno osoblje i ansambl.
Scena Gorica nema ansambl u klasičnom smislu kako to predviđa
Zakon. Dakle, po definiciji bi organizacijski prije bila KAZALIŠNA
KUĆA, a ne KAZALIŠTE.
A što je kazališna kuća? Možda je Scena Gorica zapravo kazališna
kuća koja prema Zakonu također može obavljati kazališnu djelatnost?
Kazališne kuće imaju prostor, tehničko i administrativno osoblje,
ali nemaju ansambl.
Međutim, čitam neki dan u jednom dnevnom listu da u prostoru Scene
Gorica ne postoji čak ni garderoba. Dakle, bez garderobe, to ne
može biti ni kazališna kuća.
I onda se postavlja pitanje: ŠTO JE SCENA GORICA?
Kazalište - nije, kazališna kuća - nije, kazališna družina (to je
ono kad se imaju umjetnici, a nema se prostor) - nije. Dakle, nije
ništa od onoga što predviđa Zakon o kazalištima.
Trebamo li se čuditi da je u Gorici sigurno samo jedno, a to je
KAOS?
Ova mala analiza tek je početak, onaj dio sante leda koji viri
iznad površine. Nema mjesta u ovakvom tekstu za detaljne analize,
premda se može još mnogo toga reći o slučaju "Scene Gorica".
Dakako, bez emocija i procjene vrijednosti učinjenog ili
neučinjenog.
Ali, nije kriv samo Grad Velika Gorica, ima još krivaca, ali
temeljne "greške u koracima" koje su generirale ostale probleme,
napravio je baš Grad.
Koji je izlaz? Gdje je SLAMKA SPASA?
Kaže Hamlet: što je učinjeno - ne može biti ne učinjeno. U ovom se
času ništa ne može napraviti da bi se popravilo (ne)učinjeno.
Treba krenuti iz početka. Korak po korak. Prema Zakonu.
Kojem? Ako se želi imati KAZALIŠTE - onda je to Zakon o
kazalištima. Ako pak građani sedmog grad po veličini u Hrvatskoj ne
žele kazalište, a i to je legitimno, onda su to drugi zakoni.
Ne zalaže li se i naš Predsjednik za pravnu državu?
Glasam da pravna država u kazalištu napokon počne djelovati i u
Velikoj Gorici. A SLAMKA SPASA pojavit će se tek onda kada ključni
argumenti prestanu biti emotivne naravi.