objavljeno 15. rujna 2010. na blog.vecernji.hr

Uspjeli smo! Nas nekoliko neovisnih kazališta, u sklopu Kazališnog epicentra, kazališnog centra i udruge kazališta i kazališnih umjetnika u srednjoj i jugoistočnoj Europi  , osnovali smo mrežu neovisnih profesionalnih kazališta/kazališnih družina u Hrvatskoj.

Već vidim začuđeni izraz vašeg lica, da… i? O čemu se tu radi? Odakle taj bezrazložni optimizam?
E, pa mala slamka spasa počela je dobivati obrise velikoga stoga sijena…

Dakle, krenimo iz početka: znate li koliko u našoj zemlji ima profesionalnih kazališta koja legalno obavljaju kazališnu djelatnost? Kladim se da ne znate da ih ima točno 90. Hm, pitate se, je li to mnogo ili malo? Jako teško pitanje…
Idemo dalje.

Znate li koliko je od tih 90 kazališta/kazališnih družina osnovano privatnom inicijativom?
Čak 61. Dakle, 67,7% od ukupnog broja kazališta u RH.

Naravno da to znači da je javnih kazališnih ustanova, kojima je osnivač država ili lokalna/regionalna samouprava, samo - 29, odnosno 32,3%.

Budući da od 61 privatnog kazališta polovica njih baš nešto i nije aktivno, možemo reći da se kazalište u RH događa u javnom i privatnom sektoru: pola/pola. (O tome da ni status, a kamoli financiranje, nije u skladu s ovim brojkama - nekom drugom prigodom).

Kad se bolje pogleda, mjesta doista ima za sve nas. Mi "mali" (neovisni), pokretljivi smo, putujemo, tražimo posla gdje ga ima, a "veliki dečki", ili javna kazališta, više su statični. Mi "mali" igramo, kako nam i priliči, male forme, a "veliki dečki" u skladu sa svojom veličinom - velike predstave. Dakle, gdje je problem?

E, problem je u "sivom tržištu" preplavljenom programima u izvedbama "kazališta" koja nisu registrirana i upisana prema Zakonima RH! A takvih ima - neizmjerno mnogo: od gutača žileta i zmija koji hodaju po vrtićima i prodaju se pod kazališnu predstavu, mađioničara, do ad hoc skupljenih glumaca (često poznatih tek iz sapunica) koji (također nelegalno) obilaze veća i manja mjesta naše zemlje. A nađe se tu i tamo i pokoji zalutali češki lutkar koji prodaje predstave po hrvatskim školama čak i bez radne dozvole.

Sad vjerojatno već nazirete razlog zašto smo osnovali mrežu neovisnih kazališta/kazališnih družina! Budući da oni koji bi trebali ne vode računa o tome tko se sve nudi na kazališnom tržištu (a znamo već da glumac može biti svatko), odlučili smo stvar uzeti u svoje ruke i predstaviti se javnosti te, kroz svoje djelovanje kao mreže, ukazati na dalekosežne posljedice zanemarivanja kazališnoga područja.

Dobro, na prvom nas je sastanku bilo samo dvoje, na drugom već osam, a na trećem (koji je bio jučer) već je došlo 15 zainteresiranih članova! Dovoljan razlog za slavlje i za još veći poticaj za djelovanje… Djelovanje odozdo prema gore… jedino djelovanje u koje vjerujem.

Dakle, ukratko, odlučili smo prestati čekati da netko drugi uvidi da ćemo na ovom "Divljem Zapadu" od hrvatskoga kazališnog tržišta mi "mali" nestati, nego zajednički krećemo vježbati novi sport: DRŽANJE GLAVE IZNAD VODE!
Naravno da u tome očekujemo i vašu podršku, a ona ne zahtijeva mnogo napora: prije negoli se odlučite otići u kazalište ili pozovete u goste neku kazališnu predstavu, kliknite na Očevidnik kazališta pri Ministarstvu kulture, odnosno, registar svih kazališta/kazališnih družina koja zadovoljavaju sve zakonske preduvjete za obavljanje profesionalne kazališne djelatnosti. Ako vam se nudi netko tko nije u Očevidniku, a vi jednostavno, kliknite - Delete i podržite opstanak i nas "malih" (ali ne i manje vrijednih).
Joj, baš me razveselila ova slamka u mreži!