originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Pratila sam Svjetsko prvenstvo u rukometu koje se održavalo u Kataru. Naši su dečki, kažu stručnjaci, podbacili. Nisu ispunili očekivanja. Nekoliko utakmica odigrali su dobro, a onda su zakazali, ispali, a na kraju izgubili čak i utakmicu za 5. mjesto.

Ukratko - debakl.

Odgovorna osoba, a ujedno i prva od koje se nakon neuspjeha očekuje ostavka, jest trener. Svakodnevno smo svjedoci da i najbolji, ako nemaju očekivanih rezultata, lete s klupe, kako se to u sportu lijepo kaže.

Okrutan je taj vrhunski sport. Ali barem znaš na čemu si: imaš rezultate, ostaješ, nemaš rezultate, zbogom!

Nema šanse da te nakon katastrofe instaliraju za višega stručnog savjetnika, u istom timu, ne, ne.

Sve je mjerljivo, učinak se vidi odmah, a također su i nagrade i kazne poznate gotovo pa istočasno.

I nitko s tim nema problema.

Nadalje, ako ekipa ostane bez trenera, nikom ne pada na pamet imenovati vršitelja dužnosti.

Ma kakvi vedeovi, kakvi bakrači!

Ekipa ti je ovdje, izvoli, napravi rezultat.

Ili pakiraj kofere.

Zbog čega se ista pravila ne primjenjuju na kazalište?

Vjerojatno zato što bi se koferi pakirali svakodnevno.

Od «kvartovske lige» pa sve do samoga vrha.

Umjesto jednostavnog i učinkovitog načela «nemaš rezultate - pakiraj kofere», u posljednjih je nekoliko godina kao trajno stanje u hrvatsko kazalište ušla «vedeizacija».

Vršimo dužnost po Kućama!

Vedeizirano je varaždinsko kazalište koje čeka rasplet kodnog imena «Bartolovec» o kojem sam pisala u prošloj Slamki, «prekomjernim granatiranjem» vedeizirano je splitsko Kazalište mladih, i to do te mjere da se više nitko ne snalazi u kombinatorici. Jučer se očekivalo očitovanje Kazališnog vijeća o odabranom kandidatu, ali kako čitam, usred natječajne procedure odlučeno je ubaciti razgovore s kandidatima. Čekamo dalje. Tko zna što će se nakon razgovora pojaviti kao nova prepreka kako bi vedeizacija učinkovito vladala do daljnjega!

Čudni su putevi hrvatske politike!

Vedeiziran je i osječki HNK kojem je oduzeto i četiri milijuna kuna za 2015. godinu. Pravo je čudo da su, uprkos politici i političkim igrama koje ga u vede statusu drže nelogično dugo, napravio fantastičnu predstavu 260 dana koju je zagrebačka publika mogla vidjeti 30. siječnja. Dakako, ne u HNK-u u Zagrebu, nego u Histrionskom domu.

Pa tko je vidio da nacionalna kazališta surađuju?

Taj je dio o suradnji i povezivanju ionako služio samo kao predizborno obećanje sadašnje Vlade.

U splitskom se HNK-u vedeizacija nakon dugogodišnje agonije završila, ali se otvorila nova «rana u predjelu» menadžmenta - Splitsko ljeto. Kojem, koliko mi je poznato, još uvijek majstori postolari iz Runjaninove izrađuju kalup za organizacijski oblik. Do programa ionako, pet i pol mjeseci prije svečanog otvaranja, nismo došli.

Od jučer razmišljam o novom stupanju pervertiranosti hrvatskoga kazališta.

Vjerojatno se sjećate da su prošloga proljeća zagrebačko kazalište potresle dvije iznenadne smjene čelnih ljudi, Saše Anočića u kazalištu Trešnja i Darka Stazića u kazalištu Gavella. Anočićeva je priča razmjerno mirno završila jer se kolega s ravnateljskog vratio na glumačko mjesto u istom ansamblu.

Na smjenu Darka Stazića, za kojeg ni do danas nismo saznali zbog čega je odstupio (a to sigurno nije neki minoran razlog), od prve najave pa do realizacije čekalo se nekoliko mjeseci. Upravo koliko je Velikim dečkima trebalo da mu nađu radno mjesto na koje bi ga se «ušarafilo».

O tome da je postao «viši stručni savjetnik», i to tijekom trajanja natječajnog roka za to (dotad nepostojeće i u tu svrhu ad hoc izmišljeno) radno mjesto, pisala sam početkom srpnja. Kao što sam i pisala da je protivno pravilima struke, ali i zdravom razumu, budućem ravnatelju nametnuti za prvog suradnika - višega stručnog savjetnika (a dotadašnjeg ravnatelja).

Kada je Skupština potvrdila Borisa Svrtana na četverogodišnje razdoblje, isti je u superlativima govorio o dodijeljenom mu višem stručnom savjetniku, pak nadalje nitko nije imao pravo davati primjedbe na tu kombinatoriku.

Sretan Svrtan, sretno Kazališno vijeće, sretan ansambl, pa sretni i mi ostali.

No, jučer pročitah da se Darko Stazić, zanimanjem glumac, više ne zadovoljava samo mjestom višega stručnog savjetnika, nego da je nakon četvrt stoljeća - ponovno odlučio glumiti.

Lijepo.

Dio koji me zanima jest, kao i obično, formalno-pravne prirode: zna li ravnatelj Boris Svrtan da mu viši stručni savjetnik Darko Stazić održava pokuse u prostorijama kazališta?

Zna li Boris Svrtan da u Stazićevoj predstavi (U agoniji Miroslava Krleže, Stazić igra Lenbacha) igra i dvoje zaposlenika Kazališta?

Jesu li svi oni pisali molbu za rad izvan Kazališta, kako to nalaže Zakon o kazalištima? Stazić Kazališnome vijeću, a glumci Svrtanu?

Ili, ako pokuse održavaju u samom Kazalištu, ekipa Agonije smatra da to nije rad izvan Kazališta?

Na stranicama kazališta Gavella Agonija nije u najavi pa se može pretpostaviti da se radi o nečijoj vanjskoj produkciji.

Privatnoj?

Čijoj?

Moguće da je ravnatelj Svrtan dao dopusnicu svomu višem stručnom savjetniku i svojim glumcima da u prostoru Kazališta koje vodi održavaju pokuse za privatnu produkciju, pak je tada sve u najboljem redu.

I samo je meni sve to skupa čudno, neshvatljivo i spada u kategoriju protuprirodnog bluda.

Sustav je pervertirao pa su ovakve prakse moguće. I nitko se ne čudi višem stručnom savjetniku / barunu Lenbachu koji organizira pokuse privatne produkcije u prostoru javnoga kazališta i s ondje zaposlenim glumcima.

Ono što ne razumijem jest, radi čega se Stazić, kad se toliko zaželio glume, nije u istom kazalištu zaposlio na radno mjesto glumca? Zaposlenih glumaca u Gavelli ima 39. Zašto ne može i 40? Jedan glumac više ili manje, pa nije to neka velika razlika!

Em je manji koeficijent koji Grad plaća za glumce (naravno, i najbolji glumac vrijedi manje od jednoga višega stručnog savjetnika!) i manje bi se za Stazićevo radno mjesto izdvajalo iz gradskog proračuna, em bi čovjek došao na mjesto za koje se i školovao. I koje, kako vidimo, još uvijek voli.

Pitam se, hoće li sad to postati praksom? Da se unutar Kazališta postavljaju privatne predstave zaposlenika pod vodstvom viših stručnih savjetnika?

Bez brige, nećemo se dugo čuditi ovom slučaju.

Navikli smo da nam nešto potpuno izvan pameti za dan ili dva postane «normalnim» i sasvim prihvatljivim.

Vjerujem da ne možete zamisliti da bi u nekome velikom njemačkom dramskom kazalištu viši stručni savjetnik u svom uredu mogao držati pokuse za privatnu predstavu s članovima anambla toga istog kazališta.

Isto tako ne možete ni zamisliti da bi neko njemačko kazalište mogao voditi vede menadžment - i tako godinama.

Volimo si tepati da smo posebni, pa evo dokaza da smo posebni i u ovom segmentu! Nema nas na kugli zemaljskoj!

P. S. Iz emisije Pola ure kulture emitirane 29. siječnja ove godine (pogledajte prilog!), saznadoh da već spomenuti kolega Boris Svrtan više ne vodi našu strukovnu umjetničku udrugu, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, nego je predsjednik u odlasku. Moram priznati da nisam imala pojma da nemamo predsjednika. Nego predsjednika u odlasku.

Hm, izgleda da se zaraza «vedeizma» proširila i na civilno društvo pa bismo i na tom mjestu uskoro mogli dobiti vede upravu.

Kad je bal, nek je maskenbal!

Ionako su maske već odavno pale.

I nikome ništa.

Ni kofera, ni odlaska s klupe.

Blaženi sport.