originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Ponekad mi se čini da oni "gore", koje smo odabrali da odgovorno
i uime svih nas vode politiku ove zemlje (ili gradova, ista priča)
misle da smo svi mi zbunjeni pa da nas mogu…, kao u onoj poslovici
o ludom i zbunjenom.
Tko je, zapravo, lud, a tko zbunjen u našoj kulturi?
U kaotičnom društvu kakvo je naše uopće nije jednostavno
odgovoriti na ovo pitanje.
Pokušajmo svejedno…
Hm, hoću li početi s Gradom Zagrebom ili s Ministarstvom
kulture?
Idemo najprije vidjeti što se događa na lokalnoj razini.
Dakle, Grad Zagreb.
Ponovit ću ukratko.
Prije više od tri tjedna objavljen je dokument
Javnih potreba u kulturi Grada Zagreba koji je, kao što se i
očekivalo, izazvao veliku reakciju neovisne scene.
Organizirala se tiskovna konferencija i svi su krenuli u potragu
za "nestalih" 11 milijuna kuna s pozicije neovisne scene koje ne bi
našle ni KGB i FBI zajedno.
Dodatnim analizom ustanovljeno je da je velika količina novca koja
se vodi pod neovisnom kulturom otišla u programe javne kulture i da
je ovih 11 milijuna zapravo prava sitnica u usporedbi s pravim
stanjem stvari.
Pregovaralo se, a od "velikih dečki" oglasio se samo zamjenik
pročelnika za kulturu Grada, Tedi Lušetić, koji je na Radio
studentu dao izjavu da je tih 11 milijuna spremljeno u rezervu i da
će biti raspoređeno na programe neovisne scene.
A o ostalim pogrešno predstavljenim i raspoređenim sredstvima -
razgovarat ćemo, kaže, sljedeće godine.
Super.
Živi bili…
No, u petak je na tom istom Radio studentu Gradonačelnik Bandić
rekao da o tome - nema ni govora.
Kakvi milijuni, kakvi bakrači!
Novca za neovisnu scenu nema i gotovo!
Nikome ništa.
Lušetić reko - Bandić poreko.
I?
U međuvremenu su čak četiri (4!) predsjednika Vijeća za kulturu
Grada Zagreba jasno i glasno obznanila da se njihove odluke nisu
uzimale u obzir pri raspodjeli sredstava.
Naima Balić, predsjednica Vijeća za međunarodnu djelatnost, rekla
je da već duže vrijeme uzaludno pišu odgovornima u Uredu (čitaj:
Gradu) o problemima u vrednovanju programa, daju prijedloge, a od
Grada - ništa.
Nema odgovora.
Ni slova.
Naravno.
Mario Kovač, predsjednik Vijeća za urbanu kulturu i mlade,
predočio je široj javnosti i dokumente iz kojih je jasno da Vijeća
nemaju nikakvu ulogu pri odlučivanju o financiranju programa.
Helena Buljan, predsjednica Vijeća za kazališnu djelatnost,
izjavila je navlas isto.
Goran Končar, predsjednik Vijeća za glazbenu djelatnost, neki je
dan dao pismenu ostavku na funkciju. U ostavci je pisalo - to isto:
da su Vijeća fikusi, gljive i slične mrtve prirode, paravani za one
nevidljive koji dijele sredstava prema svojim kriterijima.
A ne onima objavljenima u Službenom glasniku Grada Zagreba.
Sjećate li se priče o ne baš misterioznoj Hobotnici od prije
nekoliko tjedana, zar ne?
I tako je prošlo tri tjedna, došao je i početak travnja.
Nema ugovora za neovisnu scenu, nema novca, a ovi gore, izabrani,
sa slonovskom kožom, prave se da se ne događa baš ništa.
Idu na strategiju iscrpljivanja.
Ne obaziru se na zahtjeve, ne daju izvještaje o radu za prošle
godine, čak i na dnevni red Skupštine ne stavljaju ni jednu točku
koja se tiče novonastale situacije - pogroma neovisne kulture u
Gradu Zagrebu.
Zapravo, čini ti se da si ni kriv ni dužan upao u Kafkin
"Proces".
A zna se kako "Proces" završava.
A naša već dobro poznata hobotnica?
Hobotnica se zavukla u rupu i glumi da ne postoji.
Dok ne prođe nevera. Ili možda, za nju, samo - neverin. Ipak, malo
se pritajila.
Hm, ne zna hobotnica da iznad nje STALNO BDIJE sve više
zainteresiranih da ju klepne po glavi, ostima po kostima, čim se
odluči ponovno aktivirati!
A uz to, hobotnica je smetnula s uma da joj vrijeme prolazi sve
brže i brže i da se neće ni okrenuti, a bit će PROŠLOST.
A mi koji stvaramo program - ostajemo.
ZA BUDUĆNOST.
Istina, potpuno iscrpljeni u svakom pogledu, ali žilavi, puni
novih ideja, potentni - ŽIVI.
Za razliku od hobotnice koja i ne zna da je već sada siva masa,
impotentna i - MRTVA.
I da ju više nitko i ništa ne može oživjeti.
Ni bahatost, ni bezobraština, ni neodgojenost, ni nepristojnost,
ni ignoriranje, ni neznanje, ni daljnje ubrzano potkradanje, lov u
mutnom i umrežavanje.
U cijeloj toj uistinu tragičnoj i zabrinjavajućoj situaciji ima
prostora i za pravi, iskreni - smijeh.
U četvrtak je na Skupštini na dnevnom redu bio izbor novog
ravnatelja Koncertne direkcije Zagreb. Za one koji ne znaju, unatoč
drukčijoj odluci Upravnog vijeća te organizacije, u prosincu je
produžen mandat dotadašnjem ravnatelju i nastavio je raditi kao v.
d. Sada se na stolu ponovno našao ovaj otvoreni slučaj i izabran je
novi ravnatelj.
Onaj kojega je u prosincu predložilo Upravno vijeće.
Valjda su se dečki nagodili!
U četvrtak je, dakle, kandidat Vijeća izabran za vedea. Samo na
godinu dana.
Kažu, ne na četverogodišnje razdoblje zato što u njegovu programu
NEMA VIZIJE.
Umrla sam od smijeha!
Kao, cijela zagrebačka kultura ima viziju pa sad iz tog jasnog
sustava strši Koncertna direkcija koja - nema viziju!
Ma nema nam kultura Grada (ni njezine ustanove) ni Viziju, ni
Misiju, nema Strategije, nema NIŠTA osim silne želje da tako,
okamenjeno i nepromijenjeno, ostane zauvijek!
A zauvijek…
Ah, to je jedina kategorija koja - ne postoji.
Tko će im to, jadnima, reći?
Dakle, prebacimo se sad s ovih na Gradu, kojima se već obuvaju one
papirnate mrtvačke papučice, na ove u Ministarstvu kulture koji su
do prije stotinjak dana ipak - nešto obećavali.
Ako se sjećate, u početku je "naše" ministarstvo bilo posvuda:
razgovori po svim medijima, najave promjena, plan programa u 9
točaka… ono, svi smo rezali žile da je došao trenutak SAD ILI
NIKAD.
Nakon sto dana jasno je da je SADA prošlost, a da je NIKADA - sve
izglednija inačica.
Da ne bih ja govorila prazne riječi (kao i oni), analizirat ću
samo dva primjera koji će pokazati kako radi (i namjerava raditi
sljedeće tri i pol godine) naše novo Ministarstvo kulture.
Priča prva.
Dana 15. ožujka pojavio se na stranicama Ministarstva kulture
dokument u kojem su nabrojani programi koji su dobili
sufinanciranje za 2012. godinu. Između ostaloga, i teatar Ulysses
kojem je dodijeljeno 100 tisuća kuna.
Samo osam dana poslije na istim se stranicama Ministarstva kulture
pojavljuje
dokument sa stanjem od 23. ožujka u kojem je jedina vidljiva
promjena ta da je teatar Ulysses dobio - 200 tisuća kuna!
Povećanje od samo 100%!
Halooo?
Hm, čudna mi čuda: u petak 15. ožujka objavljeni su rezultati i
počeo je žalbeni rok. Sve da je teatar Ulysses tog istog dana
urudžbirao žalbu na odluku od 15. ožujka i iznos od 100 tisuća
kuna, promjena odluke za samo jedan subjekt NIJE SE MOGLA dogoditi
za osam dana. Prošle je godine nakon objave rezultata i žalbenoga
roka prošlo točno tri mjeseca dok je Vijeće razmotrilo sve u
zakonskom roku pristigle žalbe i donijelo odluke, a ove je godine
valjda Vijeće razapelo šatore u Runjaninovoj ne bi li odmah
raspravljalo čim pristigne kakva žalbica!
I odmah povećava iznose za 100%!
Nekima, naravno.
Onima koji imaju veze s kračićima one iste gradske hobotničice
koja se u manje od 100 dana uspjela proširiti i na urede
Ministarstva kulture!
Znam da ćete sad pomisliti da sam prešla u pristaše teorije
zavjere i da je odgovor, zapravo, vrlo jednostavan: ovi novi koji
su došli u Runjaninovu rade mnogo brže, učinkovitije čak, od onih
prije pa, premda je Vijeće radilo U ISTOM SASTAVU kao i proteklih
godina, oni koji vode Ministarstvo su ih požurili.
Ah, snovi, snovi…
Evo zbilje.
U razdoblju od 15. do 23. ožujka VIJEĆE SE NIJE SASTALO i NIJE
DONIJELO NOVE ODLUKE.
U Runjaninovoj nema nikakvih šatora u koja su se Vijeća
preselila.
Vijeće je svoju sjednicu o ovoj temi održalo još PROŠLE GODINE i
rezultati su se mirne duše mogli objaviti početkom siječnja.
O, da, sastalo se Vijeće, nećete vjerovati, točno 15. ožujka. Na
dan objave prvih rezultata.
Ali nakon toga - nisu više vijećali niti se sastali.
Netko je samoinicijativno promijenio odluke Vijeća.
Tko, Ministrice?
Ono što u cijeloj priči nije jasno jest zašto se odmah nije 100
tisuća pretvorilo u 200 nego se radio ovaj poprilično
neinteligentni igrokaz?
Kako je moguće da su si u Ministarstvu kulture dopustili ovakvu
blamažu?
Hm, vjerojatno su se opet - zaigrali. Vlast čuda radi od ljudi… Do
neprepoznatljivosti.
Priča druga.
Za drugu je priču bilo potrebno malo više istraživanja pa sada
molim za vašu punu pozornost.
U rubrici već spomenutog popisa o sufinanciranju dramske
djelatnosti od (u oba dokumenta, i od 15. i 23. ožujka) na stranici
9 nalazi se popis neovisnih kazališta koja su dobila sredstva za
pojedine produkcije. Sveukupan iznos na ovoj poziciji iznosi 250
tisuća kuna.
Jednaka pozicija za javni sektor pokazuje iznos od
12.925.000,00.
Iliti: neovisna scena dobila je po ovoj stavci 0,019 % u odnosu na
javni sektor.
Super.
Ovo samo usput, da vidite što u novcu znači ono što je Ministrica
najavljivala u svojim
prvim inervjuima o podršci neovisnoj sceni.
Dakle, na popisu su kazališta čije će se produkcije sufinancirati
s (uglavnom) 10 tisuća kuna. To su poznata neovisna kazališta koja
djeluju već duže vrijeme, imaju kontinuitet rada, priznanja i
nagrade: Moruzgva, Rugantino, Planet art, Bacači sjenki, Bad
Company, Hotel Bulić i dr. Za razliku od dijela u kojem se daje 12
milijuna javnom sektoru gdje nema ni jednog naslova nego se
sredstva dijele "premijernom programu", neovisnima svugdje piše IME
PROGRAMA za koji se daje tih jadnih desetak tisuća kuna.
Opet ja u digresiju…
Vratimo se na popis.
Dakle, čitam imena kazališta i odjednom ugledam "uljeza", odnosno
kazalište za koje nikada nisam čula niti sam gledala ijednu njegovu
predstavu.
To se kazalište zove
TEATRUM.
A za svoju (prvu) produkciju pod imenom ČEKAONICA, to potpuno
nepoznato kazalište, dobilo je 100% više sredstava od većine
ostalih neovisnih kazališta.
Iliti 20 tisuća kuna.
Što napraviti kad se tako iznenada susretnete s nepoznatim
kazalištem?
Otiđete na Očevidnik kazališta i provjerite o čemu se radi.
Da se ne mučite: Teatrum je
umjetnička organizacija koju su osnovala trojica mladih
glumaca.
Odlično. Mlade uistinu treba podržavati.
Ono što je malo manje odlično jest da je, prema
Očevidniku kazališta, ova umjetnička organizacija osnovana 1.
ožujka 2012. godine.
Hm.
Odem na Registar umjetničkih organizacija i tamo nađem da
je Teatrum
u ovaj registar upisan 2. ožujka 2012.
Istoga dana upisan je i u Očevidnik kazališta.
Jako zanimljivo, i to iz nekoliko aspekata!
• Natječaj za Javne potrebe u kulturi u RH zatvoren je krajem
srpnja 2011. godine. Prema Članku 3 Kriterija
za dramsku umjetnost Zahtjevi dostavljeni izvan natječajnog roka,
neće se razmatrati.
• Prema Članku 3 istih Kriterija
Kulturno vijeće uzet će u obzir prijedloge programa u području
profesionalne produkcije i gostovanja onih javnih i privatnih
kazališta, kazališnih družina i kazališnih kuća u Republici
Hrvatskoj, koje su upisane u Očevidnik kazališta, a koji se vodi
pri Ministarstvu kulture. Sad vam je već jasno da Vijeće uopće nije
moglo ni razmatrati prijedlog kazališta Teatrum jer je ono TEK
OSNOVANO SEDAM I POL MJESECI NAKON što je zatvoren natječaj.
• Imamo ovdje još nekih problema: prema Pravilniku
o Očevidniku kazališta (Članak 7.) Prijava za upis u Očevidnik
podnosi se u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o upisu
Kazališta u sudski ili drugi registar. Ako je Teatrum osnovan 1.
ožujka, i odmah drugi dan, 2. ožujka upisan u Registar umjetničkih
organizacija, trebalo je proći najmanje 8 dana od pravomoćnosti
rješenja u upis u Registar. Hm, zbrajati do 10 ipak znam i nije
potrebno biti previše pametan da se vidi da u ovom slučaju - nije
prošao ni jedan jedini dan, a kamoli propisanih 8 dana!
• Da bi se kazalište upisalo u Očevidnik, a prema istom Pravilniku
o očevidniku (Članak 6.), osnivač podnosi prijavu PUTEM
ŽUPANIJSKOG UREDA ZA KULTURU, u ovom slučaju, Ureda za kulturu
Grada Zagreba. Ne možete naprosto doći u Ministarstvo i upisati se
u Očevidnik! Za to postoji PROCEDURA. Koju, da ste najbrža
administracija na svijetu, ne možete napraviti TOG ISTOG DANA kad
ste se registrirali. Jer morate uzeti POTVRDU u Registru u
Runjaninovoj da je prošlo 8 dana od upisa, napisati ZAHTJEV Gradu i
odnijeti ga u Ilicu 25. Nakon toga oni provjeravaju dokumentaciju,
pišu Ministarstvu, pa dok sve dođe natrag u Runjaninovu da biste se
mogli upisati u Očevidnik - treba vam u najboljem slučaju 15
dana.
O tome da se, prema ostalim točkama Kriterija,
vrednuju programi koji imaju kontinuitet, koji su profilirani,
stručno utemeljeni, koji Hrvatsku stavljaju u europski kontekst i
slično, a što sve ovo novo kazalište NE MOŽE imati jer je osnovano
samo 15 dana prije objave o financiranju na internetskim stranicama
Ministarstva - ne treba ni govoriti.
I?
Što sad?
Dovoljno je predočiti samo ova dva primjera pa da se vidi do koje
je mjere Ministarstvo kulture u samo 100 dana izgubilo sav
kredibilitet koji je dobilo od kulturne i šire javnosti.
Jedino što mogu reći jest - STRAŠNO.
Budući da u ovoj zemlji baš nitko nema običaj reagirati ni na što,
pa ni po službenoj dužnosti, uputit ću dopis ministrici kulture i
moliti za SLUŽBENO OČITOVANJE I OBRAZLOŽENJE ovih dviju odluka koje
su donesene u suprotnosti s pozitivnim propisima.
Kada i ako dobijem odgovor - obavijestiti ću vas.
Ne, draga Ministrice, nismo mi ni ludi ni zbunjeni. Dapače, i
jedno i drugo smo - sve manje.
Ali smo zato zgroženi, razočarani i s osjećajem prijevare u želucu
zbog toga što ste dopustili da Vam ministarstvo radi suprotno svemu
onome što ste proklamirali.
Mislim da je ovaj tekst najbolje završiti izjavom Ministrice
kulture koju je dala u siječnju 2010. godine portalu
Moderna vremena: U svim mogućim kombinacijama pozicije vlasti i
opozicije mene muči ono što i jedna i druga strana dijele:
klijentelizam, oportunističko ponašanje u financiranju (svima
pomalo), izbjegavanje prave kritičke evaluacije onoga što se u
kulturi proizvodi.
Muči li našu Ministricu ista stvar i danas?
Ili ju je prestala mučiti kad je došla u poziciju onih koji
odlučuju?
Ili možda ne zna što joj se događa u Ministarstvu?
Moguće…
A što ćemo sa "zapovjednom odgovornosti"?