Objavljeno 17.10.2010. na blog.vecernji.hr

Slamka će ovoga tjedna (ponovno) pokušati dokučiti neke čudnovate pojave u našem glumištu o kojima se ne govori niti piše, a možda bi nekoga mogle zanimati.

Bila sam nekidan na otvaranju svečane, 150. sezone Drame HNK u Zagrebu. Ne, nemojte od mene očekivati tekst o predstavi ili o tome tko je bio u HNK-u u tom svečanom trenutku (o ovome potonjemu više možete pogledati u ženskim časopisima) jer postoje ljudi koji se tim bave i ne pada mi na pamet oduzimati im posao.

Dakle, u nedoumici odakle započeti temu, otišla sam na neke od svojih omiljenih izvora kako vam ne bih prenijela netočne informacije i time vas dovela u zabludu. Prvi izvor informacija ovoga je puta bio dokument pod nazivom Program javnih potreba u kulturi Grada Zagreba, razrada, od 1. veljače 2010., dionica 2.1. - Kazališna djelatnost, koji je moguće pronaći na internetskim stranicama Grada Zagreba.

U tom dokumentu piše da će slavljeničku sezonu HNK-a u Zagrebu otvoriti predstavom "U agoniji" Miroslava Krleže, a u režiji slovenske redateljice Mateje Koležnik. Hm, trebam li uopće reći da u petak nisam gledala "Agoniju"? Ne trebam, znate i sami da je nije bilo… Ni "Agonije", a bogme ni Mateje.

U najavama sezone ovih smo dana često slušali o pomnome pripremanju slavljeničke sezone, a direktorica Drame u programskoj nas je knjižici obavijestila i o tome da je strukturiranje repertoara u sezoni 2010./2011. "vrlo delikatan posao koji mora opravdati i obilježiti svečanu sezonu". E, baš zato čudi da je u toj "pomnosti" i "delikatnosti" u nekoliko mjeseci "Agonija" - netragom nestala. A druga slavljenička premijera, koja se prema internetskoj stranici naše nacionalne i matične kuće očekuje 6. studenoga ove godine u Vukovaru, u dokumentu Grada Zagreba iz veljače ove godine nije ni spomenuta. Gdje je pak ta premijera nestala iz Programa javnih potreba u kulturi? Ili se samo odjednom - stvorila? U silnoj "pomnosti" i "delikatnosti".

Izgleda da odgovorni iz HNK Zagreb, za godišnjih gotovo 100 milijuna kuna poreznih obveznika, nisu imali potrebu objasniti zašto je Lauru zamijenila Mirjana. Možda vodstvo HNK-a misli da nas to ne zanima? Zašto bi uopće porezne obveznike koji financiraju rad središnje kazališne kuće tim sitnim sredstvima od stotinjak milijuna kuna, opterećivali nebitnim stvarima, zar ne?

No, vratimo se mi otvaranju slavljeničke sezone: od pet glumica koje su igrale na premijeri prošloga petka, samo su dvije zaposlene u matičnome nam kazalištu, a čak su tri - vanjske, odnosno, angažirane su za ovaj projekt. Sretna sam ja zbog Lane, Maje i Marijane što su dobile posao (još više me raduje što su tako dobre u predstavi), ali se ipak pitam, iz kojeg razloga HNK koji ima 39 zaposlenih glumaca (od čega 12 glumica), daje samo dvjema da igraju na otvaranju slavljeničke sezone, pa se VEĆI dio ženskoga ansambla treba tražiti IZVAN KUĆE?

Što ću, ne mogu ne citirati intendanticu iz njezina uvodnog slova za slavljeničku sezonu u kojem kaže da se oslanjaju "na snažan kreativni potencijal kroz protekle sezone ponovno pronađenoga zajedništva ansambala ostvarenoga u velikim ansambl-predstavama, a kakve je u ovom našem kazališnom trenutku mogao ostvariti samo zagrebački HNK". Pitam se, zašto nam onda na otvaranju slavljeničke sezone nije pokazan taj "snažan kreativni potencijal ponovno pronađenog zajedništva ansambala"? Zašto ga skriva od nas, javnosti koja jedva čeka da sve to vidi i osjeti? Budući da je sljedeća premijera komorna forma, bojim se da ćemo do susreta s kreativnim potencijalom i zajedništvom ansambala HNK u Zagrebu - još malo pričekati.

Usput, listajući već spomenuti dokument Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2010. vidim da HNK u Zagrebu/Drama planira (čak) 100 izvedaba. Ne znam na čemu se temelji taj optimizam budući da brojčice u posljednjih nekoliko godina neumitno pokazuju da naša matična kuća nije uspjela doseći ni brojku od 90, a kamoli 100 izvedaba u godini? Za povećanje od 15% bile bi potrebne drastične promjene, gotovo pa reforma cijeloga sustava, ali baš nisam primijetila da se nešto slično događa… Eto, da ne mislite da izmišljam, ovdje su podatci: godine 2006. Drama HNK u Zagrebu imala je 72 izvedbe (33.004 publike), 2007. odigrano ih je 76 (34.578 publike), godine 2008. čak 86 (ali zato bilježimo manje publike nego godinu ranije (34.310), a 2009. jedna izvedba manje, odnosno, odigrano ih je 85 (35.879 publike).

Dakle, rezimirajmo, u HNK Zagreb 39 stalno zaposlenih glumaca/glumica godišnje ne odigra ni 90 izvedaba, ne vidi ih više od 36.000 publike, a pritom je čak u slavljeničkoj 150. sezoni na prvoj premijeri veći dio ženskog ansambla (60%!) bio - vanjski.

Je li moguće da samo meni u glavi zvoni zvono za uzbunu?