originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Guske 

Danas Slamka spasa slavi 5. rođendan.

Nakon odluke da nam valja pisati o kulturnopolitičkoj situaciji, koju smo Snježana Banović i ja donijele pišući svoje doktorate, 6. rujna 2010. godine objavljena je prva Slamka spasa. Imala sam veliku tremu, a moja urednica, Sandra Sabljak Gojani, pomagala je pri objavi jer sama nisam znala ni post postaviti.

«Babica» prvog teksta bila je naša poznata spisateljica Silvija Šesto koja je na Večernjakovoj Blogosferi već bila «stara kuka».

I tako je počelo.

Bezazleno i zabavno.

Mnogi koji su čitali prvi post pitali su se – o čemu ću ja to pisati?

Nakon otprilike mjesec dana pitali su me: a što ćeš kad iscrpiš sve ove naše kazališne teme?

Tko je mogao misliti da su naše kazališne teme neiscrpne, kao i naši paradoksi?

U tjednu uoči pete godišnjice Slamke sudjelovala sam na 3. Međunarodnoj konferenciji «Identitet i kultura» koja se održavala u Skopju, Makedonija, a na kojoj su svoje radove izlagali znanstvenici iz 38 zemalja svijeta. Bilo nas je iz Grčke, Srbije, Makedonije, Armenije, Portugala, Njemačke, Poljske, SAD-a, Bugarske, Austrije, Brazila, Ujedinjenoga Kraljevstva, Gruzije, Slovenije, Kine, Švicarske, Turske, Izraela, Rumunjske, Španjolske, Danske, Švedske, Singapura, Malezije, Tajvana, Francuske, Rusije, Mađarske, Australije, Nizozemske, Češke, Litve, Bjelorusije, Koreje, Novog Zelanda, Belgije, Albanije, a desetak znanstvenika s različitih sveučilišta predstavljalo je Hrvatsku.

Ovakve su mi konferencije iznimna prigoda za razgovore s kolegama i mogućnost da iz prve ruke saznam kakve su kulturnopolitičke situacije u pojedinim zemljama.

Makedonija, zemlja domaćin, zanimljiva je studija slučaja u sprezi kulture i politike. Vlada Nikole Gruevskog napravila je projekt «Skopje 2014.» koji je glavnom gradu Makedonije donio novo lice. Na lijevoj obali Vardara izgradilo se novo «kvazistaro» Skopje prema kojem je, uz novih skoropanitkoneznakoliko muzeja, sagrađeno i novo kazalište, zgrada Vlade Makedonije, a nepoznat je i broj novopostavljenih spomenika koji će vas zaskočiti iza svakog ugla. Vjerujem da ste svi čuli za velebnog Aleksandra Velikog iliti Makedonskog, ali taj je 13-metarski spomenik na 10-metarskom postolju još i najmanji problem. Britanski The Guardian nazvao je Skopje «Europskom prijestolnicom kiča», a dovoljna vam je jedna vožnja taksijem da vam postane jasno zbog čega.

Nije potrebno čitati kulturnopolitičke dokumente ove lijepe zemlje s upola manje stanovnika od Hrvatske, da vam postane jasno da je izgradnja infrastrukture prioritet makedonskih kulturnih elita.

Program?

Nije važan.

Sredstva za program u odnosu na infrastrukturu su nevidljiva.

Što se kazališta tiče, postoje samo javna, a privatna inicijativa još se ne nazire. Donedavno su zaposleni glumci imali male plaće pa su prosvjedovali protiv Vlade, bolesno opsjednute izgradnjom. Otkako su plaće povećane, umjetnici se više ne žale pa je izvrsnost, osnovna kategorija umjetničkog stvaranja, izgubila bitku na svim područjima. Govori se o korupciji, umreženosti, pogodovanju, kadroviranju podobnih i «svojih» te pranju novca u kulturi, ali takvi se razgovori uglavnom vode uz pivo i odličan makedonski roštilj. Konkretnih akcija ili pokreta kojima bi cilj bio promjena kulturne politike – nema.

Makedonski premijer svoje je spomenike izgradio i upisao se za vječnost (makar i kao čovjek koji je od Skopja napravio kaširanu kulisu falsificirane povijesti), a umjetnici, kao i većina kod nas, pokrili su se ušima. I ubiru svoje kratkoročne osobne beneficije koje se ogledaju u zapošljavanju vlastite djece, rođaka ili dobivanju neke od funkcija koje popravljaju osobni budžet.

Javno dobro izgubilo se u šumi beskorisnih i besmislenih spomenika.

I baš je u Skopju sjajno sjelo uvodno izlaganje Konferencije koje je na temu podizanja spomenika i njihove uloge u komunikaciji održala neizmjerno inspirativna Milena Dragičević Šešić.

(Jedva čekam knjigu o problematici spomenika koju upravo piše ova iznimna znanstvenica, a koja će se doticati i hrvatskih praksi.)

Ukratko, parafrazirajući naš nekadašnji slogan za turizam, mogu reći da je Makedonija mala zemlja za veliku praonicu novca i korupciju u kulturi.

Hm, možemo optimistično reći, ajde, barem nismo najgori u regiji!

I dok sam se bavila identitetima u pop-kulturi i upoznavala s makedonskom situacijom, u Zagrebu je održana konferencija za medije kojom je najavljen 13. Festival svjetskog kazališta.

Čitam izvještaje.

I po ne znam koji put mi zvoni Matošev stih: «Zapanjen sam stao...»

Kaže Dubravka Vrgoč, osnivačica Festivala (kako piše na stranicama), a trenutačna intendantica HNK-a u Zagrebu: od Grada Zagreba bez ikakvog su objašnjenja sredstva smanjena s prijašnjih 1.150.000 kuna na 324 tisuće kuna.

Uz 100 tisuća kuna koliko smo dobili od Turističke zajednice Grada Zagreba, time naš proračun ukupno iznosi 824 tisuće kuna, što je znatno manje nego prošlogodišnjih gotovo dva milijuna kuna.

Spomenuti iznosi na koje se Vrgoč žali, govore nam:

• O potpunom nedostatku svijesti osnivačice FSK Vrgoč o financijskom stanju u kulturi u Zagrebu i Hrvatskoj danas.
• O potpunom nedostatku svijesti osnivačice FSK Vrgoč o tome s koliko i kako se i za koje programe sufinanciraju mnogi drugi subjekti u kulturi.
• Iznos od dva milijuna kuna za prošlogodišnje izdanje Festivala za 11 izvedaba i 5 naslova, a koje spominje Vrgoč, veći je od cijelosezonskoga ovogodišnjega programskog financiranja kazališta Gavella (1,5 milijuna kuna uključivo i Gavelline večeri), Zagrebačkoga kazališta mladih (1,4 milijuna kuna), Kerempuha (milijun i 350 tisuća kuna), Kazališta Trešnja i ZKL (po 830 tisuća kuna), Žar ptice (milijun kuna uključivo i Naj, naj, naj festival), a da ne kažemo da je cijela zagrebačka plesna scena za ovu godinu sveukupno dobila 2.236.000,00 kuna.
• Ponavljam da dva javna gradska kazališta za djecu s oko 120 zaposlenika i najmanje 6 premijernih i oko 400 repriznih naslova, a koje vidi više od 80 tisuća gledatelja, dobivaju ove godine manje od Festivala svjetskog kazališta za 4 naslova i 6 izvedaba koje će vidjeti – koliko gledatelja? Pritom nemojte zaboraviti da u jednom od četiriju naslova FSK-a igra dvoje glumaca.
• Ovaj iznos najviše govori o potpunom nedostatku kriterija i evaluacije u financiranju kulture Grada Zagreba.

Gledam dostupne dokumente na stranicama Grada Zagreba.

Iznos od 374.000,00 kuna koje je Grad Zagreb odobrio za FSK nije dobiven na Javnom natječaju, nego preko Akta Gradonačelnika, i to 17. lipnja ove godine. Ne može se saznati je li se FSK (i kako bi uopće, s obzirom na to da nije pravna osoba), prijavio na natječaj Javnih potreba u kulturi za 2015. godinu na propisanoj prijavnici i u propisano vrijeme. Pitam se, kako se uopće usuđuju cviliti preko medija jer im je «skresan» budžet, kad očito nisu aplicirali na natječaj sa svim obveznim elementima koje sav običan svijet treba priložiti uz propisani obrazac?

Nadalje, svakako pročitajte Obrazloženje koje je Grad postavio uz dodjelu ovih 374 tisuće kuna: Festival svjetskoga kazališta profesionalce suočava sa suvremenim praksama, studentima otkriva nove pristupe u kreiranju, promatranju i proučavanju izvedbenih umjetnosti, a publici pruža jedinstven užitak u susretu s najboljim predstavama koje ima priliku vidjeti, baš kao i gledatelji europskih metropola. Ideja o predstavljanju majstora režije i mladih inovativnih autora i dalje je preokupacija Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u okviru kojeg se od 2015. godine i Festival svjetskog kazališta i organizira.

Mislim da se ove godine neću suočiti sa suvremenim praksama, a teško da će to uspjeti i studentima koji otkrivaju nove pristupe u kreiranju. Naime, cijene su ulaznica (od 150,00 do 200,00 kuna) takve da će biti mali broj onih koji će se s istima moći suočiti.

Ali to još nije sve!

Nakon tih 374 tisuće kuna, krajem srpnja je Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu dodijeljeno i još dodatnih 835 tisuća programskih kuna, o čemu sam već pisala.

HNK rebalans 2015

Valja objasniti da na stranicama Grada nema specifikacije koliko sredstava ide za koji program, pa je moguće da i od ovih osam stotica nešto ode i na FSK.

Ali ni to još nije sve!

Gledam Dnevni red 31. sjednice Skupštine Grada Zagreba na kojem je 2. točka bila Prijedlog izmjena i dopuna javnih potreba u kulturi, a kraj koje je crveni križić – što znači da prijedlog nije prošao.

Ovim izmjenama i dopunama predviđeno je smanjenje sredstava na dvije, a povećanje na jednoj stavci.

Prenosim točno kako piše:

U glavi PROGRAMI, u pod A) KULTURNI PROGRAMI I PROJEKTI, u točki 4. IZVEDBENE DJELATNOSTI, SCENA I GLAZBA, u podtočki 4.1. KAZALIŠNA DJELATNOST u tabeli iznos: „19.899.000,00 kn“ zamjenjuje se iznosom: „19.525.000,00 kn“, a iznos: “10.899.000,00“ iznosom: “10.525.000,00 kn“, iznos ispred tablice: “42.380.000,00 kn“ zamjenjuje se iznosom: “45.125.000,00 kn“.

Naravno, ništa ne razumijete što je pisac htio reći. Kao što ni ja nisam razumjela sve dok na stranicama Grada nisam pronašla dokument od 22. prosinca 2014. godine.

I pod tim sam famoznim točkama 4 i 4.1 pronašla: da se javnim gradskim kazalištima za 2015. godinu smanjuju sredstva, ali je zato za naše matično nacionalno kazalište predviđeno povećanje za gotovo tri milijuna kuna!

22.12.2014.

Tri milijuna.

Zbrojite li dodatke za HNK i FSK (koji zapravo spada pod HNK, kako piše u dokumentima Kazališnoga vijeća), vidjet ćete da se radi o iznosima koji sveukupno pokrivaju cijelu zagrebačku neovisnu kazališnu scenu za ovu godinu.

Pitam se samo, ako FSK spada pod HNK, zašto su ova dodatna sredstva od 374 tisuće kuna baš namjenski poslana za FSK?

Ne, ne treba se više ničemu čuditi.

Kada se gradski oci ne pitaju kako je uopće moguće da festival koji nije registriran dobiva po dva milijuna kuna, zašto bi se pitali oko pišljive 374 tisuće koje su, nakon odluke Kazališnoga vijeća da FSK spada u program HNK-a, trebale ići u zajednički programski budžet HNK-a.

I još samo nešto: ponovno ću se vratiti na Članak 69. Pravilnika o radu HNK-a koji kaže da je Kazalište obvezno radniku u radnom odnosu dati posao. Pogledate li na stranicu Festivala svjetskog kazališta, vidjet ćete da je za poslove PR-a za ovu manifestaciju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu angažirana osoba koja – nije zaposlenica Kazališta. Zar HNK u Zagrebu nema radnike s kvalifikacijama za obavljanje poslova PR-a koji bi taj posao mogli i trebali napraviti? Komu nije, sukladno Članku 69. omogućeno da radi, nego je angažirana studentica produkcije?

Preko 500 zaposlenika, a nitko nije kvalificiran za PR?

Čudna mi čuda.

Ili se ipak radi o tome da je FSK privatna stvar intendantice i ravnatelja Drame, pa oni, sukladno tome, privatno angažiraju i PR.

Kao što je i stranica FSK – privatna.

Iskreno, naša i makedonska situacija razlikuju se samo – u nijansama. Iste boje.

Debelim guskama vrat se maže u svim poremećenim sustavima.

Pa tako i u našem.

Razlika je samo u debljini vratova i vrsti gusaka.

P. S. Ovu slavljeničku Slamku završavam s PR-om! Kao i svake godine, Mala scena prvo je zagrebačko kazalište koje u novoj sezoni izlazi s premijerom. U četvrtak 10. rujna izvest ćemo predstavu za mlade Tko je ubio Pašteticu? Silvije Šesto koju je napravila mlada ekipa predvođena Anom Prolić.

Nudimo nešto novih suvremenih hrvatskih praksi u kazalištu za mladu publiku. Dođite u Malu scenu – prepoznatljivo različito kazalište i čitajte, barem još sljedećih pet godina, Slamku spasa!