originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Prošlih nekoliko tjedana pozornost kazališne javnosti okrenuta je prema dvama najvećim nacionalnim kazalištima: u Zagrebu i Splitu.

U Zagrebu je i dalje glavna tema novoizabrana intendantica Dubravka Vrgoč i njezina, još uvijek nepoznata ekipa za koju natječaj još nije raspisan, a ona njihova imena nije spomenula ni u programu, a ni u javnim nastupima.

U Splitu je kriza menadžmenta završila dogovornim odlaskom Tončija Bilića.

Splitski je HNK u velikom problemu jer valja raspisivati novi natječaj, a sljedeća sezona već bi trebala biti isplanirana.

Tko će pisati natječaje?

Za koji program?

I tako već godinama splitski HNK živi od danas do sutra dok mu politika šije ili premalo ili preveliko odijelo.

Ili sve visi na lijevu ili na desnu stranu.

Ali da visi - visi.

Može ministrica Zlatar Violić sa svojim zamjenikom Berislavom Šipušem i sto puta ponoviti da HNK u Splitu ima uzorno poslovanje i da je prošlogodišnje Splitsko ljeto najuspješnija prošlogodišnja festivalska manifestacija.

Car je gol.

No, «čuda» se i dalje događaju i u drugim dijelovima Hrvatske, a u međuvremenu sam ih zapustila.

Prije svega, ponovno otvaram slučaj najmlađe nacionalne kuće u Hrvata, one u Varaždinu.

Zvali su me nekidan iz Regionalnog tjednika (Varaždin) i zamolili za izjavu o poslovanju ovoga kazališta. Naravno da sam se odazvala jer, kao što sam to u više navrata pisala, smatram da je programski, financijski, a i organizacijski kaos u ovom kazalištu dosegao nedopustivu razinu.

U prošlotjednom Regionalnom tjedniku (str. 19.) pročitala sam izjavu v. d. intendantice Jasne Jakovljević o čak 485 izvedaba i rekordnih 101 834 gledatelja u 2013. godini.

Znate li onu prispodobu kad žena dođe doma i nađe muža u krevetu s drugom, a muž joj kaže: «Vjeruješ li ti više svojim očima ili meni?»

Čitajući izjavu Jasne Jakovljević na pamet mi pada parafraza ove rečenice: «Vjerujete li vi egzaktno utvrđenim podatcima o broju izvedaba i gledatelja u 2013. godini ili predstavljanju tih podataka iz usta Jasne Jakovljević?»

Podatci koje spominje Jakovljević točni su jedino ako se u predstave ubroje i podjela diploma maturantima, skupovi farmaceuta, svečane sjednice različitih društava od vatrogasnih pa nadalje i slične nekazališne, pa i bizarne, aktivnosti.

Kazališna je logika da se u ustanovi koja se zove kazalište, kao rezultati mogu računati samo - kazališne predstave.

I to vlastite produkcije.

Evo programskih podataka koje je dobilo Kazališno vijeće HNK-a u Varždinu:

PREMIJERE

• 8 naslova (od kojih su dvije koprodukcije: Glorija sa 7 izvedaba po 70 sjedala u Varaždinu i balet Romeo i Julija sa samo jednom izvedbom)
• ukupno od premijernih naslova odigrane 83 izvedbe - 56 u kući, 27 na gostovanju
• predstave je gledalo 18 178 gledatelja

REPRIZE

• 19 naslova
• 205 puta odigrano (61 u kući, 144 na gostovanjima - !?)
• broj gledatelja - 48 591

UKUPNO: PREMIJERNI I REPRIZNI NASLOVI

• 288 izvedaba; 117 u kući, 171 na gostovanju

UKUPNO: 66 769 gledatelja

Od tih 288 izvedaba njih ravno 87 zapravo je izveo - Kerekesh teatar.

Iliti više od 30 %.

Ako pogledamo samo 8 premijernih predstava / broj izvedaba: 3 predstave igraju se na komornoj sceni sa 100 sjedala, Glorija na pozornici sa 70 sjedala, to je maksimalno 4790 gledatelja (100 % popunjenosti!).

Ostaje nam podijeliti preostalih 13 388 gledatelja s preostalim izvedbama na velikoj sceni, dobit ćemo podatak da je na svakoj predstavi bilo 372 gledatelja, a varaždinsko gledalište raspolaže s 370 sjedala.

Dakle, ne 100 % popunjenost, nego i više od toga!

O velikim brojkama gostovanja i reprizama nema potrebe raspravljati.

Što je ostalo od «rekordne godine»?

Procijenite sami.

U Varaždinu, osim Jasne Jakovljević koja je generator programskog, organizacijskog i financijskog kaosa u kazalištu, važnu ulogu igra i bivši ravnatelj Marijan Varjačić koji je u mirovini od 31. prosinca 2012. godine.

Po čemu i zašto je nakon umirovljenja ostao u kući raditi kao pravni savjetnik (neki kažu i kao savjetnik «opće prakse» koji predlaže repertoar, suradnike i sl.), ne zna se.

U najnovijoj će produkciji HNK-a u Varaždinu Svoga tela gospodar u 67. godini čak i debitirati!

Kao dramaturg.

S jedne strane, kako prenosi Regionalni tjednik, imamo središnjicu Sindikata koja je na kazališnu oglasnu ploču postavila pismo u kojem se traži očitovanje Kazališnoga vijeća o pismu koje je zaposlenica Vesna Torjanac uputila tom tijelu, a s druge strane, imamo sindikalnu povjerenicu Mariju Krpan koja je jučer u Večernjem listu javno tražila da se tu istu Vesnu Torjanac - sankcionira.

Zašto?

Zato što je Torjanac tražila - transparentne podatke.

I usudila se javno postaviti neka pitanja o kaosu koji vlada u kazalištu u kojem je zaposlena.

Nije mi jasno, otkad to sindikalni povjerenici (Krpan) štite poslodavce (Jakovljević), a ne članove sindikata (V. Torjanac)?

E pa nije teško povezati: kćeri sindikalne povjerenice Marije Krpan intendantica Jasna Jakovljević dala je stipendiju, a nakon toga je i zaposlila u kazalištu!

Osim stipendije (i radnog mjesta) za poslove aistentice kostimografa dotična Žarka (Marijina) Krpan dobivala je i - autorske honorare.

Ukratko, varaždinsko kazalište i dalje tone u kaos, a do današnjeg dana Kazališno vijeće još uvijek nije usvojilo repertoar za 2014. godinu!

Naime, u zaključku 4. sjednice Kazališnog vijeća koja je održana 31. ožujka 2014. godine tražilo se od intendantice da za svaki naslov posebno predoči terminske i kadrovske specifikacije te financijske konstrukcije, ali ona to do danas nije učinila.

Dakle, HNK koji do sredine godine nema odobren program za tekuću godinu sasvim je sigurno jedinstven slučaj u svijetu.

Ajde, barem u nečem da smo jedinstveni. Unikatni. Doista utješno.

Trebam li napomenuti da je i Vijeće za dramsku umjetnost Ministarstva kulture u svojoj analizi koju je potpisala predsjednica istog Snježana Banović (objavljeno na teatru.hr , a prenosi i Regionalni tjednik), istaklo da HNK u Varaždinu nije predalo izvještaj za 2013. godinu?

Iz navedene Analize osobito izdvajam dio u kojem se spominje financijski izvještaj HNK-a u Varaždinu: posve nesređeni «kupus-papiri» prepuni dubioznih računa za nepotrebne usluge i ugovora izraženih u eurima ili onih potpisanih za nepoznate umjetničke poslove (npr. autorski ugovori za tzv. «prilagodbu scenografije» iako je ugovor za scenografiju sklopljen s drugim umjetnikom) pa ugovori s ne-umjetnicima, upotreba izraza kao što je u financijama nedozvoljeno «cca» itd. U aljkavosti i u administrativnome kaosu te po razbacivanju proračunskim novcem (selektivno preveliki autorski honorari) prednjači HNK u Varaždinu pa je i iz toga jasno da se tome kazalištu nije smio dati status nacionalnog.

Pogledate li na internetsku stanicu ovoga nacionalnog kazališta odmah ćete vidjeti da su za ovo proljeće ostala čak tri (3) naslova koja su bila planirana, a nisu izvedena: Ibsenova Hedda Gabler (premijera je trebala biti u svibnju, dakle sada), Romeo i Julija (premijera je trebala biti u travnju, dakle, prije mjesec dana) te autorski projekt Olje Lozice Slažem se, ali… čija je premijera planirana za lipanj ove godine, ali je u najavi - nema.

I za kraj, prema podatcima koje su mi poslali kolege koji se boje (!) javno govoriti zbog očito opravdana straha od odmazde, HNK u Varaždinu duguje umjetnicima na ime autorskih honorara najmanje 110.000,00 kuna.

I to iz prošle godine.

Podatke koje sam tražila i koje sam dobila od ovoga kazališta neću ovom prigodom analizirati jer se, kako je to napisalo i Vijeće pri Ministarstvu kulture, radi o KUPUSU.

Ne o dokumentaciji.

Mogu samo reći da ni na jedno izravno pitanje nisam dobila izravan i precizan odgovor.

No, ipak su bolji od Ministarstva kulture koje ne šalje nikakve odgovore. Premda su to dužni učiniti u roku od 15 dana.

Kakvo ministarstvo, takva i nacionalna kazališta.

Joj, skoro zaboravih, upravo sam otkrila tko mi iz HNK-a u Varaždinu odgovara na sva moja pitanja o suradnji ovoga kazališta s Kerekesh teatrom!

Službenica za informiranje HNK-a u Varaždinu: Jasenka Kerekeš.

Nagradno pitanje za milijun kuna: što mislite, ima li Jasenka Kerekeš nešto s Ljubomirom Kerekešom, koji čak ima svoje «Dane» u HNK-u u Varaždinu, a zaposlenik je HNK-a u Zagrebu, i s glumcem Janom Kerekešom, jednim od osnivača Kerekesh teatra, zaposlenikom HNK-a u Varaždinu?

Imate pravo jednom pogađati.

A da može sve skupa otići i dalje, iz bunila u ludilo - možemo vidjeti na slučaju Gradskoga kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima.

Ova ustanova dobila je status kazališta još 2007. godine, što znači da, prema Zakonu o kazalištima, ima i zgradu i anasambl.

Prošloga ljeta ostali su bez ravnatelja Ivice Zupkovića koji je završio u pritvoru zbog sumnji da je oštetio kazalište za oko milijun kuna.

Nije moguće pronaći podatke o tome što se sa Zupkovićem dalje događalo i je li protiv njega podnesen optužni prijedlog ili nije, ali je činjenica da od njegova uhićenja i pritvaranja, ovo kazalište NEMA ravnatelja.

Malo je to kazalište sa samo jednim (!) zaposlenim glumcem i s nepoznatim brojem zaposlenog administrativnog i tehničkog osoblja i nije baš da se cijela zemlja zapitala kada će biti objavljen natječaj za novog ravnatelja.

Kadli, neki dan ugledam vijest s kojom jednostavno ne znam što bih učinila: umjesto postavljanja v. d. ravnatelja ili raspisivanja natječaja, objavljeno je da će od sada diplomirani inženjer Zdenko Rečić, pročelnik Upravnog odjela društvenih djelatnosti u Vinkovcima (koji je zadužen za socijalnu skrb, zdravstvo, vjerske zajednice, humanitarne potrebe, šport, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo te visoko obrazovanje), volonterski obnašati dužnost ravnatelja gradskog kazališta!

Nema dalje.

Ovo je kraj.

Mislite li da se Ministarstvo kulture oglasilo oko ovog… kako da to nazovem?

Slučaja?

Preblaga riječ.

Skandala, cirkusa, kaosa, diverzije?

Ništa.

Ni riječi.

Gledam Očevidnik kazališta.

U njemu još uvijek (i dalje) piše da je ravnatelj Ivica Zupković koji je još prije godinu dana završio u pritvoru.

Članovi Kazališnog vijeća?

Smijurija: jedan jedini zaposleni glumac u kazalištu, u Vijeću predstavlja umjetnike.

Ima li u kazalištu još koji zaposleni umjetnik?

Prema novim promjenama Zakona o kazalištima nije izabran predstavnik zaposlenika.

Koliko uopće ima zaposlenika?

Ima li ih?

Može li se reći da je jedan zaposleni glumac - ansambl?

Ta nebriga, nekompetencija, neodgovornost, glupost, bahatost, to neznanje koje vrišti iz Runjaninove 2, to je jedino što je ostalo u ovomu našem jadnom kazališnom sustavu.

Prema ovome što se događa u Varaždinu i Vinkovcima, čini mi se da je i Gradsko kazalište mladih u Splitu, koje na Očevidniku ima prastare članove Vijeća koje Ljubica Srhoj, još jedna od vječnih ravnateljica javne ustanove, nije do danas stigla promijeniti, zapravo športski trenirano, kako bi za takve slučajeve rekao prof. Vlado Habunek.

Ah, da, članove Vijeća na Očevidniku nije promijenio ni Tonči Bilić za splitski HNK.

Ne možemo više reći da su nam kriteriji pali.

Kriterija jednostavno više nema.

Hrvatska narodna kaljuža.

Hrvatski kazališni narodni kupus.

Na putu od bunila do ludila.

To smo mi.