originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Poštar prvi
Jučer mi je poštar donio Rješenje u kojem piše da je za ravnateljicu Zagrebačkoga kazališta mladih imenovana Snježana Abramović Milković, dipl. ing. biologije.
U Obrazloženju piše da se na natječaj prijavilo pet kandidata, ali da je Abramović Milković podnijela najkvalitetniji prijedlog četverogodišnjeg programa.
Čestitke novoizabranoj ravnateljici.
Godinama pozorno pratim natječaje u hrvatskim kazalištima i mogu reći da su se za ovaj ZKM-ov Veliki dečki stvarno potrudili.
Izgledao je profesionalno i, navodno, čak zakonito.
Ako izuzmemo da se natječaj trebao raspisati još u travnju kada je Vlada potvrdila Dubravku Vrgoč za novu intendanticu i kada je bilo jasno da će ZKM od 1. rujna ostati bez vodstva, ako izuzmemo da se nasilnički mijenjao Statut kazališta prije objave Natječaja, ako izuzmemo da su se naglo (i nasilnički) mijenjale i programske funkcije kazališta ne bi li suvremeni ples ušao u misiju, ako izuzmemo da se izvan rokova obavila cjelokupna procedura promjene Statuta, ako izuzmemo nebuloze u pobjedničkom programu ( o kojima sam već pisala) - sve je bilo u granicama hrvatske pervertirane prakse.
Ipak, valja odati priznanje tomu da je ovo bio prvi natječaj koji je dao sve od sebe da bi odglumio - pravi natječaj.
Istina, iz glume ne bi dobio ni ocjenu dovoljan (2), ali, eto, barem smo se počeli praviti da se držimo zakona.
I to je već nešto u ovoj našoj močvari.
Kazališno vijeće ZKM-a izjavilo je da je svih pet kandidata ispunilo uvjete.
Pogledate li sve programe (objavljeni su na stranicama Teatra.hr), vidjet ćete da kandidat Aleksandar Popovski nije dostavio Kadrovski plan koji je, prema Natječaju, obvezan. Dakle, nije ispunio sve ono što se u Natječaju tražilo.
Ma nema veze.
Popovski, ili kako ga je odmilice na izlaganju u Skupštini 2. prosinca nazvala predsjednica Kazališnoga vijeća ZKM-a Kostadinka Velkovska, «moj Makedonac», dobio je dva od pet glasova. Nema čovjek Kadrovskog plana, ali napisao je lijep esej, a pritom je i «moj Makedonac» pa, eto, daj dva (glasa).
Snježana Banović, Urša Raukar Gamulin i ja nismo uspjele skupiti ni jedan.
Glas.
Glasić.
Normalno.
Niti smo «naši Makedonci», a niti smo potpisivale za stranke i kojekakve kandidate, pak nam je valjalo «pakirati» argumente zašto su naša tri programa i naše biografije slabije od one pobjedničke.
A i od one koja je dobila raskošna dva glasa.
Veli Kostadinka Velkovska, inače hrvatskoj javnosti već poznata kao stručnjakinja za iščitavanje kazališnih programa (sjećate li se Gavelle?) da su odabrali Abramović jer ih ima u vijeću koji se u to - kuže.
Pogledate li posljednju «Piramidu» Željke Ogreste (9. prosinca), vidjet ćete da sličan kužiš-rječnik rabi i nova ravnateljica kazališta Trešnja Višnja Babić pa je jasno u kojem se kodu događa kadroviranje zagrebačke kulture.
Na stranicama Gavelle ne nalazim obrazloženje Kazališnog vijeća kojim je to oružjem Svrtan potukao Banović u bitki kod Frankopanske, ali je zato ZKM objavio dokument - s argumentima.
Meni je u obrazloženju napisalo da mi se program temelji na bajkama i basnama, alegorijama i fantazijama, a i da ne znam čitati podatke iz natječajne dokumentacije.
Ovo s bajkama, basnama i fantazijama jako me zainteresiralo jer se takvim programom ne bih bavila ni da živim sto života.
Ali, eto, Vijeće valjda zna pročitati moj program i bolje nego što sam ga ja napisala.
A također je dobro upućeno i u komade koje sam predložila za čeverogodišnje razdoblje. Ma sve znaju!
Kažu da smatram da je misija ZKM-a nasilnički mijenjana.
U pravu su.
Što da radim kad je tako?
Dragi članovi Kazališnog vijeća ZKM-a, misija Kazališta jest nasilnički mijenjana.
Još donedavno prva točka misije toga kazališta glasila je:
Razvija se kao središnja institucija posvećena kazalištu za djecu i mladež.
A pisalo je i to da je ZKM - HNK za djecu i mladež.
Tko mi je kriv pa umjesto cipela, desetljećima skupljam dokumente pa onda ispadam - nasilnica.
Koja želi postavljati fantazije!
Piše da Abramović Milković drži da se treba okrenuti strateškom planiranju i za to je dobila dodatne bodove.
Ja u fantazijama, a Abramović Milković u strategijama.
Umrla sam od smijeha.
Ah, da, piše u dokumentu da mi se analize podataka nisu poklapale s podatcima ponuđenim u natječajnoj dokumentaciji.
Priznajem - kriva sam.
Rabila sam, Vijeću nepoznate, analize.
Ali umjesto da evaluiraju ponuđene podatke i zabrinu se nad onim što piše u rezultatima rada ZKM-a u proteklom razdoblju, bilo je lakše mene proglasiti osobom koja pogrešno interpretira podatke.
Idemo dalje.
Snježana Banović premalo je, kaže Vijeće, okrenuta mladoj publici (!), a više se okreće kritičkom promišljanju nedavne prošlosti. A bome joj fali i istraživački pristup. Eh, Banović, Banović, ajmo se malo više baviti istraživačkim kazališnim pristupima koji bi propitivali konvencionalne i uvriježene kazališne matrice, a manje se družiti sa Slobodanom Šnajderom!
(Ovo s matricama sigurno je terminologija Kostadinke Velkovske, dajem ruku u vatru!)
No, zato Banović, smatra Vijeće, «rastura» marketinške strategije.
Bravo, Banović!
Na sljedećem natječaju (Varaždin, možda?), s ovim iskustvom i povratnim informacijama kazališnih vijeća ZKM-a i Gavelle, uzimaš jedan glas - sigurno!
Ajme meni.
Da Velkovska nije pisala Obrazloženje programa, nego Katarina Pejović, članica Kazališnog (ne Upravnog vijeća, kako ga stalno zovu vijećnici), jasno je po rukopisu.
Naime, za Velkovsku su ovi programi, kako je i sama užasnuta rekla na Skupštini, bili čisti Rat i mir, svaki od preko sto stranica i sasvim je nemoguće da bi se, takva načitana, sama upustila u pisanje novog Rata i mira.
Što bi za nju pisanje ovakva Obrazloženja zasigurno bilo.
Pitam se samo što je ova «dubinska analiza» predloženih programa trebala Katarini Pejović?
Vjerojatno ćemo saznati u skoroj budućnosti.
Osobno mi je žao svakog tko se pri punoj svijesti i savjesti upusti u rabote kakve su se događale na ovom Natječaju, ali - odrasli smo ljudi. Pak su neki odabrali gerilu i pisanje Rata i mira od programa kao način života, a neki konformiranje s postojećim bolesnim sustavom. Kažu na jednom otoku: «Je sramotno, ma je i korisno!»
Slobodna je zemlja.
Ukratko, gerilska je akcija zvana Natječaj za ZKM za Snježanu Banović i mene završena.
Preostaje nam temeljita analiza svih podataka koje smo dobile na natječaju, a koju ćemo objaviti u stručnom radu izvan ove zemlje. Naime, obje smo legalistice, a u našoj je zemlji natječajna dokumentacija za javna kazališta još uvijek - vojna tajna.
Poštar drugi
Zabrinuo se za mene poštar koji donosi poštu u Malu scenu. U posljednje vrijeme svakodnevno na moje ime stižu upravni postupci i preporučene pošiljke iz Ministarstva kulture i drugih institucija.
Pita poštar zabrinuto: «Pa kaj vam opet nekaj rade?»
Odgovorih mu da to Njima «radi» Povjerenica za informiranje pa moraju davati podatke koje uporno odbijaju, i to već više od godinu dana.
Ali, nakon što su završili svi postupci, zakon je neumoljiv.
I dokumenti stižu.
Ima i smiješnih situacija.
Naprimjer, poslali su mi iz Ministarstva kulture ovoga tjedna, a nakon upravnog postupka, dokument koji su mjesecima odbijali dati, a za koji nisu ni znali (!) da je u međuvremenu - postavljen na njihove vlastite mrežne stranice.
Uporno mi mjesecima pišu da se dokument ne smije objaviti, a do njega možete doći uz dva klika.
Što reći na to kako funkcionira Runjaninova?
Jadno.
Kao i cijela kultura.
Kao i cijela država.
No, stvari se polako mijenjaju.
Vidim da je Boris Gregorić odlučio presjeći gordijski čvor proizvoljnih tumačenja zakona u HAVC-u u kojem se već godinama radi na hrvatski način.
Jedino što mogu reći jest - podrška.
Od svih pristiglih pisama koje mi je poštar donio ovih dana, odlučih se danas objaviti dokument vezan za pomoćnika ministrice kulture Vladimira Stojsavljevića.
Oni koji prate Slamku spasa znaju da je Stojsavljević protiv mene podigao tužbu na Građanskom sudu u Zagrebu i traži 50 tisuća kuna za duševne boli. Imali smo i ročište na kojem sam dokazivala da sam na mrežnim stranicama kazališta u Požegi vidjela da je on objavljen kao redatelj vlastita teksta «Umjetnička akcija», a on tvrdi da tome nije tako.
U međuvremenu je našao i svjedoke koji će potvrditi da lažem.
Pa evo objavljujem ugovor koji mi je poštar donio prekjučer.
I?
Što piše u ugovoru?
Tko je po ugovoru redatelj predstave za koju je Ministarstvo kulture, mimo Vijeća za kazališnu djelatnost, dodijelilo 40 tisuća kuna?
Vladimir Stojsavljević.
Ah, da, stiglo je još nešto dokumenata koji pokazuju koju je funkciju imalo kazalište u Požegi za trajanja vlasti gradonačelnika Ronka.
Zahvaljujući traganju za Stojsavljevićevim aktivnostima, naišla sam na zanimljive «suradnje». Hm, hm.
No, ima dana....
P. S. Vidim da me se riječki dvojac bez kormilara ponovno sjetio u svojim molitvama.
Pak mi se obraćaju nesvjesni da potvrđujući svoju krajnju nekompetenciju.
Krenimo od Očevidnika kazališta pri Ministarstvu kulture za koji tvrdite da nije ažuriran. Dokument je poslan Ministarstvu kulture u mjesecu listopadu. Iz Ministarstva su nam krajem listopada javili da oni ne mogu neposredno objaviti dostavljeni obrazac Očevidnika, već da ga treba prvo dostaviti Uredu državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji. Isto je učinjeno početkom studenog, ali Ministarstvo od Ureda državne uprave do danas nije primilo popunjeni obrazac Očevidnika. Razlozi tome zastoju izvan su naše moći.
Kolege O. F. i M. B., Pravilnik o očevidniku kazališta ima vam samo 11 članaka, a u Članku broj 6. Stavak 2. piše vam jasno:
Prijavu za upis podnosi intendant Kazališta Ministarstvu kulture putem županijskog ureda nadležnog za poslove kulture na čijem području Kazalište ima sjedište (u daljnjem tekstu: Županijski ured).
Nisam kod vas dvojice na ugovoru kao konzultant, ali kvaka 22 vam je u prilogu PUTEM koji sam istaknula. Da ste pročitali propis, ne biste lutali do Ministarstva kulture pa natrag do nadležnog županijskog ureda, nego biste već odavno bili upisani u Očevidnik.
I umjesto da šutite o svom neznanju, «ne znam da ništa ne znam», još mi se usudite pisati otvorena pisma.
Dajte se, dečki, malo koncentrirajte.
Ako niste u stanju pročitati pravilnik od 11 članaka, pa što onda jeste?
Moja pokojna babica je govorila: «Treba znati pred kravami stati.»
A što se tiče vaše opservacije o tome da su vam zaposlenici, kako kažete, različitih tjelesnih karakteristika koje uključuju tjelesnu masu, boju kose i kože, veličinu nosa, penisa ili vagine, oblike čeljusti i lubanje, mogu samo primijetiti da me čudi to da imate saznanja da vam zaposlenici imaju različite veličine penisa i vagina. Zar se te dimenzije kod vas, u riječkom kazalištu, provjeravaju na audicijama?
Ili se te dimenzije predaju kao dio natječajne dokumentacije?
I za kraj, o dokumentu o radu malodobnog djeteta: svaki dokument koji se dobije sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama - javni je dokument i može ga objaviti tko god želi. Vaš pravnik dokument mi je službeno poslao i ja sam ga objavila.
Ali dosta školice za danas. Pred premijerom sam Zajčeve operete «Momci na brod» koju produciram povodom 100. obljetnice smrti skladatelja koji stoji u imenu kazališta koje vodite pa nemam više vremena za besplatni konzalting.
A i vama dvojici ne bi škodilo da se malo više bavite poslom za koji ste zaposleni u Rijeci i za koji vas plaćaju porezni obveznici - produkcijom.