originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Popuhali smo ovoga tjedna 152 svjećice na rođendanskoj torti hrvatskoga kazališta, i to u više navrata. Slavljeničkih torti, bilo je za svačiji ukus: od finih čokoladnih, kremastih (mljac!), preko teških i «putrastih» koje padaju na želudac, pa sve do - paprenih.
Ah, rođendanski tjedni uvijek su uzbudljivi!
Uvod u proslavu, i to «paprenom tortom», započeo je u Rijeci u srijedu navečer. Na vrata Zvonimira Peranića, kritičara kazališnih i općenito kulturnih zbivanja u Rijeci, pozvonili su iznenadni čestitari: dva policajca s nalogom da se Peranića uputi na obavijesni razgovor. Vjerujem da biste se i vi obradovali ovakvom rođendanskom daru. Ma tko ga ne bi poželio!
Baš takav uvod u svoj rođendan želi svaki građanin ove zemlje koji vjeruje u pravnu državu, slobodu govora i demokraciju.
U zemlji legalizma u kojoj godišnje muževi ubiju desetak i više žena jer policija nije imala vremena ili nije reagirala i shvatila žrtvine pozive kao ozbiljne, imamo «višak» policajaca koji se bave kritičarima hrvatske kulturne scene.

Ma opasna je ta kultura!

Uistinu se njome treba malo više pozabaviti, a osobito valja imati na oku one koji se bave subverzivnim pisanjem o njezinim nepravilnostima.
U četvrtak, baš kada je Peranić uz gomilu dokumenata objašnjavao inspektorima da nam se zakonodavstvo mimoilazi s praksom (što se u ovoj zemlji rijetko može vidjeti), u zagrebačkoj Tvornici kulture održavale su se posljednje pripreme za prvu dodjelu nagrade koju je osmislio i organizirao (bez ijedne lipe potpore) jedini specijalizirani portal za kazalište u Hrvatskoj, Teatar.hr . Za razliku od Nagrade hrvatskoga glumišta, koja se tradicionalno održava u HNK-u u Zagrebu, a koje u 28 kategorija dodjeljuje odabrani stručni žiri, za Nagradu Teatra.hr publika je glasala internetom, i to u (samo) 10 kategorija.
Ne treba uspoređivati ove dvije nagrade jer su im različite i misije i vizije, i ciljevi, a bome i strategije.
Ova starija, hrvatskog glumišta, važna nam je i potrebna. Ali da bi ju pod hitno trebalo temeljito preispitati i mijenjati Pravilnik kojim mnogi nisu zadovoljni - to je sigurno.
Ovu tek rođenu nagradu, Teatra.hr, valja poduprijeti jer je pokazala da ju publika želi i treba.
I da unosi svježinu i novosti u hrvatsko kazalište.
Zajedničko objema nagradama ove godine bile su pobjede nominiranih u dvjema kategorijama: najbolja predstava u cjelini, «Unterstadt» osječkog HNK-a i najbolji dramski tekst «Moj sin samo malo sporije hoda» Ivora Martinića, praizveden u ZKM-u.
Sjećate se onih sastanaka naših HNK-ova o kojima sam pisala u Slamci u nekoliko navrata, a na kojima su se intendanti zaklinjali na umrežavanje i suradnju? Eto nam prilike da vidimo kako ta suradnja funkcionira u praksi.
Dakle, pokažite nam «Unterstadt» u Zagrebu, Rijeci i Splitu - hitno!
Na nagradi Teatra.hr jedna od najzanimljivijh kategorija bila je SKANDAL GODINE. Ovu je nagradu s uvjerljivih 50% od 23 tisuće glasova odnio skandal pod imenom: GDJE JE NESTALO 11 MILIJUNA KUNA ZAGREBAČKE NEOVISNE SCENE?
Gotovo osam mjeseci od trenutka kada se otkrilo da je u proračunu Grada Zagreba na neobjašnjiv način i u neobjašnjive svrhe NESTALO 11 MILIJUNA KUNA namijenjenih kulturi za 2012. godinu, odgovor nije stigao. Zapravo, nitko se nije ni potrudio odgovoriti na ovo pitanje. Upravo je Teatar.hr inzistirao na odgovoru, ali - on nikada nije stigao. Ni od gradonačelnika Bandića ni od ikoga iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport.
Pitam se samo, GDJE SU ONA DVA POLICAJCA IZ RIJEKE da ih preselimo u Zagreb pa da se, zajedno sa svim inspekcijama koje su došle u moje kazalište od 2. svibnja do danas, napokon UTVRDE ČINJENICE o ovom skandalu? Ako 11.500 ljudi (od njih 23 tisuće) smatra da je ovaj neshvatljivi nestanak novca za neovisnu scenu SKANDAL GODINE, zar u zemlji koja za nešto više od pola godine postaje članicom Europske unije, ne bi netko morao dati odgovor? Ne bi li neke odgovorne, na izborima izabrane osobe, trebali uime nas građana TRAŽITI odgovor na ovo pitanje? Zar ne bi netko PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI trebao reagirati? Ili bi, baš kao i zastupnik Josip Hren u slučaju iz prošle Slamke spasa, i taj hrabri znatiželjnik koji bi se USUDIO PITATI tako nepoželjno pitanje dobio OPOMENU od Skupštine grada? 
Ne, nije ni Peranića ni mene ni nama sličnima strah od policija i inspekcija i svega što nam se događa i što će nam se još zasigurno dogoditi. Ono čega se uistinu bojim jest da nitko ne smatra uopće potrebnim ODGOVORITI na to opasno pitanje: GDJE JE NESTALO 11 MILIJUNA KUNA NEOVISNE SCENE U GRADU ZAGREBU?
A onda s pozornice HNK-a u subotu navečer stiže nam prava bomba od puter-torte (one koja pada na želudac). Jedan od naših najuspješnijih plesača suvremenog plesa, Ognjen Vučinić, kaže u trenutku primanja nagrade za najbolje postignuće u prošloj sezoni, da NEOVISNA SCENA VIŠE NEMA ZRAKA. Da je potopljena, gurnuta ispod površine vode i da HITNO MORA UDAHNUTI. Ili će se utopiti.
Izrekao je ogorčeni Ognjen ove rečenice prema Središnoj Loži.
A nagradno pitanje za 11 milijuna kuna glasi: TKO JE SJEDIO U SREDIŠNJOJ LOŽI?
Duško LJUŠTINA, šef Nagrade glumišta.
I podvodni šef cijeloga našeg glumišta.
Duško Ljuština koji je ove godine dobio Nagradu Grada Zagreba (i) zbog PODRŠKE NEOVISNOJ SCENI. Kojoj su pak pluća, zbog njegova šefovanja, već ispunjena vodom. Sjedi Ljuština u središnjoj loži pored svoga bivšeg zaposlenika u Uredu, a sada (valjda nadređenog) pomoćnika ministrice kulture Stojsavljevića koji lovorov vijenac i Nagradu za životno djelo Zlatku Vitezu svečano predaje u trenirčici s raskopčanim ciferšlusekom.
Na pozornici HNK-a u Zagrebu. Uime MINISTRICE kulture. Dakle, uime VLADE Republike Hrvatske.
U jaknici-trenirčici.
Nekonvencionalno?
Ležerno? Šarmantno, nekima, možda?
Slobodna smo zemlja. Svatko ima pravo na svoje mišljenje.
Pa i ja.
A moj je stav da je sve to skupa - NEDOPUSTIVO.
Kad smo s Muzičkom omladinom u osnovnoj školi jednom mjesečno odlazili u HNK, učiteljica nas je uvijek podsjetila da se za hram hrvatske kulture, valja lijepo odjenuti i dati poštovanje hrvatskom kazalištu. Nije nas ni morala podsjećati jer nas roditelji ne bi ni pustili u HNK u trenirčici.
Nemaju li dužnosnici neki kodeks. Dress cod?
Ako nemaju, ne bi li ga trebalo uvesti?
Rekao bi Krleža u prvom činu «Agonije» - formfehler je učinjen.
Došlo je do povrede forme. I dobrih običaja.
Ako nam pak nikakva forma više nije važna, zašto onda na primjer ne održavamo dodjelu Nagrade glumišta na susjednom srednjoškolskom igralištu, na suncu, s uspuhanim gimnazijalcima i zviždaljkom? Ne budimo formalisti!
Ako se ova trenirčica može svrstati u formfehlere, gdje se može staviti činjenica da će jedina naša zaposlena nacionalna prvakinja u drami, Branka Cvitković, svoj jubilej slaviti na pozornici HNK-a u Osijeku, a ne u Zagrebu, gdje je zaposlena od prvoga dana svoje glumačke karijere?
Najavu ovog jubileja/gostovanja objavio je Božidar Šnajder, intendant HNK-a u Osijeku na dodjeli nagrada Teatra.hr u Tvornici kulture.
Hoće li netko pitati za junačko zdravlje menadžment HNK-a u Zagrebu o ovome skandalu? Intendanticu?
Ili to za njih uopće nije skandal?
Meni, eto, jest.
Skandal.
I za kraj, čestitke svima nagrađenima i nominiranima na objema nagradama i čestitke svima koji su se trudili i dali svoj doprinos da hrvatsko kazalište dostojno proslavi svoj 152. rođendan.
U nadi da će se proslava 153. rođendana događati u sasvim novom ozračju budućeg Zakona o kazalištima koji se, kako obavještava Ministarstvo kulture, ima donijeti do ljeta.
Hoćemo li slaviti sa štitom ili na štitu?
Uz čokoladnu, maslenu ili paprenu tortu?
Živi bili pa vidjeli!

P. S. Zahvaljujem svima koji su kliknuli na moje ime i zbog čijih sam glasova proglašena OSOBOM GODINE nagrade Teatra.hr .