Objavljeno 7.11.2010. na blog.vecernji.hr

Ne sjećam se više kada je to bilo, u osnovnoj ili srednjoj školi, kada smo učili Marxov nauk koji govori o tome da gospodarstvo (ili ekonomija, kako smo to nekad zvali) uz slične djelatnosti spada u "bazu", odnosno temelje, a kultura je "nadgradnja". Kad se Marx u devetnaestome stoljeću dosjetio te teorije, na svijetu nije bilo mnogo toga što nas danas okružuje. Život se, od tih prilično mirnih vremena, okrenuo naglavačke. Ništa nije isto.

Osim toga da mnogi ljudi i dan-danas smatraju da je kultura - "nadgradnja". Uh…

Sudjelovala sam ovoga vikenda na međunarodnoj konferenciji pod imenom "Arts funding, artistic freedom" i svašta sam lijepoga tamo čula: stvari koje sam već prije znala pa su mi se potvrdile, neke sam osvijestila, a ponešto sam i naučila. Jedna od stvari koje su mi se potvrdile jest to da kultura nikako nije i ne može biti ona Marxova "nadgradnja" s početka ovoga teksta, dakle, ono što može, ali i ne mora biti nakon što zadovoljimo svoje osnovne životne potrebe. Baš suprotno! Jedan je od govornika na konferenciji lijepo rekao da bi kultura trebala biti LJEPILO koje će pomoći da se sve ostalo - lakše sjedini, poveže. Kako bi nam svima život bio bolji, kvalitetniji, a možda i ljepši… naravno. Ljepilo, savršena riječ za kulturu!

U tim razmišljanjima vratih se na događaje od prošlih nekoliko tjedana u Gradu Zagrebu. Po medijima se, u stankama između dviju reklama da se otvara "novo trgovačko, gastronomsko i zabavno središta Zagreba", moglo čuti da predstavnici neovisne kulture prosvjeduju protiv toga da im se usred fiskalne godine, na već umanjene iznose, dodatno oduzme 20% odobrenih programskih sredstava. Za one koji ne znaju, neovisna kultura dobiva novac od Grada isključivo za programe, ni kune za plaće, materijalne ili bilo koje druge troškove koje dobiva "javna" kultura. Međutim, pametan i važan netko "gore" donio je odluku da se "režu novci" za neovisnu kulturu jer, hm, puno su potrebniji onim BITNIM stvarima u životu. A kultura ne spada u te "bitne". Osobito u te "bitne" stvari ne spada neovisna kultura…

Nažalost, na konferenciji o kojoj sam govorila na početku ovoga teksta nije bio nazočan nitko od tih pametnih glava koje su digle ruku da se smanji financiranje programima neovisne kulture u Zagrebu, a koji još nisu čuli da kultura nije i ne može biti trošak. Upravo je obrnuto, kultura je pokretač razvoja, generator novih ideja, inovacija, pokretač kreativnosti u društvu.

Nitko im valjda nije rekao ni to da je u Europi područje najpropulzivnijega rasta upravo - kultura, da se u kulturi otvaraju nova radna mjesta i da je to tržište sve življe i sve POTREBNIJE kako bi se premostile prepreke između različitih područja.

Ali, vjerovali ili ne, Gradu Zagrebu jedina je kultura koja je potrebna ona JAVNA. Početkom godine doživjela je manji pad financiranja od neovisne, a u novom rebalansu nema podataka da su joj dodatno oduzeta sredstva. Ona je, valjda, ta Marxova "baza" bez koje se ne može živjeti i spada u osnovne ljudske potrebe, a neovisna spada u "nadgradnju". Pa i malom je djetetu jasno da se ne smije rezati ono što je potrebno kao zrak ili hrana, zar ne?

Ono što me čudi jest to da u Skupštini Grada sjede i neki ljudi od kojih bih ipak očekivala da će se ograditi od takvih nebuloznih odluka kakva je donesena prošloga utorka na sjednici gradske skupštine. No, nikakvih ograda mediji nisu zabilježili…Ili nisam dobro čitala? Baš bih voljela da se jave oni koji su glasali PROTIV.

Jedino što me zanima jest kada će Grad Zagreb uvesti obvezu da se na blagajni, kad se prodaju ulaznice za neki kulturni/umjetnički program, predoči i papir o registraciji pa da publika odmah vidi daje li novac za svoju "bazu" ili svoju "nadgradnju". Da ljudi odmah znaju u koji dio sebe ulažu, da ne lutaju… To bi im stvarno trebalo biti važnije od onoga ŠTO GLEDAJU! Sve razmišljam da na ulaznice otisnem Rješenje o registraciji svojega (neovisnog) kazališta pa da ne dovodim publiku u nedoumicu da su investirali u pogrešni dio sebe. Ionako je to važnije od kvalitete predstave.

Tako bar kažu oni koji odlučuju o distribuciji sredstava poreznih obveznika. A oni, valjda, sve najbolje znaju! Njima ne trebaju konferencije o umjetničkim slobodama, financiranju i sličnim tricama. Njima ne treba edukacija, njima je dovoljno samo da znaju - da su u pravu.

A neovisnoj kulturi preostaje samo čudo. Ili neka slamka spasa… Ili novi izbori…?