originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
Analizom primjera dobre i loše prakse mnogo se toga može naučiti.
A Split je prošloga tjedna bio idealan za ovu metodu!
Premda na stranicama Ministarstva kulture nema nikakve obavijesti o tome da je ministrica dvaput u dva mjeseca poništila svoja dva imenovanja ravnatelja Splitskoga ljeta, neki portali prenose da se to uistinu dogodilo.
Mnogo toga već je rečeno i napisano o ovoj temi: prvo je ministrica bez ičijeg znanja, a bez usvojenog izvještaja za 2014. godinu, dala novi dvogodišnji ugovor Tončiju Biliću. Početkom prosinca odimenovala je Bilića i (ponovno bez ikakva dogovora s Gradom Splitom), imenovala na čelo ST ljeta Senku Bulić. Zaposlenici Kazališta, koji uglavnom svi rade na Splitskom ljetu, predvođeni novim intendantom Goranom Golovkom, potpisali su peticiju i zatražili da se takva imenovanja ne donose dekretom u Zagrebu. Ministricu peticija nije impresionirala, ali je gradska uprava stala iza svoga Kazališta i - uspjela se oduprijeti odluci iz Zagreba donosenoj bez pregovora, pak je i Bulić kao i Bilić - odimenovana.
Nema mnogo informacija o razgovorima koji su se odvijali u Zagrebu i u Splitu. Cijeli proces obavijen je tajnom, ali vrijeme od dva mjeseca, kao i tajnost pregovora, pokazuju da Splitu nije bilo nimalo jednostavno izboriti se za manifestaciju. Naime, kada politika zagrize u neki slučaj, podsjeća na onu vrstu pasa kojoj se pri ugrizu zakoči čeljust i ne pušta žrtvu dok ne iskrvari.
Moguće da je prevagu donijela promjena vlasti na Pantovčaku, čime je naglo pala politička podrška strukturama u Runjaninovoj.
Možda ćemo jednoga dana saznati kako se to Grad Split uspio istrgnuti iz čeljusti kadroviranja državne razine.
Preostaje još «samo» promjena regulative prema postignutom dogovoru.
Sve je kod nas okrenuto naglavce pak se nitko previše ne zabrinjava što će se izmjena Pravilnika dogoditi tek nakon što se situacija u praksi već promijenila.
To da se Grad Split, potpomognut umjetnicima, kulturnjacima i zainteresiranim građanima, izborio za svoja prava odlučivanja, primjer je dobre prakse, a također i pokazatelj da smjer bottom up (odozdo prema gore) može postići rezultate ako se u zajedničkoj akciji udruže svi zainteresirani sudionici.
Eh, da je ostalo na događanjima oko HNK-a i Splitskoga ljeta i odlučnog splitskog «Neću politiku u svoju butigu!", Grad Split zaslužio bi posebno priznanje!
No, crna rupa u Gradu Splitu već je mjesecima (pa i godinama) Gradsko kazalište mladih. Ustanova već neko vrijeme životari pod v. d. upravom, a pokušaji da se situacija stabilizira i da kazalište napokon krene u neke bolje dane, propadaju zbog - politike. U ovom slučaju čelnici Grada Splita odlučili su nametnuti svoju volju. Ovdje se više uopće ne radi o imenima kandidata (nisam vidjela ni jedan program pa o tom dijelu ne mogu ni pisati), nego se radi o stavu gradonačelnika Baldasara da onaj kojeg on imenuje u neko Vijeće mora provoditi njegovu politiku.
Izjavio je: «Onaj kojega smo bili izabrali da provede tu politiku prvo je obećao, a potom promijenio mišljenje.»
Već sam u više navrata pisala o tome kako često, protivno Zakonu o kazalištima, u Kazališnim vijećima (a i u Upravnim vijećima ustanova u kulturi) sjede osobe koje nemaju nikakvih kompetencija za obavljanje te odgovorne funkcije. Nezavisna zastupnica u Gradskome vijeću Splita Marijana Puljak dala si je truda i pisala o tom problemu Ministarstvu kulture još 2013. godine. Evo odgovora koji je dobila: «Činjenica je da se u provedbi ovih odredbi razvila određena praksa od koje ne odudara imenovanje članova upravnih vijeća u ovom konkretnom slučaju. Za eventualno odstupanje od odredbi navedenih Zakona nije predviđena prekršajna sankcija.»
Nema sankcija pa onda, ajmo, imenuj poslušnike bez obzira na kompetencije i Zakon!
Valja naglasiti da se Zakon o kazalištima mijenjao u rujnu 2013. te početkom 2014. godine i da je zakonodavac, uvidjevši loše prakse koje se događaju, mogao regulirati ovaj članak na način da stručnost i kompetencije postanu obvezujući.
Ali nije.
Naravno da nije.
Što je više kaosa, lakše je obavljati politička kadroviranja!
Ukratko, nadam se da će nasilje koje gradonačelnik Baldasar i njegovi provode nad Gradskim kazalištem mladih završiti na jednak način na koji je završilo nasilje nad Gradom Splitu u slučaju Splitskoga ljeta - da će politika odustati od zlostavljanja jedne ustanove zbog političkih kadroviranja. Iz ovog primjera loše prakse vidimo kako se najkvalitetniji način donošenja promjena, onaj smjera up to bottom, odozgo prema dolje, zlouporabom može prometnuti u diktaturu.
Novosti iz Rijeke
Nakon višegodišnjih napora, pisanja i traženja na različitim razinama, Zvonimir Peranić uspio je u Rijeci postići - nemoguće: da se na stranice HNK-a Ivana pl. Zajca postave zapisnici svih sjednica od 2007. godine!
U iscrpnom tekstu 8 godina samoće Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca na portalu Dayline.info možete pročitati analizu sjednice Odbora za kulturu Grada Rijeke na kojoj se saznalo sljedeće:
- da Kazališno vijeće HNK-a Ivana. Pl. Zajca do dana današnjeg ne zna kome je zapravo odgovorno, da sami priznaju da nemaju kompetencije koje im daje Zakon o kazalištima, da članovi Vijeća imaju mnogo primjedaba na ZOK, ali nikad nisu uputili ni jedan prijedlog da se regulativa mijenja, da je Ozren Prohić uistinu bio protuzakonito angažiran u Kazalištu i da je upravo zbog toga morao otići, da je Nada Matošević honorirana za svoj dirigentski rad protivno odluci Vijeća i samoga gradonačelnika, da je kazalište godinama, premda je izgledalo da mu je financiranje smanjeno, dobivalo povećanje sredstava, da zapravo nitko ne zna kako kontrolirati Kazalište, da su izvještaji koji su se i predavali zapravo frizirani, da ne kažemo falsificirani, da godinama izvještaji o radu kazališta nisu završavali na klupama Vijećnika, da se nitko nije zapitao gdje su ti izvještaji, da se čak nije mogao utvrditi ni broj zaposlenika Kazališta, da su dugom koji je pronađen u Kazalištu svi zatečeni i iznenađeni, da su tuđa sponzorska sredstva prebacivana preko računa Kazališta itd.
Dodatnu analizu Peranić je napravio i u najnovijem tekstu Penetracija, laži i maškarane trake ili Kazališno vijeće, Grad i Gradsko vijeće koji svakako pročitajte ovdje.
Trebat će čitatelju koji se upusti u razmatranje ovih analiza dosta vremena, ali i jak želudac. Premda je sve što možete pročitati pokazatelj da nam je stanje u upravljanju javnim kazalištima alarmantno, ipak valja odati priznanje Rijeci za ovakav povijesni iskorak i održavanje sjednice Odbora za kulturu na kojoj su iz ormara izvađeni mnogi kosturi. Dakako da bi potpuna svrha bila postignuta kada bi oni koji su odgovorni za (ne)učinjeno - snosili i sankcije.
Ne vjerujem da će biti sankcija.
Čak ne vjerujem ni da će vlasnik smijeniti dokazano nesposobno i za (ne)odgovorno Kazališno vijeće.
Zvonimir Peranić doživio je zbog svog pisanja i traženja informacija niz neugodnosti, od zabrane ulaska u Kazalište pa sve do dolaska policije na kućna vrata (o, kako mi je sve to poznato...), no ne vjerujem da će mu se itko ispričati za sve što je prošao u ovih osam godina pokušavajući samo - doći do informacija koje bi trebale biti (i neke napokon jesu) javno dostupne.
Pogledate li kako izgledaju zapisnici sjednica Kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu, možete i sami vidjeti da je Rijeka sa svojim zapisnicima od 2007. godine po kriteriju transparentnosti i izvještavanja javnosti o radu svoga nacionalnog kazališta - prvak svijeta.
Zapisnici zagrebačkoga HNK-a civilizacijska su sramota i cinizam najviše vrste.
A što na to kažu vlasnici?
Naravno - ništa.
A što na to kaže Kazališno vijeće?
Naravno - ništa.
Ako preko osam milijuna kuna gubitka, koliko ih bilježi matična nacionalna kuća, nije razlogom za sazivanjem hitne sjednice svih predstavnika vlasnika, kako možemo očekivati da će ih zabrinuti smijurija od zapisnika na mrežnim stranicama, od kojih je posljednji postavljen za sjednicu koja je održana još u studenome 2014. godine?
P. S. I Johannes Faust passion u HNK-u Zagreb i Đavo u selu u HNK-u Split dvije su baletne predstave koje su u petak na premijerama doživjele ovacije! Uistinu imamo fantastičnih umjetnika u ovoj maloj zemlji i sva sreća da ih ni ovakav, potpuno urušen i zatrovan sustav nije uspio zaustaviti.
Eh, kakve bismo samo mogli imali rezultate kad bi se umjetnicima omogućio rad u uvjetima oslobođenim politike i političkog kadroviranja.
Snovi... pusti snovi!
Politika se ne da iz naše butige.