originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Pressica u Varaždinu (foto Hina; www.min-kulture.hr)

U četvrtak je u Varaždinu, u našemu najmlađemu nacionalnom kazalištu, održana konferencija za medije kojoj je nazočio ministar Berislav Šipuš.

Čitam izvještaj koji je objavila HINA.

Naslov: Ministar Šipuš: varaždinski HNK mora biti drukčiji!

Ma dajte? Zaista?

Mora biti drukčiji.

I platforma za mlade koreografe!

Aaaaa!

Koreografe!

Umiiiiirem!

Teleportiram se u nedavnu prošlost.

Srijeda, poslijepodne, 25. rujna 2013. godine.

Snježana Banović i ja sjedimo pred računalima i čekamo raspravu o novom prijedlogu Zakona o kazalištima kojim se kazalište u Varaždinu proglašava nacionalnim.

Zapisujem svaku riječ, usput komentiramo.

Ne vjerujemo svojim ušima.

U ono vrijeme zamjenik ministrice, Berislav Šipuš, «argumentira» zašto Varaždin mora dobiti nacionalni status.

Hrpetina gluposti, fraza bez temelja, ukratko – lupetanje koje je već bio izrekao na Odboru za kulturu kojem sam nazočila.

Ustvrdio je Šipuš (citiram transkript saborske sjednice) da je kazalište u Varaždinu već u to doba (jesen 2013.) bilo središte od iznimnog regionalnog i nacionalnog značenja i imalo program najviše izvedbene razine.

Na govornicu je stupila Natalija Martinčević, zastupnica HNS-a (danas reformistica), i lupetanje se nastavilo o komornoj operi, spominjala je Martinčević i proceduru kroz koju su prošli (za koju sam napismeno dobila da je uopće nije bilo!), a kao ekspertica, Martinčević se dotakla i pitanja misije i vizije kazališta. Rekla je da je ovim Zakonom samo priznato stvarno stanje koje je već postojalo na terenu. Dakle, da je varaždinsko kazalište već zapravo bilo nacionalno po svim kriterijima.

(Kojima to? Da mi je to saznat, pa umrijet!)

Onda je malo opalila po Banović i po meni, i izrijekom rekla da – pišem neistine.

Ohoho!

Tko je pisao i govorio neistine, pokazalo je vrijeme.

U svome osobnom arhivu imam na stotine stranica dokumentacije o ovom slučaju koje pokazuju i dokazuju o kakvoj se tu raboti radilo.

Pogodovanju, osobnim interesima i kršenjima svih pozitivnih praksi.

HNK u Varaždinu danas (očekivano) programski tavori na samim rubovima profesionalnosti, a ovosezonski program pokazuje da će se tako i nastaviti.

Organizacijski je odavno izvan zakonskih okvira jer već više od godinu i pol dana ima vršiteljicu dužnosti intendanta, dakle, ima protuzakoniti menadžment.

Uopće neću raspredati o tome kako je u našem sustavu na čelu kazališta – umjetnička osoba, što Jakovljević jednostavno nije. Nije bila. Niti će biti.

Novi natječaj nije raspisan, a prošli je bio politički bojkotiran.

Ministar Šipuš tu «sitnicu» nije primijetio za vrijeme svog boravka u varaždinskom hramu kulture.

Poručio je da se sada kreće u koprodukcije s Varaždinskim baroknim večerima (aaa!), s inozemnim partnerima, ma ono, sa svima!

U Županijskoj panorami HRT-a gradonačelnik Habuš je pak rekao da će se povezati sa Špancirfestom.

To je bio Vrh!

Vidim, ministar i gradonačelnik prepuni su novih ideja kojih se nitko nikada nije i ne bi mogao dosjetiti!

Ljudi, počinju koprodukcije, dolaze inozemni partneri!

Jedino ne piše u koje to projekte.

Novost je da si je Jakovljević, nakon Marijana Varjačića, uzela novoga «umjetničkog savjetnika», Ozrena Prohića. Nakon, nikad do kraja procesuirane priče u Zagrebu (Zagrebačko kazalište mladih), pa nakon toga u Rijeci (HNK), Prohić je našao novu sinekuru.

Je li to napravio s blagoslovom svog poslodavca (dekana ADU-a u Zagrebu, Borne Baletića), ili se «nagodio» na pola radnoga vremena kao i Marin Blažević u Rijeci, nije poznato.

Prohić je odmah, u prvu ovosezonsku režiju, instalirao svog asistenta s Akademije dramske umjetnosti, Pavkovića.

I to na sceni Rogoz.

Da, dobro vidite, sezona se u nacionalnom kazalištu otvara na sceni koja može primiti čak stotinu gledatelja!

Očito je bolest koja je prvo napala HNK u Zagrebu – da se produkcije premještaju na male prostore – zarazila i varaždinsko kazalište.

Za umrijeti mi je od smijeha da Jakovljević kaže da će kazalište ove godine u potpunosti opravdati nacionalni status!

Pitam se samo – čime?

Plaformom mladih koreografa?

Pa to plesni centar Tala radi već godinama!

Je li Tala onda nacionalna plesna kompanija?

Je li to ujedno i priznanje da Varaždin dosad nije opravdao nacionalni status?

Kaže da će se vratiti glazbeno-scenskom programu!

Kako da se vrate kad do njega nikada nisu ni došli?

Pa više glazbeno-scenskih djela produciram ja u Maloj sceni, nego ih je proizveo HNK u Varaždinu u cijeloj svojoj novijoj povijesti!

O Habuševim izjavama ne treba trošiti riječi, spominje, genij, nekakav novi model financiranja, a nije u stanju sa svojom družinom provesti običan natječaj za intendanta, bez obzira na to što su, ne bi li uhljebili svoje, mijenjali Statut kazališta već nekoliko puta, svaki put sve nakaradnije od nakaradnog.

Ukratko, cijeli je izvještaj o boravku Šipuša u Varaždinu sasvim suluda priča jednoga sveopćega kaosa koji nas je zadesio.

Pogledajte fotografiju s pressice, izgleda kao da je napravljena na karminama.

Ili su to i bile karmine?

Naime, svaka nova vlast, ako želi biti vjerodostojna na polju kulture, varaždinsko će kazalište po žurnome postupku vratiti ondje gdje mu je mjesto, na status gradskoga kazališta.

Gledam te prejadne stranice HNK-a u Varaždinu na koje čak nisu uspjeli staviti ni da im je ministar došao u posjet.

Kakve stranice, takav program.

A takav i ministar.

U programu za sezonu 2015./2016. ne vidim ni jednu komornu operu, ne vidim te platforme suvremenog plesa (majko mila), a dramski program sasvim je nerelevantan za nacionalno kazalište.

E, da, novost im je uvođenje omladinske scene.

Omladinske scene?

Što reći na to?

Čekati da nevrijeme nekompetencije i pogodovanja što prije prođe.

A što drugo?

A da nam ministar ne vidi širu sliku pokazao je i tekst koji je nekidan izašao u Poslovnom dnevniku.

Čitam analizu manifestacije Noć muzeja.

Još jedan slučaj «vešmašine» novca u hrvatskoj kulturi.

Skrivaju se podatci kao i za broj gledatelja u javnim kazalištima.

Manifestaciju Noć muzeja, koja je prvi puta održana 2005. godine, organizira Hrvatsko muzejsko društvo (HMD).

U 2014. godini uprihodili su 912.813,00 kuna od čega 488.262,00 kune iz proračuna.

Valja znati da svi muzealci za ovu manifetaciju volontiraju, a svaki muzej za sudjelovanje plaća kotizaciju.

U strukturi rashoda se vidi da se za promidžbu troši 206.045,00, a nespecificirani troškovi iznose čak 309.865,00 kuna!

Fino su oni nabrali nespecificiranih troškova! Čudo!

Svakako pročitajte tekst u Poslovnom dnevniku koji otvara pitanje mogućeg sukoba interesa pomoćnice ministra Vesne Jurić Bulatović.

Ovako: HMD organizira Noć muzeja. Suautorice projekta su Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ministra kulture, i Dubravka Osrečki Jakelić. Osrečki Jakelić je predsjednica Vijeća pri Ministarstvu kulture, a u dva mandata bila je i predsjednica HMD-a. Sadašnja predsjednica HMD-a je Arko-Pijevac koja je također – članica Vijeća pri Ministarstvu kulture.

Zaključuje Poslovni dnevnik: Jedna autorica projekta, kao predsjednica Vijeća i bivša predsjednica udruge koja producira projekt, vrednuje manifestaciju, druga autorica manifestacije kao pomoćnica ministra daje novac, a članica Vijeća, sadašnja predsjednica HMD-a, također procjenjuje manifestaciju i određuje novce.

Brrrrr....

Sudačka nadoknada već je započela, a ministar uporno zapucava – autogolove!

P. S. Pročitajte najnoviji tekst Snježane Banović o stanju u HNK-u u Zagrebu u kojem se, kako kažu izvori, u srijedu za dvije dramske predstave koje su igrane iste večeri u dvama različitim prostorima, sveukupno prodalo ravno 50 ulaznica: 38 u kući i 12 na Sceni Travno.

Mašala!