originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Sve si češće postavljam pitanje: zbog čega je sve više tajni u našem glumištu?

Umjesto da jačanjem demokracije i država i javne ustanove u svom radu i poslovanju postaju transparentnije, svjedočimo sve većoj cenzuri.

Prekjučer sam na stranicama Skupštine Grada Zagreba ugledala točku 46. Dnevnoga reda po kojoj će ravnatelj GDK Gavella, Darko Stazić, na vlastiti zahtjev, biti razriješen dužnosti, pak sam odmah kliknula na stranicu našega najvećeg dramskog kazališta da pogledam Statut i što u njemu piše u svezi izbora ravnatelja.

I?

Statut nije dostupan na internetskim stranicama.

Nema ga.

Onda sam se uputila u potragu za Statutima naših javnih kazališta.

Rezulati?

Statute sam pronašla samo na stranicama dvaju hrvatskih narodnih kazališta, u Zagrebu i u Rijeci, te na stranicama kazališta lutaka u Zadru, Splitu i opet u Rijeci.

Bravo za Rijeku! Od dva kazališta - dva Statuta!

100 %!

I da, bravo za činjenicu da su od pet javnih kazališta koja imaju sve važne dokumente na stranicama čak njih tri - kazališta za djecu.

(Slučajno ili ne, ali na čelu svih kazališta u Hrvatskoj koja na stranicama imaju objavljene dokumente stoje - žene.)

Javna kazališta u Zagrebu nikako ne stoje s transparentnošću: dostupne Statute, osim već spomenutoga Gavelle, nemaju ni Zagrebačko kazalište mladih, ni Trešnja, ni Kerempuh, a Komedija, Zagrebačko kazalište lutaka i Žar ptica ne samo da nemaju Statute nego nemaju ni planove javnih nabava!

Uf.

Ovo s javnom nabavom nije samo neshvatljivo skrivanje informacija, nego je i prekršaj.

Statute na svojim stranicama nemaju ni kazalište Marina Držića u Dubrovniku, HNK u Osijeku, Šibeniku, Zadru i Varaždinu, Virovitičko kazalište, INK Pula, HNK u Zadru, Zorin dom u Karlovcu, kazalište Joza Ivakić u Vinkovcima, Dječje kazalište u Osijeku, Gradsko kazalište u Požegi, a ni kazališna kuća u Slavonskom Brodu.

Eto, nemaju.

Ni jedno kazalište u Hrvatskoj na svojim stranicama nema izvještaje sa sjednica Kazališnih vijeća.

Jesu li Kazališna vijeća neka tajna društva koja pregledavaju neke tajne papire?

Naravno da nisu. Niti ih je zakonodavac takvima predvidio.

Kazališna vijeća i služe tome da sve bude transparentno!

Neka kazališta (vjerojatno) nemaju dostupne Statute jer o tome i ne razmišljaju.

Ali neka Statute naprosto skrivaju.

Kao zmija noge.

Pitam se samo - zašto?

Počelo se ponovno šuškati da se priprema izrada novoga Zakona o kazalištima.

Eto prijedloga: sva javna kazališta moraju postaviti dokumente na internetske stranice: Javna nabava, Statut, imena članova Kazališnog vijeća, izvještaji sa sjednica Kazališnih vijeća, izvještaji o ostvarenim programima… sve.

U 21. stoljeću to bi već trebao biti standard, a ne iznimka kojoj ćemo se čuditi.

Kad već pričam o tajnosti podataka, sjećam se travnja 2012. godine, kada je nas šestero poduzelo 1. Gerilsku akciju u HNK-u u Zagrebu.

Dali smo osobne iskaznice, potpisali izjave da ćemo o podatcima šutjeti i dobili natječajnu dokumentaciju za izbor intendanta.

Dakle, došli smo na portu, poslali su nas u pisarnicu i ondje smo uzeli za doma (take away) kompletiće za natječaj.

Istina, bilo je samo pet kompletića, a nas je bilo šestero. Ali smo ih dobili.

Danas, dvije godine poslije, to je nemoguće.

Take away za papire je ukinut.

Više ni od jednoga kazališta ne možeš dobiti dokumentaciju i proučavati je kod kuće na miru. Imaš ograničena dva do tri sata tijekom radnog vremena kazališta u kojem papire možeš dobiti na uvid.

Nema fotografiranja.

Nema skeniranja ni kopiranja.

Sjediš i prepisuješ.

A oni te čuvaju.

Da slučajno koja rečenica iz dokumentacije ne bi nestala.

Demokracija nam je u posljednje dvije godine jako napredovala!

Što se to taji?

Zašto se taji?

Gdje postoji oznaka tajnosti podataka?

Po kojim su to zakonima, na primjer, broj izvedaba i gledatelja i prihodi i rashodi jednoga javnog kazališta - poslovna tajna?

Ili broj zaposlenika koji se financiraju od našeg poreza.

Ili Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu organizacije.

Zar će nas napasti neka strana sila ako vidi koliko zaposlenika radi u tehnici, administraciji, a koliko umjetnika ima ugovor o radu u javnom kazalištu?

Mislite li zaista da su kazališta lutaka u Zadru, Splitu i Rijeci te HNK-ovi u Zagrebu i Rijeci «ranjiviji» zato što na stranicama imaju Statute koje svatko može pročitati?

I da će to utjecati na njihov rad?

Mene, recimo, već više od mjesec dana zanima Statut Kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima.

Pisala sam i na Grad Vinkovce i - nisam dobila odgovore.

Ne odgovaraju ljudi.

Poslala sam upit Povjerenici za informiranje i sad čekam.

Da, sjećate li se priče o Ladu?

Ni Lado još uvijek nije postavio Statut na stranice.

Možda će ondje netko dobiti muskulfiber ako dva puta klikne i dokument postavi on line?

Ovoga trenutka jako me (osim Vinkovaca i Gavelle) zanimaju dva Statuta: Zagrebačkog kazališta mladih te Gradskog kazališta mladih u Splitu.

Krenimo od Splita.

Prošlog sam tjedna pisala o Perlama i Perlicama koje odlaze iz GKM-a. Premda mi prijete tužbom, o njima ponovno pišem. Naime, u međuvremenu je portal teatar.hr objavio zanimljivo istraživanje:

1. da Perle i Perlice, suprotno objavljenome u tisku, nisu na popisu imena Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo koje je zaštićeno, odnosno, nisu zaštićeni žig (do dana objave teksta na teatar.hr ). Pa je tako upitna izjava Ingrid Flesch Slobodnoj Dalmaciji da je vlasnica imena.
2. da je još 13. svibnja, dakle, prije nedavnih događaja u Kazališnom vijeću GKM-a, registrirana domena http://www.perlice-ingridflesch.com/
3. da je Ingrid Flesch još 22. svibnja registrirala tvrtku pod nazivom PERLICE INGRID FLESCH, premda je zaposlena u GKM
4. da je (ako su točni podatci objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji) tom registracijom prekršila Članak 93. Zakona o radu.

Najzanimljivije od svega jest da se u Statutu GKM-a, koji je do posljednjih promjena bio na snazi, a do kojeg sam jučer uspjela doći, uopće ne spominju Perle i Perlice. Dopuštam da ih u novom Statutu ima.

No, ako su Perle i Perlice u GKM-u već 18 godina, onda su trebale biti i u «starom» Statutu.

Mislim, kako može iz GKM-a otići nešto što formalno-pravno ne postoji?

Što se događa u GKM-u i što jest, a što nije u skladu s pozitivnim zakonima RH, treba utvrditi vlasnik - Grad Split.

A novog ravnatelja u ovoj organizaciji neće dočekati nimalo lak posao.

Usput, kad sam već u Splitu, ne znam što se događa s HNK-om u Splitu, s novim intendatnom, v. d.-om i Splitskim ljetom?

Program Splitskog ljeta je, kako također prenosi teatar.hr , nestao s internetskih stranica. I nema ga, nema ga više.

A ovaj nacionalni festival počinje za tri tjedna. O programu dan za danom možemo samo sanjati. Pitam se samo, kako će početi prodaja ulaznica ako nema objavljenog programa? Ili im stavka vlastitog prihoda uopće nije važna?

A očigledno nije važna ni publika.

Jedna od aktualnih tajni jest i podatak kada će biti objavljen natječaj za ravnatelja ZKM-a, o čemu sam počela pisati prošloga tjedna. Statut je nedostupan, a iz njega bi se štošta moglo saznati. Osim pravila o raspisivanju natječaja za ravnatelja, moglo bi se napokon utvrditi i je li Festival svjetskog kazališta dijelom ovoga kazališta.

Ili, kao i Perle i Perlice, u ovom temeljnom dokumentu - ne postoji.

Svi oni misle da smo u kazalištu za djecu pa glume gljive, ribe i ostala bezglasna živa bića.

Nastupila je silentio stampa.

Kao i kod naših nogometaša kad smo im vidjeli gole ritice.

Razlika je samo u tome što su nas dečki iz Brazila svojim slatkim tajnama - razveselili.

Još uvijek je tajna i kada će biti raspisan natječaj za ravnatelje Opere, Drame i Baleta u HNK-u u Zagrebu.

Tajna je i program pretplate za sljedeću sezonu za našu matičnu nacionalnu kazališnu ustanovu.

Snježana Banović na svom je blogu objavila tekst Muke po Straussu u zagrebačkom HNK-u o skidanju s repertoara Kavalira s ružom koji je već pripreman i ove je jeseni trebao biti izveden uoči 150. rođendana Richarda Straussa, a jubilej naveliko obilježavaju sva najveća europska kazališta i operne kuće (svakako pročitajte!), ali zasad je to sve što znamo o programu koji nas čeka najesen.

Jako me zanima kako će izgledati taj prvi natječaj za ravnatelje Opere, Drame i Baleta!

Naime, Dubravka Vrgoč napisala je program na temelju kojeg je izabrana na mjesto intendantice.

Sada novi ravnatelji trebaju pisati svoj program.

Na temelju kojeg će pak oni biti izabrani.

Na javnom natječaju.

Ha, ha, pa to je ludilo samo takvo!

Pitam se, je li onima koji su pisali ovakvu nesuvislu regulativu barem malo neugodno?

Možda njima nije, ali u neugodnu će se situaciju dovesti baš svaki kandidat koji se bude javio na taj natječaj: ako kandidat napiše svoj program, demantirat će Vrgoč i njezin program.

Ako pak prepiše program od Vrgoč, čemu se onda javlja na natječaj?

Da bi napravio copy/paste programa i s njime prošao na natječaju?

Mislim da se nitko tko drži do sebe i svoga umjetničkog digniteta neće javiti na tu smijuriju od natječaja.

Ma koje će se jako umjetničko ime izložiti i napisati, na primjer, da skida Richarda Straussa u 150. Godišnjici njegova rođenja? I da se zaklinje u Mimi koja još nije do kraja ni napisana, da će u rano proljeće 2015. izvesti operu s njemačkog repertoara za koju se već zna redatelja, a da će Peleas i Melisande (koja je premijeru imala prije nekoliko godina i u Zagreb, zapravo, dolazi kao gostovanje) igrati prije ljeta?

Tko će, tko imalo drži do sebe, potpisati repertoar u kojem piše da zagrebački HNK nema dovoljno suvremenog baleta?

Da, kad smo već kod baleta, čestitam Baletu HNK-a na zasluženo osvojenoj godišnjoj «Nagradi Vladimir Nazor»!

A potencijalni ravnatelj Drame napisat će da se Drama uskoro seli u neku novu zgradu (koja se tek treba izgraditi, kad i kako i gdje - ne zna se), a koja bi trebala biti «interdisciplinarni prostor za prezentaciju nezavisnih kazališnih i plesnih grupa, izložbe, prostor za seminare, razgovore, predstavljanja knjiga, različitih projekata, koncerata i filmskih projekcija….»

Što će o ovome imati reći netko tko se bude javio za ravnatelja najstarije profesionalne kazališne cjeline u nas? Kako će to razraditi, objasniti, stati pred ansambl i reći da će - čim obnove Gredelj! - oni postati dijelom veeelikog centra za kulturu, à la Cankarjev dom?

Kakav će ta osoba uopće imati kredibilitet kod ansambla?

Ah, da, jedino je sigurno ime Srećka Horvata za njegov filozofski teatar. Ali jao, za to radno mjesto - nema natječaja.

Četverogodišnji je mandat Dubravke Vrgoč (pritom je ime intendanta u ovoj besmislenoj regulativi potpuno nebitno) dobiven zahvaljujući programu. I svatko tko ulazi u kombinaciju valja znati da se, bez obzira na svoje umjetničke potencijale i želje, mora uklopiti u ovaj program. Koji je dobio mandat.

I tu je početak i kraj priče o ovom natječaju za ravnatelje Opere, Drame i Baleta.

Da dovedemo situaciju do apsurda, moguće je da se na natječaj za svaku granu javi po pet kandidata i da svi imaju u «svom» programu copy/paste odabrani program Dubravke Vrgoč.

Koga će se izabrati? Što će biti presudno kada svi imaju istu estetiku i viziju?

Može li kandidat uopće «pasti» na programu za ovakav natječaj, ako je stožerni program prošao?

Kako bi izgledao upravni postupak koji bi poduzeo odbijeni kandidat, a u programu mu piše sve isto što i Dubravki Vrgoč?

Je li itko o ovome razmišljao?

Eh, program, program…

Jedina važna i temeljna odrednica ovakvom je regulativom postala - smijurija.

Zato i mislim da će svatko tko se javi na taj i takav natječaj, kako ga propisuje Statut HNK-a u Zagrebu, a zbog Kolektivnog ugovora, postati predmetom ismijavanja. Žalosno.

Novi Zakon o kazalištima ovom bi se problematikom itekako morao pozabaviti.

A ovoj gluposti o raspisivanju natječaja za intendantovu ekipu, mjesto bi trebalo biti jedino u smeću.

Ne tajno, nego javno.

Onaj tko je smislio taj inovativni natječaj trebao bi javno i odgovarati.

U potpunosti se slažem s posljednjo rečenicom u razgovoru koji je Tonči Bilić dao Slobodnoj Dalmaciji: bez suvislog Kazališnog zakona odnosi unutar kuća, a tu mislim na sva kazališta s nacionalnim predznakom, neće skoro raspetljati jer za raspetljavanje tih čvorova jednostavno nema modernih zakonodavnih instrumenata.

P. S. Čestitke glumcu Božidaru Bobanu na «Nazoru» za životno djelo. Još da nam je Bobana ponovno vidjeti na pozornici… Englezi svoje bardove drže kao malo vode na dlanu i za njih osmišljavju projekte, ali kod nas za božidare bobane, neve rošić… nema mjesta u četverogodišnjem repertoaru najvećega nacionalnog kazališta.

Božidar Boban, Kristofor Kolumbo, Dubrovačke ljetne igre

A i pitanje je, je li jednom Božidaru Bobanu uistinu mjesto - u Gredelju?

Miroslav Krleža, Krostofor Kolumbo:Laž, narode, sve je to laž…

Pogledajte, poslušajte…

Uh…